“Srce u ruci”

Dzana Mujadzic
U pariskom Sjedistu Unesco-a, nedavno je otvorena izlozba pod nazivom “Srce  u ruci” sto u prvi plan stavlja cuvenu kolekciju islamskih manuskrita i knjiga, ostavstinu Savfet-bega Basagica, upisanu u svjetsku kulturnu bastinu, 1997 godine. Svecanosti su prisustvovali slovacki veleposjednik Igor Grexa, njegov kolega iz BiH, Almir Sahovic, direktor Biblioteke iz Bratislave, inzinjer Alojz Androvic i doktorica Klara Meszarosova, zaposlena u Kabinetu rukopisa iste institucije. Znanstvenica je takodjer snimila i film o Basagicu i njegovom jedinstvenom, postojanju.
Poznati Nevesinjac povjerio je rukopise i primjerke tiskanih dokumenata,Sveucilisnoj biblioteci u Bratislavi davne 1924 godine, radi sigurnosti ali garancije ocuvanja neprocjenljivih vrijednosti, koje sadrzi.

Povjesnicar, pjesnik, sakupljac pisanih i usmenih umotvorina, dramski pisac, novinar i poliglot, beg Basagic je cesto isticao:
“Jedan narod moze dozivjeti politicki, socijalni i ekonomski fijasko u svojoj postojbini : sve je to privremeno, sve moze biti od danas do sutra.
Ali ipak imade nesto sto nije prolazno, sto ne moze ni puki slucaj, ni najljuci neprijatelj unistiti, a to su umotvorine koje zovemo literaturom.Taj trijumf ostaje za vijeke, jer je on amanet buducim narastajima i vremenima”!
Basagic je ugledao svjetlost dana u Nevesinju, 6 svibnja 1870 godine.
Obitelj se preselila u Sarajevo kada je djecaku bilo 12 godina. Vec u drugom razredu gimnazije Basagic pise poeziju. Becki student, pohadjajo je orijentalne jezike i povijest, te objavio i prvu zbirku pjesama “Trofandre iz hercegovacke dubrave”, tiskanu u Zagrebu, 1896 godine. Ostvario je i “Kratku uputu o proslosti Bosne i Hercegovine”, analizirajuci povijest
zemlje od 1463 do 1850 godine. Zatim objavljuje dramski spjev “Abdulah pasa”1900, u Sarajevu.Pet godina kasnije, izlazi zbirka pjesama, nazvana “Misli i cuvstva” kao i osvrt o dolasku Gazim Husrev- bega u BiH, povodom 400 godisnjice dogadjaja. Godine 1907, tiskano je djelo “Najstariji fermen begova Cengica” od kojih je i poticao. Objavio je dragocijenu knjigu “Bosanci i Hercegovci u svjetskoj islamskoj knjizevnosti”, sto je bio i sadrzaj njegovg doktorata, uspjesno odbranjenog u Becu, 1899 godine.

Kako je i otac ovog intelektualca, takodjer, bio priznat pjesnik i jedan od zadnjih sa Balkana, sto je pisao na arapskom i turskom jeziku, Safvet- beg Basagic se bavio i prevodilackim djelatnostima. Mnostvo osobnih djela potpisivao je pseudonimom Mirza Safvet. Novinarstvo mu je bilo jedna od omiljenih aktivnosti pa je 1901 godine, zajedno sa Osmanom Nuri Hadzicem i Edhemom Mulabdicem oformio list “Behar”. Sest godina kasnije pokrece i politicko glasilo “Ogledalo” koje nije dugo izlazilo. Bio je profesor u Zagrebu pa izabran u bh Sabor 1910 godine. Karijeru je zavrsio kao kustos
Zemaljskog muzeja BiH, pa vec 1927 otisao u mirovinu zbog loseg zdravstvenog stanja. Basagiceva supruga Fahrija nosila je isto prezime, iako nisu imali bilo kakve rodbinske veze, prije vjencanja. Izrodili su cetvero naslijednika Almasu, Enisu, Namika i Fikreta. Sinovi su rano umrli a bolesnog ucenjaka je  njegovala starija kcer Almasa, vise od 10 godina. Danas je i ona iscezla, jednako kao i mladja kcerka dr. Enisa Basagic-Knezic, koja je umrla krajem kolovoza, tekuce godine. Bila je poznata znanstvenica u domenu bureznih bolesti. Na sprovod, uprilicen 9 travnja 1934 godine, doslo je 5 000 osoba.
Safvet -beg Basagic pociva u haremu sarajevske, Begove dzamije.

Njegova velicanstvena kolekcija sadrzi 393 arapska manuskrita, 117 turskih i 88 persijskih. U njoj su i knjige ostvarene u 17 i 18 stoljecu : 145 arapskih volumena, 337 turskih i 8  persijskih. Bosanskohercegovacki “doctor ex linguis islamics” i poliglot jer je osim orijentalnih govorio i nekoliko evropskih jezika, najveci dio svoje zacudjujuce i vise nego uspjesne karijere, posvetio je skupljanju oblasnih djela i dokumenata s ciljem sacuvanja pisanih ali i usmenih nacina izrazavanja juznoslavenskih kultura. U kolekciji se nalaze imena brojnih autora kako iz BiH, tako iz Hrvatske, Crne Gore, slavenskog dijela Makedonije i Srbije, sto su pisali na orijentalnim jezicima.

Dzana Mujadzic