KREATIVNA DUHOVNA KONEKCIJA

Gospodine Osmanbašiću, da li je udruženje ostvarilo zacrtane ciljeve u prošloj godini?

Osmanbašić: Možemo biti zadovoljni sa ostvarenim rezultatima u 2010.godini, mada smo daleko od toga da možemo govoriti o ostvarivanju željenih ciljeva. Udruženje djeluje u antikulturnom društvenom ambijentu gdje se gase krucijalne kulturne institucije – kao što su muzeji i teatri, dok kulturni centri nisu u programskoj funkciji jer društvo ne želi da vodi brigu o svojoj kulturno-povijesnoj baštini. Takav vid samodestrukcije je nepoznat u modernoj povjesti na evropskom tlu. Zašto je to tako – nije nepoznato jer je prisutna snažna doza vanjskog uticaja, ali je to neprihvatljivo za civiliziranog čovjeka, jer se krećemo putem zatiranja jednog specifičnog kulturološkog identiteta, što je neodgovorno i nehumano u odnosu na čovječanstvo. 

Udruženje je samo jedan od faktora gdje se pokušava skrenuti javnu pažnja na opću kobnost kolektivne haotične svijesti, gdje se ne osjećamo usamljeni jer postoje i djeluju mnogi pojedinci, a i neke organizovane forme, koji imaju građansku hrabrost da javno govore o našoj kulturološkoj nemarnosti – što i jeste jedan od razloga što smo prikovani za dno demokratskih društava u svijetu, jer smo svakako na regionalnom začelju. U biti vode nas nesavjesni ljudi koji nemaju etički kvantum i intelektualne kapacitete da se suoče sa činjenicama, dakle ISTINOM, te je stoga njihov javni angažman kontrapruduktivan – jer ko se ne drži i ne brani činjenice, dakle istinu – vezan je nužno za NEISTINU. Kada je to masovna društvena pojava –svakako da je nehumanost fundamentala karakteristika takvog društve gdje su narušena osnovna ljudska prava i slobode. 

Praktično to podrazumjeva da je apsurdno zalagati se za borbu protiv korupcije – jer imamo flagrantno kršenje zakona. Kulturni djelatnici i umjetnici su faktički naspram anticivilizacijskog cunamija.

U toj monstruoznoj igri sa ljudskim životima i sudbinama, gdje su obični ljudi nezaštićeni od svirepih hirova moćnika – kultura, umjetnost i književnost su zadnje što padne čovjeku na pamet kada ne može da obezbjedi normalan život svojoj porodici.

Dakle, baviti se kulturom i umjetnošću u Sarajevu, a i diljem BiH, gdje su i psi lutalice bolje zaštićeni od njenih građana, što nije slučajno – samo po sebi je fantomska misija. Ovo šta su građani BiH podnijeli u dvije decenije, a i još uvijek podnose na dostojanstven način –neviđeno je u ovom civilizacijskom ciklusu na širim balkanskim prostorima, te stoga ima nade za ČOVJEKA. Pripala nam je veoma dalikatna historijska uloga – da braneći sebe, svoju čast i ideju uređenog društva po mjeri ČOVJEKA – branimo ljudskost i pozitivne civilizacijske tekovine, dakle, humanost izraženu kroz načela i principe univerzalnih ljuskih prava. Stoga je naša kreativnost na kušnji kao i upornost da se istraje na tom neizvjesnom putu, ali imamo razloga da budemo optimisti  – i KNS će u granicama svojih mogućnosti davati i dalje svoj skroman doprinos da se afirmišu individualne kreativne sposobnosti.

Šta bi izdvojili kao poseban uspjeh udruženja u protekloj godini?

Osmanbašić: Uvijek ističem da je kontinuitet našeg programskog djelovanja naš najveći uspjeh, a što je rezultiralo pozitivnim ljuskim odnosima. Drago nam je što se kroz programe KNS-a kreativni ljudi i umjetnici upoznaju i održavaju prijateljstva koja traju, jer toga posebno nedostaje u BiH, a i našem okruženju. Svakako da smo ponosni na rezultate naših programa, naročito na međunarodnom nivou – gdje se cijeni naša programska doslijednost u pogledu afirmacije i promocije KVALITETA pisane riječi. Nas nisu u ovih deset godina lokalni šerifi stavili pod svoju šapu, tako da smo jedna od rijetkih kulturnih organizacija kojaj pamet ne dolijevaju sastrane. Očito da to boli one koji su navikli da kroz neodgovorno korištenje javnih budžeta nameću drugima svoje hirove kao opću vrijednost – i da ne biraju srestva da nam onemoguće javno djelovanje. Prošle godine je uskraćena podrška SVIM NEVLADINIM ORGANIZACIJAM, dakle, grant za kulturu, sport i mlade, jednostvno je ukinut u Općini Novo Sarajevo.  
Svaki komentar u kontekstu neuviđajne demokratske prakse je suvišan – jedino se možemo nadati da to neće biti genaralni stav općiskih struktura, a što je produbljivnje krize demokratske svijesti i civilnog društva. To je direktna poslijedica konsolidacije mračnjaštva i neodgovornog javnog djelovanja pojedinci – koji su van svake demokratske kontrole i rade šta im je volja bez ikakvih poslijedica. Da mi je to neko rekao da će se desiti – ne bih mogao povjerovati jer je to nesagledivo zlo koje šteti ne samo općini, već općenito demokratskoj praksi, ali građani očito nisu svjesni ŠTA TO ZNAČI – jer iz toga proizilazi demokratske katastrofe tektonskeih razmjera – dakle, sužava se prostor civilnom društvu, a otuđena birokratija provodi strahovladu. Nadam se da druge gradske općine neće krenuti tim sramnim putem i da će se osuditi praksa utjerivanja demokratije po svaku cijenu. Kroz taj čin mnogi koji su uživali kakav-takav javni kredibilitet – učešćem u toj nezapamćenoj aroganciji i zatiranju civilnog društva na općini Novo Sarajevo – lišili su sebe, bez daljnjeg, povjerenja intelektualnog djela građana Novog Sarajeva – koji su svjesni da su u raljama duhovnog genocida koji se permanentno provodi i kroz opstrukciju progrmaskog djelovanja NVO-sektora na lokalnom nivou.

Znači, u naše najveće uspjehe se ubraja i to što se ne odričemo naše Općine, koja se nas odriče pod rukovodstvom aktuelne strukture vlasti – jer njihovo sramno, necivilizacijsko djelovanje završiće na historijskom smetljištu, dok KNS ostaje svetionik budućnosti u pogledu afirmacije kreativnog stvaralaštva i transparentnog javnog djelovanja. Njihov um je ubjeđen da VLADAJU – i ljudima i događajima – ali to je iluzija primitivnog zanesenjaštva koja obično ima ishodište u individualnoj katastrofi ličnosti – jer megalomanija je opaka socijalna bolest koja naopakst prepoznaje kao vrlinu. Vrijeme je izašlo na kraj i sa većim mediokritetima od ovih koji misle da svijet počinje i završava sa njihovim nakaradnim snovima.

Pored navedenog, uspjehom smatramo daljnju programsku profilizaciju gdje se otvara prostor za regionalnu kulturnu i književnu saradnju – što je otvoren proces i svakim danom je sve više saradnika koji u afirmaciji  kvaliteta umjetničke kreacije vide primarni smisao javnog djelovanja.

U programoma 4. Novosarajevskih književnih susreta-2010 učeće je uzelo na stotine autora iz desetina zemalja sa nekoliko koninenata, a faktički je manifestacija ostala bez podrške. Čemu se mogu onda nadati druge NVO?

Osmanbašić: To i jeste suština problema – jer ako nas slome, obeshrabre, demotivišu i dezorjentišu onda su mnogo toga odradilu u pogledu strahovlade i utjerivanja demokratije – jer će se drugi zapitati: šta mogu očekivati mladi entuzijasti kad društvo ne podržava jednu dokazanu međunarodnu manifestaciju? Dakle, više nije bitan ni KNS – bitna je ideja slobode i smisla ljudske kreacije. Iole svjestan čovjek brzo će spoznati da alternative nema osim istrajnosti na časnom putu – jer ako mračnjaci ne odustaju ni kreativci ne bi smjeli da izgube volju. Osnovna prednost maračnjaka je što su oni perfektno organizirani i spremni su da se spuste do dno ljuskosti da bi ostvarili svoje svirepe naume. To pozitivna i kreativna svijest ne može da pojmi – te  iako gleda ne shvata, pa su naivne žtrve manipulacije koja nepreza ni pred čim.Tako reći, sve uz smijeh i šalu, pada se u kolektivnu agoniju gdje faktički ljudi nemaju šta da jedu. Mediji su puni tih zastrašujućih nehumanih priča o individualnim i porodičnim katastraofama – međutim kolektivna svijest je paralizovana jer nije spremna i osposobljena da se adekravno bori sa nehumanošću tih razmjera. Dakle, dok elita uživa obični ljudi zbog poskupljenja hljeba od deste feninga imaju traume, i to ide lančano-dok totalne egzistencijalne frustriranosti, što stvara zavjesu da se sagledaju instrumenti i načini manipulacije nad masama. I pored velikog broja NVO u gradu i državi – izostaje analitička društvtvena kritika, dakle, ponuda alternative na postojeće stanje. To će potrajati sve dotle dok se kolektivno ne uzdignemo iznad mračnjačkih ideologija i ne osmislimo praktičan fuknkcionalan modalitet produciranja novih društvenih vrijednosti. Nažalost regrutuje se armija mediokriteta koji olako stiču društvene privilegija putem podaništva i sramnog poslušništva ljudima lišenih svakog oblika civilizacijskih obzira – stoga je nad našom sudbino nadvijena povjesna neizvjesnost – i kao društva a i kao kreativnih ljudi uopće.

Znači, nije slučajno to što se Novosarajevski susreti opstruiraju od strane megalomana niti što su podržani od strane kreativaca iz regije – jer dok ima Susreta sa nama je više svjetlosti i ne bi bilo dobro da se ugasi. Naročito ne ako ima želje i volje od strane kreativaca da to svjetlo traje i da dalje obasjava puteve budućnosti. Ovi Susreti su dokaz da ljudi dobre volje prve ČUDA kad se programski usresrede ka zajedničkom cilju. To je jedna od krucijalnih spoznaja – koja ima izuzetnu važnost u ovom vremenu i na ovim postorima – gdje se uglavnom ljudi udružuju da bi se bavili angažmanima koji društvu ne služi na čast i donose opću štetu.

Širok spektar autori koji učestvuju u sklopu programa Novosorajevki književni susreti, iz BiH, regiona i svijeta – kroz kreativnu sinergiju, prema mišljenju upućenih poznavalaca književnosti ovih prostora, dali su produkt koji ostaje kao nezaobilazno gradivo i štivo za izučavanje aktuelnih književnih tokova i izražaja ovog vremena. A to znači da će svi oni koji budu željeli izučavati objaktivno književnost sa ovih prostora sa početka XXI stoljeća biti upućeni na zbornike radova sa Novosarajevskih susreta: „Kad progovori tišina“, „Gravitacija riječi“, „Balkansko pero“ i „Kapija istoka i zapada“, za sad, a nadamo se da će se ti angažmani nastaviti i u budućnosti.

S kojim pravom neko sebi uzima slobodu da narušava jedan takov delikatan angažman? – jer to ima univerzalnu vrijednost i ne smije se dozvoliti da bude predmet neodgovornog mešetarenja nesavjesnih pojedinaca. 

U toku je Javni poziv za 5.Novosarajevke književne susrete. Kakvi su programi spremaju za ovu godinu?

Osmanbašić: Mi od početka radimo manifestaciju pod pritiskom – hoće li se manifestacija održati ili neće! I ove godine je ista situacija – tako da smo prinuđeni prihvatizi da je normalno – ono što nije normalno, da bi uopće djelovali. Dokaz da smo vjerovali da će naša općina biti pokravitelj prošlih susreta je to – što smo isticali lokalno pokoviteljsto i to naveli i u zbirci koja je za tu priliku priređena i oštampana, a obuhata 161 autora iz 18 zemalja – jer su nam obično doznačavali sredstva ili u zadnji čas ili poslije održane manifestacije, a organizatori znaju najbolje šta to znači. 
Ove godine imamo nešto jasniju sliku ali neizvjesniju situaciju: jer ne računamo u startu na podršku matične općine, stoga smo u Javnom pozivu napomenuli da su programske restrikcije moguće ako ne obezbjedimo blagovremeno adekvatnu podršku manifestaciji. Ove godine ulazimo u realizaciju programa Susreta sa neizvjesnošću kao nikad do sad i nadamo se da će sve dobro proći. 
Smatram da smo žrtve crveno-zelene koaliciji – koja je interesni savez dojučerašnjih političnih protivnika koji u su u borbi za vlast koristili sva dozvoljena i nedozvoljena srestva, poznate i nepoznate metode da bi se dokopali fotelja. To ne može donijeti nikakvog dobra BiH, a općina Novo Sarajevo će posebno platiti visoku cijenu te vještačke i iskonstruisane ljubavi u cilj ostvarenja ličnih interesa pojedinaca i uskih krugova ogrezlih u nečasnim aktivnostima. Platfoma kojom se maše građanima dok se fotelje ne raspodjele – zaboraviće se istog trena kad budžeti budu na raspolaganju funkcionerima – koji imaju bogatu povijest u neučinkovitom vršenju javnih dužnosti. Meni je nepoznato da su te opcije korektno realizirale i jedan značajniji program od opće društvene koristi – već su se na kraju balade pravdali „… da su učinili sve što je do njih, a da su drugi krivi što u većoj mjeri nisu realizovani zacrtani ciljevi… itd.“ Biće zanimljivo čuti ko će sad biti TAJ DRUGI – kad se budu pravdali što su neuspješni, jer su se KRIVCI za opću apatiju ujedinili. Znate, kad gledate utakmicu u „fildžan ligi“ – ne možete očekivati dramatičan doživljaj – jer sve se svede na blatnjav teren i da sudija „šilji“ protiv vas. Tako će biti i u platformaškim izvještajima, koje budu morali napisati – jer oni nemaju naviku da odgovaraju svojim članovima, biračima, dakle, građanima koje predstavljaju i kojima su odgovorni. Sve u svemu, iako nije formirana u potpunosti vlast – zna se sve „u pet deka“ šta će biti naredne četiri godine, ako im se dozvoli da sjede, prazne fondove i prosipaju šuplju.

U tom ambijentu, kad nemamo mogućnost da apliciramo svoje projekte za ovu godinu kaja polako teče – šta mi kao organzatori možemo? Ili da odustanemo – ili da uradimo šta možemo. S toga očekujemo razumjevanje od naših saradnika – jer mi ćemo uraditi sve šta je u našoj moći da obezbjedimo da manifestacija se održi kao to i priliči međunarodnoj manifestaciji – ali, na osnovu dosadašnjeg iskustva i procjene situacije – mislim da je pred nama najveći izazov u maglama neizvjesnost, tako da smatamo uspjehom što smo se uopšte upustili u sve ovo i malo se uzdamo i u sreću!

Bilo bi šteta da se ova tradicija susretanja u Sarajevu prekine – zbog izražene plemenite ljudske dimenzije, primarno – a autorska djela će i dalje tražiti i nalaziti svoje puteve afirmacije. Od prošle godine štampa se knjiga za najbolju prvu knjigu mladog autora – što smatramo krunom dosadašnjeg djelovanja manifestacije: jer mi smo entuzijasti i djelujemo volonterski. KNS traži angažman tokom cijele godine da bi se program realizirao u par dana – a to podrazumjeva veliku energije, odricanja i ulaganja. U organizaciji i radu sa ljudima ništa se ne podrazumjeva samo po sebi, niti se bilo šta odradi što nije na dnevnom redu planiranih aktivnosti – a to pada, u principu, na par ljudi, jer nemamo mogućnost da se organizujemo srazmjernom obimu programskih angažmana. Međutim, ne žalimo se već se osjećamo ponosni što imamo priliku da nešto učinimo za opću dobrobit – jer kada isčezne ljudska plemenitost nestaće i ljudi, zato se mi ne brinemo za svoju budućnost. Nad nama je nadvijena magla neizvjsnosti – a nad onima koji nam spletkare je mrak propasti koju ne mogu izbjeći, a zavaravaju sebe i druge da to nije tako. Megalomanija je morbidno stanje duha– a ljudi lišeni ljudskosti to doživljavaju kao vrlinu i počast, i tu pomoći nema što je najtužnije.

Tu je četvrti po redu projekat „Euroorjentacije“ – saradnja mladih pisaca Slovenije i BiH. Kroz taj projekat se podržava nova generacija mladih autora koji će za desetak godina biti profilisani pisci i od kojih se očekuje da dostojno prestavljaju pisanu riječ ovih prostora. Dakle, da će promovisatu prirodnu inspiraciju kreativnog izražaja i da neće podlijeći pritisku da postanu „režimska pera bez tinte“, jer iza prodanih i podaničkih duša ne ostaju pjesme i priče – već samo bruka koja se prenosi s koljena na koljeno. Pisana riječ nosi specifičnu težinu u vremenu i prostoru i mladi autori trebaju biti svjesni toga – i odgovorno se odnositi prema javnosti, a i povijesti.

I ne mogu da zamislim kakva bi to godina u Sarajevu bila ako na Susrete ne dođu naši prijatelji iz Slovenije, Hrvatske, Srbije i dijaspore! To su ljudi koji su prijatelji svim ljudima! Oni Sarajevo doživljavaju kao nešto SVOJE – nešto što im pripada i osjećaju kao dio sebe. Zločin je tim ljudima onemogućiti da jednom godišnje dođu u grad koji vole i tu ljubav ne kriju – već je javno govore jezikom svjetlosti i nade. Smatram da niko nije u mogućnosti da tu KREATIVNU DUHOVNU KONEKCIJU isključi – ma koliko je ignorisao i obezvrjeđivao. Za mene je jedan iskren osmijeh dovoljan motiv da se ide dalje – jer to se od Sarajlija i očekuje.

KNS/15.03.2011.