Amerika poslije 11. septembra : Obama vs. Osama

Autor: Sanja Seferovic Drnovsek
Direktor Bosansko americkog instituta za genocid i edukaciju

Vazdusni napad na americke simbole ekonomske i politicke snage koji je izvrsila teroristicka organizacija Alkaida , kojim je ubijeno , toga suncanog jutra 11 septembra , 2001 godine, 3000 nevinih ljudi, je imao tektonski uticaj na ponasanje i razmisljanje Amerikanaca a i na mene koja sam upravo -par dana ranije postala drzavljan ove velike zemlje.
Dogadjaj me je zatekao na poslu, u Katolickoj humanitarnoj organizaciji u Cikagu gdje sam kao direktor izbjeglickog programa bila odgovorna za izbjeglice koji su pristizali iz svih krajeva svijeta, a u to vrijeme su vecina izbjeglica bili muslimani Bila sam istog trenutka svjesna kakve ce biti posljedice na razvoj i finansiranje izbjeglickog programa, d a ce prva reakcija u globalnom ponasanju Amerike biti izolacionalizam, i d a je dosao kraj Klintonovoj otvorenosti ka svijetu u multikulturalizmu koji je cvjetao u njegovo doba.
Iako sam se u ovoj humantiranoj organizaciji osjecala ravnopravnom jer nije bilo pitanja ko je koje religije i politickog opredjeljenja, pa sam zato i mogla biti na rukovodecim pozicijama, a objavljivala sam i casopis “ Nova Zena” o izbjeglicama, uglavnom Bosnjacima, koji su bili zrtve agresije i genocida, a prije svega zenama koje su svojim pricama o patnji i stradanjima ,svojem zivotu i svojim nadama, razbijale predrasude o nama i gradile mostove medju ljudima, odlucila sam da trazim novi posao- odmah. Zasto?
Skromna drzavna novcana pomoc tek prispjelim izbjeglicama ne bi bila dovoljna bez podrske privatnog sektora, crkava, dzamija i ostalih humanitarnih i religioznih oganizacija. Klima je poslije 11. septembra odmah bila izmjenjena i na istu podrsku nisam vise mogla racunati. Dobijala sam panicne pozive od kolega u drugim humanitarnim organizacijama koji su odjedanput posumnjali da s u mozda neki od muslimana-izbjeglica iz Avganistana bas povezani sa teroristima.
Bosnjaci, muslimani, dozivjeli su napad na Ameriku kao da ih rat ponovo prati svuda. Brinuli su se i jos uvijek se brinu da ce i ovdje, mozda, biti ugrozeni jer su muslimani. U “ Novoj Zeni” , broju casopisu koji sam povodom ovog dogadjaja pripremila, objavili smo, izmedju ostalog, slike solitera u Sarajevu koji gore i svi su mislili da s u to soliteri Trade centra u Njujorku.
Mnoge muslimanske organizacije, i nas Northbrooku ,odmah su se ogradili od rusilackih napada na Ameriku koji nisu u duhu Islama, vec njihova suprotnost.
U hriscanskoj Americi, malo se zna o Islamu, o islamskim zemljama, tako da s u predrasude iz neznanja izasle na povrsinu. Komsija, kolega, putnik u avionu koji iz nekog razloga podsjeca na muslimana, odjednom se gledao sa podozrenjem.
Odlucila sam se da idem putevima obrazovanja, gdje sam vidjela jedno od glavnih resenja za borbu protiv predrasuda i napisala sam elaborat, za predavanje u skolama, o predrasudama medju nama, i pored crnaca, Jevreja, zena, Latino-Amerikanaca, native Amerikanaca- Indijanaca, kao grupe koje su historiski najvise izlozene predrasudama i diskriminaciji, dodala sam kao najaktuelniju pojavu, predrasude i diskriminaciju Muslimana. Na novom poslu nastavnika historije u skoli, kao direktor Bosansko americkog insituta za genocide i edukaciju (BAGI), clan drzavne Komisije za holokast i genocide, radim i radicu upravo na njegovanju tolerancije medju mladim ljudima. Jedna od aktivnosti BAGI-ja je ukljucivanje mladih, razlicitog etnickog i religioznog porjekla u aktivnosti u kojima ce uciti jedni o drugima . Konkurs eseja za studente srednjih i visih skola na temu “Eliminisanje predrasuda svojim primjerom.”, cija je poruka da svaki pojedicanac ima na ovakve procese vazan uticaj, pripremila sam za objavljivanje i jedna od glavnih tema ce biti islamofobija kojoj su izlozeni mladi ljudi , posebno poslije 11. septembra.
Raspolozenje koje je stvoreno poslije 11. septembra, dao je nova krila antiislamistima, koji su u isto vrijeme glavni negatori genocida u Bosni i Hercegovini, kao sto su Srdja Tvtkovic i njegovi simpatizeri. Kulminacija njihovog negativnog , opasnog uticaja je nedavni masakr u Norveskoj. Zajedno sa Institutom za genocid u Kanadi i Kongresom Bosnjaka Sjeverne Amerike, Bosanko -americki institut za genocid i edukaciju (BAGI) se bori za sprecavanje sirenja mrznje, lazi o islamu, od strane negatora genocida i antiislamista. Nedavno je, zahvaljujuci nasoj zajednickoj akciji, zabranjen ulazak Srdji Tvrtkovicu u Kanadu, vracen je u SAD sa aerodroma, gdje je trebao da odrzi predavanje na univerzitetu. Pisemo pisma sudijama Haskog suda, Evropskoj Uniji, drzavnim komisijama, univerzitetima, politickim i drugim centrima vlasti i odlucivanja, a ja sam nedavno o tome govorila i na medjunarodnoj konferenciji o genocide, koja se odrzala u Argentini na temu Donosenje zakona o zabrani negiranja genocida na teritoriji bivse Jugloslavije kao preventivni metod. (Outlawing denials of genocide as a genocide prevention method)
U isto vrijeme, ne trebamo zaboraviti pozitivne primjere koje smo dozivjeli u Americi, kao naprimjer da se zahvaljujuci nasoj inicijativi, usvojene Rezolucije o genocidu nad Bosnjacima, na federativnom nivou, i u nekoliko drzava gdje nas ima najvise, kao sto su drzava Ilinois, Misuri, Micigen, a i Kanadu, kojima se svakog 11 jula obiljezava i odaje pocast zrtvama genocida, neduznim Bosnjacima, koji su pred ocima svijeta ubijani jer su muslimani. Pred internacionalnim sudom je prvi put zakonski dokazan izvrseni genocid ( Srebrenica), silovanje zena u BiH je prvi put okarakterisan kao zlocin protiv covjecanstva i medjunarodnog prava, prvi put je jedan predsjednik drzave tuzen za genocid ( Slobodan Milosevic).
Agresija na Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bosnjacima nisu imali adekvatnu medjunarodnu pomoc, i mnogi politicari, kvazi intelektualci, i naucnici, namjerno su iskrivljavali sustinu agresorskog rata , zato sto su zrtve bili muslimani a ne hriscani. Uplasila se hriscanska Evropa, njen ekstremni politicki dio na celu sa tadasnjim predsjednicima, poput Miterana, od nove drzave sa vecinskim muslimanskim stanovnistvom, ali desilo se cudo,
Bosna i Hercegovina, bezobzira na vjeru i naciju, izabrala je suzivot , i pruzila neocekivani otpor agresoru. Zajedno sa vecinskim djelom boraca Bosnjaka, pruzili su otporu i “ Alijini Srbi” i Hrvati, ne odstupajuci sa linija odbrane Sarajeva, i drugih gradova, i otpor je istrajavao, uz izmjenjen odnos velikih sila.
Samuel Hantington je u svojoj knjizi Sukob civilizacija, vec zatro put islamofobiji, proglasivsi, poslije hladnog rata, za najveci svjetski sukob,umjesto kapitalizma i socijalizma, “nepomirljivi” sukob dviju kultura i religija , Zapada , s jedne strane, a kao neprijatelja broj jedan – Kinu i Islam , sa druge strane. Time je stvorena nova doktrina, kojom se opravdavao napad na Irak, agresija na Bosnu i Hercegovinu, u potrazi za ekonomskim bogatsvom, kao sto se iza svakog rata krije materijalna dobit i teritorijalna ekspanzija. Preporucujem svima da procitaju knjigu Majkla Sellsa “The New Crusades: Constructing the Muslim Enemy”, i Smaila Balica “Zaboravljeni Islam”u kojima se objasnjavaju ovi fenomeni islamofobije i manipulisanja predrasudama.
Amerika me cesto iznenadi, kad pomislim da sam nesto naucila o njoj i pocnem da genaralizujem i donosim zakljucke o americkom drustvu, kulturi i njenim ljudima. I desi se Barack Hussein Obama! Poslije ogranicenosti i kanzervativizma olicenog u bivsem predsjedniku Dzordzu W. Bushu, u doba euforije i straha, kad je Osama, najomrzenije ime i simbol terorizma i neprijatelja Amerike, americki narod na izborima izabrao mjesanca, bijelca i crnca, ciji je gen crnaca preovladao, hriscanina i muslimana, Obama vs. Osama, pobjedio je Obama.
Moje je uvjerenje da deset godina poslije napada 11. Septembra 2001, svaki human covjek treba da osudi teroristicki napad na neduzne stanovnike Amerike, i neduzne stanovnike bilo koje druge zemlje, i da se u isto vrijeme svojim primjerom i javnim istupanjem, obrazovanjem , kad god treba bori protiv islamofobije, i svih drugih zastranjivanja, ne samo zbog nase sopstvene sudbine, vec zbog nakaznih pogleda na buducnost svijeta i nase djece koja traze svoja mjesta pod suncem.