Pogledao film “U zemlji krvi i meda”
Director, Angelina Jolie, USA. Trajanje, 127 min. Žanr, ratna drama. Uloge: Goran Kostić kao Danijel, Zana Marjanović kao Ajla, Vanesa Glođo kao Lejla, Rade Serbedžija kao general Nebojša , Boris Ler kao Tarik
Radnja filma je, kao što je poznato smještena u Bosnu i Hercegovinu, koja geografski pripada Balkanu. Na turskom “Bal” znači “med”, a “Kan” znači “krv”, što jasno pokazuje odakle i dolazi naziv filma. “U zemlji krvi i meda” je ispričana filmskim jezikom priča o Danijelu i Ajli, dvoje ljudi sa različitih strana brutalnog ratnog sukoba u prvoj polovini ’90-tih, prošlog stoljeća. Danijel je srpski vojnik i čuvar u logoru u kome je Ajla (Bošnjakinja), jedna od mnoštva zatočenih logorašica muslimanki. Kako nam pokazuje filmska priča, njih dvoje se poznaju od prije početka rata, kada se i naslućuje njihova emotivna veza. Međutim, kako rat traje njihovi životi se mješaju i njihova veza postaje sve sudbonosnija.
Nakon gledanja filma čini mi se, govorim kao gledalac, da osim izvanredne Zane Marjanović u ulozi Ajle, glavne junakinje filma, ništa nije na mene ostavilo neki snažniji utisak. Možda treba istaknuti da film pokazuje snažan autoričin politički stav prema ratu u Bosni usmjeren, uglavnom, na markiranje “loših momaka”. Autorica to radi holivudski grubo, bez puno suptilnosti, tako da mi se činilo da je priča gubila na umjetničkom i filmskom doživljaju upravo u želji da se što jasnije prikažu loši momci. To su, naravno, srpski vojnici i generali. Jedni čine zločine, a drugi ih planiraju i opravdavaju.
Kao onaj koji nosi iskustvo rata, nisam gledajući film emotivno osjetio žestinu stvarnog rata. Rat je, a to je moje iskustvo, uvijek gori i žešći od bilo koje filmske priče, tako i od ove. Film mi se učinio dužim nego što treba. Naime, petnaestak minuta prije kraja sam počeo osjećati dosadu.
Nije mi jasno zašto su neki vidjeli u filmu antisrpstvo, ako se film negativno odnosi prema logorima za civile, silovanjima i ubijanjima. Kada se u bilo kome sukobu donese politička odluka (iza koje uvijek stoje konkretna vojna i politička rukovodstva) o formiranju logora i deportacijama, veoma je teško poslije toga biti “dobar” i “fin”. Film nije antisrpski. Takav je bio raspored u stvarnom životu, nije do glumaca i filma.
(Z. Burgić)
