Dan sv.Valentina
Izmjenjujući čestitke, cvijeće i slatkiše 14. Februara, amerikanci slave dan ljubavi i prijateljstva. Ipak, izvorno je riječ o starom grčkom ili romanskom prazniku slavljenja vučice koja je dojila Romula i Rema, osnivače Rima. „Praznik vučice“ je u to antičko doba padao između 13. I 15. Februara.
Kao i mnogi drugi praznici i ovaj je dobio htišćanski sjaj i pomjeren za 14. Februar. Tadašnji rimski car je, kazuje predanje, zabranio ženidbu i zaruke vojnicima kako bi spriječio njihovu želju za ostankom kod kuće umjesto odlazak u rat. No u to doba živio je i svećenik Valentin. Svećenstvo je moralo poštovati odluku no Valentin je ipak ostao dosljedan i potajno vjenčavao vojnike koji su se htjeli ženiti.
Careva ruka ga je naravno sustigla, strpavši ga u tamnicu. Na dan 14. veljače Valentinu su po carevoj kazni odrubili glavu. Nedugo nakon smrti, narod je Valentina proglasio svecem pa tako danas i mi u modernom vremenu slavimo Valentinovo – Dan zaljubljenih, sveti dan slavnog kršćanskog smrtnika imenom Valentin.
Postoje i tumačenja po kojima su romantične asocijacije na Valentinovo odraz srednjevjekovnog vjerovanja da ptice nalaze i odabiraju svoje parove upravo na dan 14. februar. Bilježe se običaji da su u srednjem vijeku ljubavnici citirali stihove ili govorili prozu jedno drugome u čast tog dana.
Danas, kao što rekoh, amerikanci čestitkama, poklonima i poljupcima obilježavaju Dan sv. Valentina. Ovaj običaj je sve više prihvaćen i u Evropi, pa tako i na Balkanu, pri čemu je ideja ljubavi zadržala svoju univerzalnu vrijednost.
z.b.










