Wednesday , 3 March 2021
Blic Vijesti
Home » Dnevni Komentar » Ni Dayton ni Bruxelles
Ni Dayton ni Bruxelles

Ni Dayton ni Bruxelles

Piše: Zija DIZDAREVIĆ
30/12/10 10:32
Dejtonski mehanizam nije više stvarni garant bh. države. BiH su nužno novi vidovi (samo)zaštite. Dodik je sebe proglasio državnim neprijateljem i trebalo bi ga tako tretirati. Vrijeme je za djelotvoran odgovor na politiku mrcvarenja
Premijer RS-a Milorad Dodik uspio je u Sarajevu okupiti dovoljno stranaka za moguće formiranje glasačke većine u Predstavničkom domu Parlamenta Bosne i Hercegovine – SNSD, SDS, HDZ BiH i HDZ 1990, Stranka za bolju budućnost BiH, Stranka za BiH. Naspram saveza koji hoće da djeluje na osnovu platforme za promjene na evroatlantskom putu je stranačka grupacija kojoj je osnovni cilj biti na vlasti. Stranke Harisa Silajdžića i Fahrudina Radončića prislonile su se uz politiku koja radi o glavi bh. državi.   Četiri platformske stranke (SDP, SDA, Narodna stranka Radom za boljitak, Hrvatska stranka prava) odbile su razgovore koji bi bili puka podjela fotelja bez programske osnove. Priča o institucionalnoj provedbi izbora nastavlja se u novoj godini s neizvjesnošću ne samo kada će i kakav bio mogao biti dogovor već i da li će ga uopšte biti. Suprotstavljene grupacije bi mogle uspostaviti odvojene vladajuće koalicije čija snaga zavisi i od ishoda izbora za Dom naroda državnog parlamenta. Ostane li ovakav raspored snaga, nijedna od opcija ne može osigurati većinu za ustavne promjene i izvršenje obaveza prema EU i NATO-u.

SDP i SDA uslovljavaju susret s Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem programskim dogovorom, ne zahtijevajući da Dodik prestane s osporavanjem bh. države, a Čović s pričom o neodrživosti BiH ne bude li trećeg entiteta. Dodik je sebe proglasio državnim neprijateljem i trebalo bi ga tako i tretirati sve dok se javno ne odrekne takve politike i dok to odricanje ne dokaže u praksi. Četiri godine dominantna je Dodikova politika osporavanja države BiH. Ta je politika nadjačala i uticaj međunarodnih autoriteta u BiH. Još nije stvoren bh. demokratski blok evroatlantskog cilja koji se može nositi sa destruktivnim namjerama i pojaviti se kao odlučujući faktor za oblikovanje budućnosti zemlje.

Platforma koju je inicirao SDP jeste mogući zametak takve nakane, ali u ovom trenu nema širinu i snagu da nadjača spregu Dodik – Čović. Međunarodni namjesnici u BiH nisu ništa ozbiljno poduzeli da obuzdaju dodikovštinu. Kako je Dodik bivao bezobzirniji, tako je postajao uvažavanijim kod stranih autoriteta. Nije samo prijetnja smjenjivanjem nešto čime se može zaustaviti Dodika. Zbog otvorenog antidejtonskog ponašanja Dodika je trebalo bar politički i diplomatski izolovati, utvrditi porijeklo novca na njegovim računima u inostranstvu, ohrabriti pravosudne organe u postupku protiv njega i bratije, staviti u izgled vladajućim u RS-u da je moguća tiha ekonomska blokada tog entiteta, usloviti Srbiji put ka EU prestajanjem pružanja podrške destruktivnoj politici iz Banje Luke.

Tolerantno ponašanje SAD-a i EU spram razarajuće politike koju oličava Dodik upozorava da dejtonski mehanizam nije više stvarni garant bh. države. Dodik je uvjeren da će SAD dići ruke od bh. države, a EU pristati na njenu disoluciju. To prolazi bez odgovarajuće reakcije Washingtona i Bruxellesa. BiH su nužni novi vidovi (samo)zaštite. Politička osnova za to je stvaranje širokog bh. demokratskog fronta evroatlanstke programske osnove. Protekle četiri mandatne godine trebale su značiti prelazak iz dejtonske u briselsku fazu. Sad imamo stanje u kojem u BiH niti vlada Dayton (kao sinonim za neupitnost suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH), niti prevlađuje Bruxelles (kao simbol međunarodne emancipacije i integriranosti bh. države).

Vrijeme je za djelotvoran unutrašnji i međunarodni odgovor na politiku mrcvarenja zemlje koju provodi Dodik, iživljavajući se neometano na ljudima i državi. Ničim se ne može opravdati stanje u kojem i dalje jednako važe politika demokratizacije i međunarodne integrisanosti bh. države i ona koja hoće završno razaranje Bosne i Hercegovine. Bilo bi logično da minimum za bilo kakve razgovore s Dodikom i Čovićem, sa platformske strane, bude prestanak atakiranja na bh. državu i neuslovljavano ispunjavanje međunarodnih obaveza unutar procesa evroatlantskih integracija (Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU i MAP-a sa NATO-om). Ako nema tog minimuma, svaka nova vlast ne samo da bi bila obesmišljena u startu već bi bila nastavak antibosanskohercegovačke politike unutar institucija državne vlasti. Takvo što je moguće samo u (dejtonskoj) Bosni i Hercegovini.
Oslobodjenje.ba

Share Button