Wednesday , 21 October 2020
Blic Vijesti
Home » Dnevnik sa sporednog kolosijeka » Mugdim Karabeg:Dnevnik bolesnickih dana
Mugdim Karabeg:Dnevnik bolesnickih dana

Mugdim Karabeg:Dnevnik bolesnickih dana

GENETSKO KLONIRANJE BOSNE I HERCEGOVINE

Kad nas salete bakterije i virusi dobijemo mnogo vremena da razmisljamo o smislu i besmislu zivljenja i da se do grla utopimo u zbivanja oko nas, pa je ovo izvjestaj o mom dozivljavanju vlastitih bolestina i iscitavanju zdravstvenih kartona   Bosne i Hercegovine i Sjedinjenih Drzava

2. decembar, 2010.: Tri bolesnicka kartona

Dzoliet je oveci grad Chicaga na krajnjem jugu njegovih predgradja. Masivna visespratna zgrada bolnice «Saint Joseph Medical Center PROVENA»  dominira zapadnim dijelom najjuznijeg cikaskog suberb – grada Dzolieta. Javljam se u prijemno odjeljenje u prizemlju. Sluzbenica , uz ljubazan osmijeh, objasnjava na koji ce me sprat odvesti u invalidiskim kolicima i u koji broj sobe. Malo zatim stizu kolica, kratka voznja do velikog lifta, zaustavljanje na cetvrtom spratu i ukrcavanje u bolnicku SOBU 420. Tu me docekuje omalena bolnicarka Dzozefina, uzima licne podatke, stavlja oko zglavka lijeve ruke plasticnu «narukvicu» sa mojim imenom, da se ne zagubim i daje presvlaku. Ja najprije idem u «rest rum». Svakih deset minuta, vec peti dan, zavijaju uzasni bolovi i ostra trenja u mom urinarnom traktu. Teska upala mokracnih kanala. Svaki put imam osjecaj da iz mene izlaze mali navijci bodljikave drace. Ako mi ne pomognu u Proveni bogami cu presvratiti. Vec sam u krevetu. Dolazi jos jedna bolnicarka koja mi mjeri tlak i temperaturu, pita koliko sam tezak i kolika mi je  visina. Zatim treca koja vadi krv, biljezi lijekove koje uzimam, pita da li sam alergican. Zazvoni i telefon na pokretnom stolicu, s druge strane cvrkuta zenski glas, pita sta cu za veceru, naravno dijetalnu i neslanu.

Malo kasnije ulazi u sobu muskarac, vidi se odmah da je ljekar, predstavlja se: Ja sam doktor Ljuk Cu. Dalekoistocnjak je. Pita me od kada patim sa urinarnim traktom. Odgovaram: pola mog zivota. Zakazuje specijlni pregled kod njega, kada se obave preliminrane istrage u bolnici. Vec dugo me boli desna noga, u listu, sa uutrasnje strane. Ali to me ne zabrinjava premda je bol vrlo jak. Noge me nose vec trideset hiljada dana od rodjenja i moraju poceti boljeti. O tom bolu pobrinuce se specijalista Goran Tubic, nas zemljak iz Zagreba.

Bolnicka soba je u kategoriji hotela visoke B kategorije. Kad legoh na pocinak poceh razmisljati koliko to sve kosta. Oko mene se obrelo vec sedam – osam bolnicarki, ljekara i pomocnog osoblja. Pa nas cudi sto jedan bolnicki dan kosta od hijadu i po dolara pa navise. Tu pocese moja politicka osmatranja okolisa. Americke posustale ekomomije, dodatno opterecene skupom zdravstvenom zastitom, zatim analize bosanskohercegovackog dzumbusa i mog licnog posrtanja. Svaka bolest je mucna, ali ostavljaju mnogo vremena za razmisljanje. A o cemu da duma novinar vec o politici.

          29. novembar: Matematika vrdalama

U Bosni i Hercegovini veliko pospremanje nakon zadnjih izbora. Sve se uskomesalo u vrtlozima stranackih matematickih kalkulacija i vrdalama. O tome kako se toboz dogovoriti da BiH krene zajednickim putem, a istovremeno sabotirati taj dogovor. Bilo je znacajnih promjena u orijentacijama biraca. Malcice je, za sirinu dlacice, prevagnula i gradjanska opcija na racun uskonacionalne i jednonacionalne. Pobjednicke stranke u Federaciji, Rapublici Srpskoj i postojecoj – nepostojecoj Herceg Bosni kombinaraju kako obezbijediti saveze izmedju sebe, kako bi dosli u sto bolje pozicije za osvajanje sto vise prostora u organima vlasti i predstavnickim tijelima, i domogli se sto vise visokih funkcija. To je prepredena medicina: kao brines o pacijentu a jedva cekas da skikne! U prvi plan se izbacuje supljikava parola kako navodno treba ici na programske saveze koji ce obezbijediti pomake u BiH, izbjegavajuci superetnicke i nacionalne interese. Tezak je to posao, pretezak, jer malo ko iskreno zeli takav trend dok je na politickoj vagi  i dalje etnicki uteg najtezi i najmiliji pa stalno odnosi prevagu. Cuje se o savezu HDZ BiH i Dodikove stranke, jer su Hrvati cvrsto odlucili da najzad dobiju svoja jednakopravna ovlastenja sa RS u okvirima BiH. A tu im daleko vise moze pomoci vec otcijepljena srpska strana nego oni koji su za cjelovitu BiH i gradjansku opciju. Dodik pristaje na taj matemnaticki hokus – pokus, uz uslov da njegova RS nista ne izgubi, da ne ustupa Hrvatima nekad njihovu Posavinu, da RS ostane i dalje na dobitku. Lagumdzijina SDP veze se uz Stranku Demokratske Akcije, uz Lijanovica i njegovu straku Radom za bolju buducnost u Sirokom Brijegu u Hercegovini, i za minornu ali u brojanju glasova mozda odlucujucu Hrvatsku stranku prava.  Ta grupacija nudi i novu platformu uredjenja vlasti i politickih odnosa u BiH. Jedni je hvale do neba, govoreci kako je najnaprednija, najperspektivnija i najdemokraticnija.  Jednom rijecju spasonosni lijek za hiljadu i jednu bolest BiH. Drugi taj dokumenat pokopavaju duboko u zemlju, isticuci da bi primjena platforme SDP bila konacna propast i totalnu blokadu BiH, jer iza nje stoje nekakvi bh. «unionisti». Pa hajde budi pametan kojem se carstvu opredjeliti. Pa hajde budi prematen pa definisi koja je to varijanta spasonosna za BiH!

Moju zagrijanost za te dogadjaje prekida iznenadni nalet teske gripe. Poslije toga zaboli me donji dio kicme,  bol se spusti do clanka desne noge. Onda se nalih do koze na teskom pljusku. Vec sutradan proradise kontrarevolucijom uroloski kanali, teska upala, u njima kao da se melje staklo, trese me groznica, moram u bolnicu dok jos ima vremena.

          3. decembar:   Granice, paralele, okomice i negacije

U medjuvremenu redaju se simptomi razaranja onog sto jos postoji od zdravog tkiva Bosne i Hercegovine. Predsjednik Srbije Tadic ucvrscuje sa Dodikom dogovore i ugovore o jacanju «paralelnih veza» izmedju Srbije i Republike Srpske. Takav ugovor ne postoji sa Bosnom i Hecegovinom kao nekom cjelovitom drzavom. I hrvatski predsjednik je cesto u BiH. Pokriven je vlastitim izjavama da Hrvati u BiH imaju svoju prijestonicu u Sarajevu i da im je BiH prava postojbina a ne Hrvatska. Pa ipak i on nesto mundja iza ledja sa prvacima hrvatskih stranaka u BiH, na sastanku u Mostaru. Ta praksa mijesanja Srbije i Hrvatske u poslove BiH vec je ustaljena i postala neka vrsta zakonitosti, premda drzavni organi BiH nemaju ista prava i uloge sa Srbijom i Hrvatskom. Sto je «paralelno» sa Srbijom za BiH je «okomito koplje» u njeno tkivo.

Uprkos izjavama kako se ide na jacanje BiH Dodik i njegove drzavne sluzbe ubrzano rade na obiljezavanju granica Republike Srpske unutar BiH. I to su odrebe Dejtona. Nagadjam sta ce napisati na granicnim tablama posadjenim uz kamene oznake i koceve? «Pazi, sada ulazis u drzavu Republiku Srpsku, iz koje su istjerane hiljade muslimana i Hrvata, gdje ih je mnogo pobijeno i ulogoreno. Ali sada je ovo srpska zemlja, grunt Republike Srbije, bilo vam to drago ili ne!» Hej, jadna BiH, u tvojoj utrobi nastade kopile odvojeno od ostalog tvog tkiva!

Razmisljam kako mozda pretjerujem sa ovim «upadima» u teriotiju RS, koja je ostrim nozem secesionistickih hirurga izrezana iz BiH? Ali niusam. Jer ta zemlja pripada Bosni i Hecgeovini, svim njenim stanovnicima, a nikako sam onim koji su je macem, ognjem i krvlju oteli iz tkiva BiH o icistili od «nepocudnih» nacija i etnikuma. No, zaludu mi kuknjava, niko se mnogo ne uzbudjeuje zbog cijepanja tkiva istorijske i danasnje BiH. Medjunarodna zajednica ispotiha mrmlja, ali ne cini nista konkretno da BiH uistinu postane efikasna.

          5. decembar: Jos jedan krvavi rez

Tim «matematickim vrdalama» pod devizom da se samo tako moze napraviti «harmonicka BiH» sa punim pravima etnikuma, ujedinjeni HDZ BiH dokazuje kako je jedini put pune ravnopravnosti Hrvata a time i opostanka BiH kao drzave puna nacionalna ravnopravnost hrvatskog zivlja. Hajde da povjerujem u to! Vec 1992. godine protagonisti Herceg – Bosne i Hrvatskog vijeca obrane poceli su ostvarivati plan «krvavog reza» na tijelu BiH stvaranjem hrvatskog entiteta Herceg Bosna i ciscenjem pa i ubijanjem muslimana i  Srba. Danas nas uvjeravaju da ce ta hrvatska «drzavica» u drzavi BiH sacuvati cjelovitost i opstanak te iste BiH. Uz uslov da Hrvat bude predsjednik Izvrsnog vijeca drzave BiH.  Ma hajde, nemojmo se zamajavati. Lagumdzija zna sta bi se dogodilo ako Hrvat dodje na vrh vijeca ministara BiH. Teglio bi na svoju stranu kao sto srpski predstavnici u Predsjednistvu, Skupstini i vijecu BiH predstavljaju «svoju drzavicu» na domacim i medjunarodnim skupovima, izbjegavajuci cak i pomen cjelovite BiH. Ukoliko bi i hrvatski predstavnici, nakon «poravnanja», to isto radili onda se pitam: sta je to drzava BiH? Jedna velika nula. Ali uporni i ponovo probudjeni vodja HDZ BiH Covic trazi upravo to. Jer kad govori o ravnopravnosti Hrvata u BiH on uzima u obzir jedino nacionalno – etnicki interes svoje ncija, a gradjanska varijanta mu je zadnja misao u pameti. Rukovodioci u organima BiH koji su izabrani gradjanskim a ne nacionalnim kljucem za njega nisu pravi hrvatski predstavnici vec podmetnta kukavicija jaja bh. unionista.

Zdusno mu pomaze i lukavi Dodik svojim dvosmislenim stavovima i izjavama. Nakon svih klanja izmedju Hrvata i Srba u toku Drugog svjetskog rata i u najnovijim agresijima, oni postaju, zamislite, saveznici! Ali ne u jacanju vec u razjedanju i razaranju cjelovite BiH. Pod devizom kako Bosnjaci i drugi gradjani hoce da stvore unitarnu BiH i da obezbjede uslove da sisaju krv drugim nacijama. Ma sto je previse, previse je!

Dodik izjavljuje kako za konacno rjesenje sudbine drzave BiH jedino Bosnjaci mogu ponuditi pravi izlaz i pravo rjesenje. A to je da se odreknu zajednicke drzave. To znaci da ucestvuju u njenom razaranju i raspadu, u konacnom hiruskom razrezivanju svoje zemlje. E, pa sto je previse, previse je, makar dolazilo i od Dodika. Ali on ne posustaje. Kaze kako ce obaviti popis stanovnistva na teritoriji RS, bilo o tome drzavnog zakona ili ne. Moraju znati ko sve zivi na toj otetoj teritoriji i koliko imaju svojih Srba. Znajuci vec unaprijed da su u prednosti, jer protjerani i pobijeni muslimani i Srbi nisu u situaciji da ma sta kazu, nema ih i kvit. A oni koji su ucinii sve da ih nema, razbaskarili se na tudjoj teritoriji i prave planove stvaranja «vjecne RS» oslonjene cvrsto na majcicu Srbiju. E ne moze tako!

          3. decembar: Genetsko nedonosce

Upustam se u analize sta sve pokazuje bosanskohercegovacki zdravsteni karton? Zakljucih da Dodik i Covic, sa svojim svitama, lukavo idu na «genetsko kloniranje» njenog organizma i bica. (Inace kloniranje oznacava proceduru vjestackog odabiranja i izdvajanja gena i njihovog sastavljanja u novu jedinku koja odgovara genetskim projektantima). S tim da novi klon bude sasvim nesposoban za zivot, odnosno osudjen na brzo umiranje. Stvaranjem unutrar cjelovitog tkiva dva odvojena organa – vec ustolicenu Republiku Srpsku i planiranu Herceg – Bosnu. Koje bi funkcionale kao sasvim posebni dijelovi tijela, dovoljni sami sebi, zacepljenih i pokidanih krvnih zila izmedju cjeline. Taj proces traje, ako se uzme u obzir i period agresija, vec  cijeih osamnaest godina. Sada ga treba finirati i potvrditi pecatima secesija i rasturanja jedne istorijski potvrdjene drzave.

          3. decembar: I nije me, ali i jest briga

Vec ranijem jutrom rastrcali se bijeli mantili oko mene, koji nekako rahat lezi u bolesnickom krevetu. Najprije jedna sestra prelazi metalnom plocicom, spojenom kablovima sa jednim aparatom, preko mojih krstiju. Veli mi da istrazuju stanje bubrega, da vide trpe li zbog upale uroloskog trakta. Onda druga sestra i druga ploca: prelazi njezno prohladani metal preko trbuha. Sada izpituju stanje jetre. Onda klizenje aparature po donjem traktu, da se ultrazvucno slikaju uroloski kanali i prostata. Onda me stavljaju na pokretni krevet, voze hodnicima i spustaju liftom u prizemlje, na slikanje pluca i kicme, da vide odakle poticu jaki bolovi u listu desne noge. Usput pored mene klize invalidske kolica. Na njima pacijenti, pregeti u ledjima, drze ruku na ustima kao da nastoje zaustaviti dusu koja bi da izadje iz tijela. Mrsavi, smezuravi, zabrinuti. Pitam se da li njih brine domaca i svjetska politika? Koliko im je na umu rat u Avganistanu. Atomska kriza Sjeverne Koreje, prkos Irana, sukob na Biskom Istoku, polozaj predsjednika Obame? To isto pitanje postavljam i sebi. Ma nije me vise nikakva briga o tim zbivanjima, kad je ugrozeno moje zdravlje. Pa ipak opet razmisljam o istim temama, jer me itekako briga. Kako da covjek nadje svoje pravo mjesto u redovinim i izvanrednim prilikama? Svako od nas jeste posebna individua sa svojim zivotom. Ali svako je rezultanta svega onog sto se dogadja u okolisu, pa mu godi ili ga zabrinjava. Nemam pravog odgovora.

U ordinaciji sam kod naseg zemljaka, doktora Gorana Buntica, specijaliste za oboljenja kicme i bolove donjih ekstremiteta. Dokto Goran je mlad, nasmijan, govorljiv. Donio je sobom maketu ljudske kicme, pokazuje mi njen krajnji donji dio na kojem su iscrtane tackice i sjenke crvenom i ljubicastom bojom. Veli mi kako kod mene postoje tri oboljela mjesta sa sedam raznih simptoma. Istrosena je podloga izmedju dva prsljena koju pritiskuju okolnje kosti pa bol odzvanja cak u listu desne  noge. Primicu naredna tri mjeseca tri injekcije u kicmu i dokto Buntic ocekuje boljitak. Premda vec petnaest godina saobracam sa ljekarima u Americi nikad ni jedan nije tako detaljno razgovarao sa mnom o karakteru oboljenja i terapiji. Svaka cast nasem adetu da doktori i pacijenti razmjene misljenja o bolesti. Na taj nacin imam osjecaj da sam nakon razgovora vec dopola ozdravio.

          21. decembar: Izmedju akcija i praznih zanovijetanja

Ozbiljniji analiticari bave se analizima mentalnog i psihickog stanja i zdravlja gradjana BiH. Oni su vec navikli i oguglali od praznih zanovijetanja politicara i stranaka o navodno boljim danima koji dolaze za BiH. Iskusili su da su to prazna naklapanja bez istinske politicke volje i akcija da se krene naprijed. Gradjane brine sto se ponajmanje govori o onome od cega se zivi. O materijalnom stanju porodica i pojedinaca koje je u bezdanu kronicke neimastine. Evo najnovijih vijesti: u novoj 2011. godini ocekuje se poskupljenje svih strategijskih i vitalnih roba za svakodnevni zivot. Hljeba, ulja, kirija, goriva, benzina itd. I stagnacija penzija i invalidnina. To znaci dalji pad standarda bez nadoknade drzave koja je u gubitku, oba njena entiteta.  Zbog toga me je itekako briga jer u domovini imam rodbine koja muku muci sa sastavljanjem kraja s krajem, od jednog do dugog prvog u mjesecu. Mogu li im pomoci? Ne mogu! Mogla bi im pomoci opsta bh. politicka klima. Ali ona  je oboljela od sukoba, suprotnosti, samodovoljnosti, visokih razlika u primanjima izmedju zadovoljne manjine i ogorcene vecine.

          6. decembar: Ostavite na miru Djeda Mraza!

Ispada da su u pravu oni koji predbacuju zastupnicima cjelovite BiH, prvenstveno Bosnjacima, teznju da stvore nekakvu unitarnu «muslimaniju». Zbog onih kojim smeta dugogodisnja tradicija uveseljavanja mladjih narastaja pa i starijih posjetama Djeda Mraza uz nove godine. Mene je uveseljavao i za vrijeme «vjernicke» Kraljevine Jugoslavije i za vrijeme «nevjernicke» Titove Jugoslavije. Jer on nije ni katolik, ni pravoslavni, ni Jevrejin niti neke druge religiji. On je jednostavno bio nas svaciji. To sto su ga neke religije «uzurpirale» za obiljezavanje bozicnih praznika pametan je potez vrhova tih religija. Jer time, bez posebih izdataka, reklamiraju sami sebe. A vrhovi nase religije pisu pamflete o zabrani tog simpaticnog, bjelobradog junaka djecijih snova. Pustimo prirodnom toku stvari da odredjuje sta je tu dobro, a sta stetno i opasno! Jer ako bi djeda Mraz smanjio broj islamskih vjernika, onda je to samar onim koji time misle da je islam slabasan i prevrtljiv. A nije.

          27. decembar: Obamina posrtanja i uzdizanja

Ekonomska situacija u SAD i dalje negativna i zabrinjavajuca. I pored naznaka izvjesnog napretka, broj nezaposlenih raste, materijalna proizvodnja ne daje rezulate kao prije krize. I dalje na desetine hijada gradjana ostaju bez krova nad glavom jer ih banke istjeruju iz kuca posto nisu u stanju da placaju rate na zajmove. To se sveti predsjedniku Barak Obami koji je poceo svoj mandat u punom zaletu, pun entuzijazma i obecanja. Ali zaustavio ga je objektivni negativni tok stvari kao i «druga strana» – Republikanci koji opetovano izjavljuju kako ce uraditi sve da onemoguce izbor Obame za predsjednika SAD u drugom mandatu. Cak se i mnoge Demokrate okrecu protiv svog predsjednika smatrajuci da mnogo popusta Republikancima koji su ga pritisli sa svih strana. Pogovoto sto nije dokinuo Busov zakon o smanjenu poreza bogatijeg dijela stanovnistva, smatrajuci da je to kapitulacija pred neprijateljem.

Ali Obama nije pao u pesimizim. Uporno objasnjava kako je njgova nagodba sa Republikancima korisna i za ekonmiju, i za finansije drzave i za gradjane. Pogotovo za ostvarivanje saradnje Demokrata i Republikanaca, koja je po pri put postignuta recenim dogovorom o porezima i produzenju davanja pomoci nezaposlenim. Cak i najnovije ankete pokazuju da rejting Obame iznenada raste. Zbog toga analiticari upozoravaju: Nemojmo prije vremena otpisivati Obamu jer on je izgleda malo lukaviji nego sto se to cini!

*  *  *

Popio sam, tokom dva mjeseca, barem pola funte antibiotika. Ispio na galone cajeva. Primio par injekcija. Zdravlje se stabilizovalo. Idemo dalje.

Briga me je za sve sto se dogadja oko mene. Jer ako americka moc bude i dalje opadala osvetice se to izdvajanjima za moj Public Aid, za moj Medy care, za zdravstvo u cjelini. Bice vrata bolnice Provene  zatvorena za mene. Pa sta onda?

Jasta nego da me je briga!

Mugdim KARABEG

Share Button