Tuesday , 25 February 2020
Blic Vijesti
Home » Poslijednje Vijesti » Pismo profesora Dejvida Pettigrew , Instituta u SAD, Kanadi i Sarajevu Teodoru Meronu
Pismo  profesora  Dejvida Pettigrew , Instituta u SAD, Kanadi i Sarajevu Teodoru Meronu

Pismo profesora Dejvida Pettigrew , Instituta u SAD, Kanadi i Sarajevu Teodoru Meronu

Foto:www.novi-svjetski-poredak.com , David Petigrew ,Marketa Slavkova,Fena
Pismo  profesora  Dejvida Pettigrew, uz podrsku Instituta za istrazivanje genocida u SAD (BAGI), Kanadi (IGK) i Instituta Univerziteta u  Sarajevu , i  drugih uvazenih potpisnika iz dijaspore I BiH, predsjedniku Medjunarodnog krivicnog suda za bivsu Jugoslaviju – Teodoru Meronu.
U pismu se izrazava duboka zabrinutost u vezi sudjenja Radovanu Karadzicu jer je iz optuznice za genocid izuzeto, precrtano 8 opcina , medju njima I Visegrad.   Obrazlozenje ovog izuzimanja  koje je dobijeno od Tuzilastva, da se radi vise o  tehnickom razlogu smanjenja obima optuznice cime ce se omoguciti “ fer i efikasan” postupak  sudjenja, tesko je prihvatiti sa obzirom na tezinu zlocina spaljivanja vise od 70 zivih civila, pretežno žena i djece, starih i iznemoglih osoba, u Pionirskoj ulici i Bikavcu i ocigledne genocidne namjere izvrsioca .Na  kontradiktornost ove odluke  najbolje ukazuje veoma  impresivno pisanje  sudije Robinsona o tezini zlodjela i  genocidne namjere izvrsioca , u svom obrazlozenju presude za Milana Lukića  i Sredoja Lukića  od 20. jula 2009 u vezi zločina počinjenim u Višegradu I Bikavcu , koje je izmedju ostalog navedeno u pismu.
Visegrad  3_14 photo credit Marketa Slavkova
Pismom se takodje zeli podsjetiti javnost na genocide koji su izvrseni prije 22 godine (1992),  24 juna ( Visegradu) I 27 juna ( Bikavcu) a koji predstavljaju  najgora neljudska djela koje jedna osoba  može nanijeti drugima.
Kuca u Visegradu u kojoj su spaljeni
 U pismu se daju I predlozi za OCEKIVANU  presudu  Radovanu Karadzicu ZA GENOCID u kojoj bi se mogla  ispraviti  ova tesko objasnjiva izuzimanja Visegrada I drugih navedenih opstina, jer bi se navedena I utvrdjena namjera buducom presudom za opstine  u Tacki 1 tuzbe za genocide u odabranim opstinama, medju kojima je Prijedor, odnosila na citavu teritoriju Republike Srpskei samim tim I na izuzete (precrtane)  opstine poput Visegrada.
bikavac
Izuzetno  važne implikacije ove  presude bi potvrdile da je Republika Srpska   genocidna tvorevina I da su njene teritorije  osigurane  genocidnim  zločinima.
Sanja Seferovic Drnovsek, director, BAGI
Clan,  Komisija Ilinoisa za holocaust I genocid
visegrad
Pismo u cijelosti
Theodor Meron Predsjednik Ujedinjene nacije Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju Churchillplein 1 
 2517 JW Hag Holandija Poštovani predsjedniče Meron: Ovim pismom izrazavam izuzetnu zabrinutost u vezi  MKSJ sudjenja  gospodinu Radovanu Karadžiću, naročito u pogledu uklanjanja Višegrada i drugih opština iz optužnice. Otprilike prije godinu dana, 11. jula 2013 Žalbeno vijeće je poništilo zaključke Pretresnog vijeća u oslobađajućoj presudi   gospodinu Karadžiću za genocid u općinama navedenim u  Tački 1 optužnice, i potvrdilo optuzbe  protiv gospodina Karadžića iz Tačke 1. [1] Žalbeno vijeće je konstatovalo da “izjave u zapisniku … ukazuju na to da je  Karadžić imao genocidnu namjeru. Na primjer, navodi se da je gospodin Karadžić rekao da mu je cilj bio da se riješi neprijatelja u -našoj kući, Hrvata i Muslimana, i da ne zeli biti u istoj državi sa njima [više] “i d a ce , ako  počne  rat u Bosni, Muslimani  nestati i biti uništeni. ” [2] Dakle,   vraćanjem na prvobitnu  optužbu  po Tački 1, izgledalo je da će  gospodin Karadžić biti tuzen  za zločin genocida  počinjen u općinama kao što su Prijedor i Višegrad, i da , kroz pravni proces, postoji mogućnost  presude za genocid po Tački 1. Osim toga, vracanjem na Tacku 1. u kojoj se optuzuje za genocid je veoma značajno, jer, kao sto je sazeo u obrazlozenju  Presude Žalbenog vijeća  , ” u slučajevima  koji se  odnose na  događaje u periodu od  31. marta 1992 do 31. decembra 1992, u nekim općinama Bosne i Hercegovine koje su “bosanski Srbi proglasili svojom teritorijom ”  [3] Drugim riječima, područje”, koje su bosanski Srbi proglasili svojom teritorijom “ “nije  ništa drugo nego teritorija  koja je poznata  kao” Republika Srpska. “Prema tome, u slučaju da se donese presuda za odgovornost za izvrseni zlocin  genocida po Tački 1, to ce potvrditi da je genocid pocinjen  ne samo u Srebrenici , i da se  genocidna namjera gospodina Karadžića odnosila na citavu  teritoriju  Republike Srpske.  Izuzetno  važne implikacije ove  presude bi potvrdile da je Republika Srpska   genocidna tvorevina I da su njene teritorije  osigurane  genocidnim  zločinima. [4] Međutim – ono sto me zabrinjava  – prema  Odluci  Pretresnog vijeća od 8. Oktobra 2009  u vezi smanjenja obima optuznice u predmetu Karadžić, smanjenje je navodno dizajnirano kako bi se osiguralo da suđenje bude “fer i ekspeditivno, “” Tužilaštvo je predložilo da se potpuno uklone osam  opcina u postupku izvođenja dokaza. “[5]  Općine koje su uklonjene iz optužnice su: Bosanski Petrovac, Kalinovik, Kotor Varoš, i Višegrad. Uklanjanje  ovih  općina iz optužnice je ucinjeno povlacenjem  linija preko njihovih naziva , odnosno “precrtano” je  ime svake od odabranih opština. U ovoj odluci Sud je naveo da je “isključenje dokaza koji se odnose na ova  mjesta zločina ili incidenata ne znaci da se sugeriše da s u optužbe  manjeg značaja od drugih.” [6]  Međutim, “precrtavanjem ” Višegrada, i uklanjanjem općine iz optužnice izgleda da sami sebi direktno kontriraju odnosno vlastitoj   predhodnj odluci  Suda u odnosu na zločine počinjene u njemu. U svom obrazlozenje presude za Milana Lukića  i Sredoja Lukića  od 20. jula 2009 u vezi zločina počinjenim u Višegradu, sudija Robinson je izjavio:   “Spaljivanja zivih ljudi  u Pionirskoj ulici  [Juni 14, 1992] i Bikavcu [27 juni 1992] predstavljaju  najgora neljudska djela koje jedna osoba  može nanijeti drugima. U svojoj predugoj , tužnoj  i ogavnoj   povijesti  nehumanosti  čovjeka prema covjeku , spaljivanja zivih ljudi u Pionirskoj ulici i na Bikavcu moraju se rangirati  kao najgora zlodjela. Na kraju dvadesetog stoljeća, stoljeća u znaku rata i krvoprolića  kolosalnih razmjera, ti strašni događaji ukazuju na  besosjecajnu okrutnost nasilnog spaljivanja zivih ljudi, sa definisanim očitim  predumišljajem i proračunatoscu  ,  koji potvrdjuju  brutalnost teranja ljudi kao stoke,u zamku uhvacenih,   zaključavanje  žrtve u dvije kuće, i tako bespomoćne izlozili paklu, onoj stepeni  bol i patnje  koju prezivljavaju samo  žrtve koje se spaljene žive. Ovakvom   neizmjernom   okrutnoscu obezbedjivalo  se I brisanje svih tragova pojedinačnih žrtava koje mogu  povećati težinu ovakvim  zločinima. “. [7]   Nakon procitane izjave  sudije Robinsona, i, nakon što sam bio očevidac ekshumacije posmrtnih ostataka žrtava iz Višegrada u ljeto 2010, kada sam u pratnji Bosanskog Instituta  za  nestale osobe i Međunarodne komisije za nestale osobe, u toku svog rada, ne bih nikad ni pomislio  da je u interesu pravde da se iz optuznice ukloni Višegrad i zločinii počinjeni u njemu.   U vasem nedavnom obraćanju Vijeću sigurnosti UN-a, vi  ste se osvrnuli  na raspon  očekivanja i implikacija koje imaju  odluke MKSJ-a u na pravdu, mir i izmirenje. [8] Zapravo, vasa  promisljena refleksija  postavlja  pitanje kakve poslijedice djelovanje Suda ( ili nedjelovanje ) mogu imati na određene percepcije. Čini se, zapravo, u ovom kontekstu, da  ce  odsustvo osude za genocid u Prijedoru i odsustvo optužbe za genocid u Višegradu ohrabriti  većinu Bosanskih Srba u tim općinama da  mogu poricati  zločine koji su počinjeni i da mogu sprecavati  komemoracije  ucinjenih  zlodjela.   U Prijedoru, na primjer, preživjelima je  zabranjeno da koriste termin “genocid” na  javnim skupovima, a   osim toga, zabranjeno je podizanje  spomenika posvjecenim  žrtvama. U Višegradu, vlasti su zaprijetile da će uništiti ili ukloniti spomenik  žrtvama na  privatnom muslimanskom groblju. Zatim, 23. januara 2014, vlasti su nasilno ušle  u groblje I otklonile  riječ “genocid”, sa spomenika. Moglo bi se reći da je općina u kojoj dominiraju  Bosanski Srba  “precrtala” ili  “izbrisala” termin “genocid” sa spomenika ,  na isti način kao sto je Višegrad  precrtan u “optužnici Tužilaštva”.  Namjera je bila razlicita a rezultat je isti. 2006 lokalna uprava u Prijedoru je efikasno spriječila postavljanje spomen obiljezja  u  “Bijelu kuću ” zgradu koja je dio logora Omarska. 1. decembra 2005 ArcelorMittal, trenutni vlasnik kompleksa rudnika Omarska se  zapravo slozio da  se instalira spomen obiljezje I  ponudili su finansijsku podršku, ali je uprava Prijedora pruzila  otpor I sprecila njeno instaliranje. U međuvremenu, ne bi trebalo da promakne našoj pažnji da su memorijali počiniocima zlocina  podignuti  u Trnopolju (Prijedor), i Višegradu, a  nedavno je podignuta spomen-ploča u čast zapovjednika Ratka Mladića, u brdima iznad Sarajeva. Stoga, u slučaju da  optužba gospodina Karadžića preraste  u osudu za genocid u  Tački 1  u navedenim opstinama,  imperative je ,  u interesu pravde, da presuda Suda sadrži jasnu izjavu da se  osuda za genocid koji se odnosi  na grupu odabranih opština  (opštine koje su ostale u optužnici), u svojoj suštini, i istini, ta presuda za genocid po Tacki 1 za genocidnu namjeru   odnosi  I na citavo područje “, koje su  Bosanski Srbi proglasili svojom teritorijom.” Ako se  takva  izjava  uključi u presudu  Suda, onda  ce one općine koje su samovoljno uklonjene  iz optužnice  biti opet upisane u esencijalni   obim osude, čin  uključivanja  bi  ispoštovao  i odnosio bi se  na sveobuhvatno  stradanje do kojeg  je došlo u citavoj  Republici Srpskoj kao rezultat genocidne namjere sveobuhvatnog zajedničkog zločinačkog poduhvata njenih osnivaca.   Hvala vam na razmatranju.   S poštovanjem, David Pettigrew, PhD Profesor Filozofskog, Southern Connecticut State University, Upravni odbor, Yale University genocida Studies Program, Međunarodni tim stručnjaka Instituta za istraživanje genocida, Kanada, Član Odbora, Bosanski American instituta za genocid i obrazovanje, Chicago, IL, USA   Uz odobrenje: Sanja Seferović-Drnovšek, J.D., M.Ed., Predsjednica , Bosanski American instituta za genocid i obrazovanje (BAGI) Član, Illinois Komisije za holokaust i genocid; Prof Emir Ramić, predsjednik, Institut za istraživanje genocida Kanada (IRGC); Prof dr Rasim Muratović, direktor, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu; Satko Mujagić, Udruženje za žrtve i svjedoke genocida (i zatočenik logora Omarska i Manjača koncentracionim logorima);   Ajla Delkić, izvršni direktor, Savjetodavno vijeće za Bosnu i Hercegovinu;   Bakira Hasečić, predsjednica, Udruženje žena žrtava rata;   Selena Seferović, direktor, Bosanski Biblioteka Chicago;   Prof.dr. Senadin Lavić, predsjednik, Bošnjačke kulturne zajednice, “Renaissance”;   Hamdija Čustović, predsjednik, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA);   Dr Hariz Halilović, viši predavač, Ured potpredsjednika Provosti (učenja i podučavanja), Monash University, Victoria, Australija;   Anes Džunuzović, Udruženje” Mladi Muslimani”,   Mr sc. Sedad Bešlija, Activna  Bošnjačka Mreza     bilješke 1. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, Presuda Sažetak, Karadžić (IT-9S-SI18-AR98bis.l), Žalbeno vijeće, 11 jul 2013, pristupljeno 27. juni 2014. Http://www.icty.org/ x/cases/karadzic/acjug/en/130711_judgement_summary_rule98bis.pdf 2.. Ibid. Presuda Sažetak nastavlja: “Dokazi u zapisniku također ukazuje na to da su drugi visoko rangirani članovi rukovodstva bosanskih Srba,  bili navodno pripadnici udruženog zločinačkog poduhvata [udruženog zločinačkog poduhvata], imali genocidnu namjeru. Na primjer, u raspravi bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, navodi se Ratko Mladić (“Mladić”), komandant Vojske Glavnog štaba Republike Srpske, da je rekao dag a nije briga ako ce u potpunosti nestati’ “. 3.. Ibid.,autorov  komentar. 4. Kada se odnosi na ciljeve sveobuhvatnog zajedničkog zločinačkog poduzeća, u kojem  je gospodin Karadžić  bio ključni član, optužba tvrdi, u § 6, da je “Njihov cilj bio trajno uklanjanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata na sta su bosanskih Srba-polagali pravo. “Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, Tužilaštva Označeno-Up optužnice, Karadžić (IT-95-5/18-PT), Pretresno vijeće III, 19. oktobra 2009 http://www.icty.org/ x/cases/karadzic/ind/en/markedup_indictment_091019.pdf 5. Međunarodni krivični  sud za bivšu Jugoslaviju, Odluka o primjeni pravila 73bis, Karadžić (IT-95-5/18-PT), Pretresno vijeće, 8. oktobar 2009. Opštine uklonjene u cijelosti iz optužnice su Bosanska Krupa, Bosanski Petrovac, Čajniče, Donji Vakuf, Ilijaš, Kalinovik, Kotor Varoš, i Višegrad. http://www.icty.org/x/cases/karadzic/tdec/en/091008.pdf 6.. Ibid.  autorov komentar. . 7. Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, presuda Sažetak, Milan Lukić i Sredoje Lukić (IT-98-32/1-T) “Višegrad”, Pretresno vijeće III, 20 jul 2009, pristupljeno 27 juni 2014 http.: / / www.icty.org/x/cases/milan_lukic_sredoje_lukic/tjug/en/090720_judg_summary_en.pdf   8. Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju “Adresirano  Vijeću sigurnosti UN-a sudija Theodor Meron predsjednik, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju , Mehanizam za Međunarodni krivični tribunal”, 5 juni 2014, pristupljeno 27. Jun 2014. http://www.icty.org/x/file/Press/Statements%20and%20Speeches/President/140605_   Pismo na engleskom kliknite na link ICTY_Pres_T_Meron_June_27 (1)
Share Button