Nermana Begagic
I dalje sam uvjerena da je najvažniji korak za slobodu Bosanskog naroda legalizacija našeg prava na opredjeljenje za narodnost Bosanac; ne da bi Bosanac dobio posebne privilegije u odnosu na ostale, nego da bi se stanovnici Bosne i Hercegovine mogli slobodno identifikovati kao etno-identitet, integrirarjući faktor svoje domovine sa svim zajedničkim odrednicama koje biće bosanskog čovjeka čini prepoznatljivim među svim ostalim.Prvi puta sam tražila sa drugim delegatima ispred opštine Centar Sarajevo na posljednjem Kongresu Saveza Komunista BiH, održanom početkom 1990 godine, da se prihvatanje i priznanje narodnosti Bosanac uključi u tačke dnevnog reda Kongresa. Tada sam bila izabrana i u Predsjedništvo Kongresa, viđala predsjednika Durakovića u pauzama Kongresa kada je nas u Predsjedništvu obilazio, ponešto bi nas savjetovao. Ali tada je, protiv sve logike razuma, zahtjev za Bosanca odbijen, sa obrazloženjem da njegovo usvajanje može doprinijeti “raspadu bratstva tri naroda u BiH”. Ono što je ocijenjeno kao značajno za zemlju i bilo prihvaćeno je privatna inicijativa, ukidanje verbalnog delikta, dozvola višepartijskog sistema i, dobro se sjećam, izbor Zlatka Lagumdžije, dotada politički nevidljivog( rekli su mi vrsnog Durakovića prijatelja) u Centralni Komitet Partije. Koja ironija ! Sve ove odluke su ocijenjene kao faktori koji neće uticati na raspad « bratstva tri naroda BiH » ! Gledajući danas ulogu Saveza Komunista BiH koji je ubrzo dobio sufix « Savez demokratskih snaga » da bi uz Zlatka Lagumdžiju skrasio svoj put kao Stranka Demokratskog Pokreta (SDP), i izgubio mnoge karakteristike socijalističke, radničke partije, integratora građanstva BiH, žalim gorko za moje učestvovanje na Kongresu Dobro su me iskoristili, kao i mnoge druge komuniste, delegate Kongresa sklone pobuni i razmišljanju svojom glavom ! Mislim da su dobro « pročešljali » naše dosijee u Komitetima prije odabira « kandidata » koji će , u suštini, otvoriti širom vrata svemu što će nam se uskoro o glave slomiti: osnovane su nacionalne političke stranke SDS, HDZ, SDA, smjestili se lideri u stolice i počela je da se javno kreira naša golgota
Bosanac je i tada i sve do danas politički opasna, zabranjena riječ, blasfem, napad za sve one koji nam nalažu da smo Srbi, Hrvati, Bošnjaci te time dijele vlast i položaje u ovoj državi. A svi svojataju Bosnu i Hercegovinu kao i svoju , od pamtivjeka posebnu državu Ne znam ko smo to mi i kakvi smo ljudi, ako poslije toliko vijekova postojanja države koja se zove Bosna i nas njenih starosjedilaca, nismo uspjeli nikada postati Bosanci? Bogme, ta nema logike !
Septembra 1993. u Sarajevu je održan prvi « Svebošnjački sabor » koji je brojao 457 učesnika ; kako je ko biran za učesnika i kako je stigao na Sabor, ne znamo, jer je rat buktio i putevi bili zatvoreni, pa je vjerovatnije da je to bio « SveSarajevski sabor » sa usmenim pozivnicama. U blokiranu gradu, bez vode i struje, sa stotinama granata koje dnevno padaju i odnose žrtve, donosi se « istorijska » odluka da se Bosanski Muslimani zovu Bošnjaci ! Na stranu nepoštivanje ustavne procedure, ali kome je i ćemu trebalo poslužiti ovo « Bošnjaci »? Teško je vjerovati, slijedeći dešavanja nakon toga, da je « prevođenje » Muslimana u « Bošnjake » bilo benigno Vjerujem, poznavajući Zapad , da je « Musliman » postao « Bošnjak » da bi lakše pregovarao pred strancima o svom dijelu Bosne a da ne evocira « islam » uveliko iritantnu riječ za mnoge u Evropi.!
U toj 1993.godini su mnogi događaji ukazivali na promjenu zvaničnog političkog kursa od odbrane Republike od agresije u « spašavanje muslimanskog stanovništva od uništenja » ( u stvari ulazak zvaničan « Bošnjaka » u podjelu BiH). Za potvrdu ovoj tvrdnji je smjenjivanje osnivača Armije BiH generala Sefera Halilovića, zaslužnog za odbranu, smjena ili povlačenje sa funkcija i iz SDA mnogih odanih cjelovitoj Bosni i Hercegovini, sve primijetnija « islamizaciju » teritorija pod Armijom BiH, odlazak mnogih Srba i Hrvata sa teritorija pod Armijom BiH. Na sve tri zaraćene strane trpili su građani , ljudi kojima je Bosna i Hercegovina bila domovina, uništavala se Republika ali ta opcija prijetnji Bosancu od uništenja nije spominjana. Jer Bosanac je bio i ostao slijepi putnik ovoga tonućeg broda kojeg su zvali, koje ironije, Bosna (i Hercegovina) a njega nigdje zvanično, nije bilo!
Prepuštanje Srebreničke enklave zaštiti mirovnih snaga, pa zatim ( u najmanju ruku šutnja BH Armije) kada su na Srebrnicu krenuli RS vojinici, čemu je uslijedilo sistematsko ubijanje stanovnika Srebrenice od strane paravojnih formacija samoproklamovane Republike Srpske je poslužilo kao veliki javni izgovor svim učesnicima i odgovornima naše apokalipse za sjedanje za sto i potpis Daytona . Podjela BiH je završena, dobila se Federacija u kojoj su muslimani u velikoj većini (Alijina najveća pobjeda) , Srebrenica je poslužila kao izgovor za pristanak na potpis Daytona. Ozvaničeno je rasparčavanje zemlje, a Alijin potpis bez ovlašenja naroda Bosne i Hercegovine označen je kao herojski čin “spašavanja muslimana od istrebljenja”… Tako je Bosanac u ilegali pokopan Daytonom !
Mislim da nikada Alija Izetbegović nije bio odan Bosni i njenim stanovnicima Tom čovjeku, samoljubivom, narcisoidnom fanatiku, koji je pisao deklaracije o islamskoj državi na Balkanu u doba SFRJ i zbog njih ležao godinama u zatvoru je ujedinjenje muslimana Balkana u Evropi oduvijek bilo suštinski cilj. Nikada Alijin “Bošnjak” nije bio Bosanac nego uvijek “musliman” kome je Kur’an najviša vodilja za sve u životu .. treba se osvijestiti.
Bosna i Hercegovina, prosti zbir entiteta, se muči , teško funkcionira, teško išta dogovara jer i nije napravljena da bude zajednička. Opet slijepi putnik , u ilegali Bosanac je iz pozadine drži, koliko može trudi se da je održi. Ako nam je skroz rascijepe, katolik će sada kao Hrvat potražiti Hrvatsku ali neće mu biti dobro u njoj jer je tamo Bosanac, pravoslavni postati kao Srb stanovnik Srbije i za njih Bosanac, muslimani će možda imati nešto BiH za sebe kao “Bošnjaci” i islam kao vjeru države Većina će biti nesrećna u toj državi jer Bosanac, musliman, nikada nije stavljao vjeru ispred svoga osjećaja pripadnosti Bosni Gubitak zemlje on neće preživjeti. Ne znam gdje ćemo tada biti i šta će biti sa nama “ostalim” među kojim je veliki broj BH- inteligencije koja tek počinje da govori.
Objavljeno Spektar broj 27 , decembar 2014