Friday , 26 May 2017
Blic Vijesti
Home » Dnevnik sa sporednog kolosijeka » Za muslimane: “No -Go-Zone”
Za muslimane: “No -Go-Zone”

Za muslimane: “No -Go-Zone”

Opasna razilaženja na raskršćima čovječanstva

 

ZA MUSLIMANE “NO – GO – ZONE”

                           

 Ostaje nesumnjiv zaključak da se zaoštravaju odnosi prema Islamu, koji se uvrštava medju najbrojnije religije naših vremena, preko čega kao da površno prelaze upravo one snage koje su pozvane da taj val netrpeljivosti ublaže i zaustave

Guverner američke države Luizijana Bobbi Jindal iznenadio je   javnost izjavama kako za muslimane, koji se sve više okupljaju u velikim evropskim gradovima, treba uvesti kontrolu i ograničenja kretanja sa znakom “no – go – zone”. U gradskim prostorima iz kojih oni ne mogu izlaziti u druge rejone grada. Obrazlažući tu svoju inicijativu guverner je rekao:

…Možete ih nazvati kakvim god hoćete terminom, ali apsolutno ostaju rejoni susjedstva u kojim se šire community gradjana koji ne žele da se integrišu sa ostalim slojevima okoline, koji se ne žele asimilirati sa okolinom. Oni se u stvari tu koloniziraju, da bi prevladali zatečene kulture. To će se dogoditi i Americi ako ne budemo oprezni!”

Takva direktna izjava guvernera, koji inače pripada evangelističkim Krišćanima i drugim konzervativnim strujama i u svojim izjavama podrazumijeva muslimane u Evropi a i u Americi, naišla je na negativan stav dva najveća lista u državi Luizijani, ali i osudu drugih visokih ličnosti. Medjutim reakcija Bobby Jindala se uklapa u seriju grozničavih osuda negativne egzibicije islamskog fundamenlizma i džihadizma, pojačanih napadom na satirični list i ubistvom gotovo dvadeset ljudi u Parizu. Sigurno je da mnogo ostalih građana Evrope takodje u sebi pojačavaju emocije protiv Islama, što će nanijeti štetu muslimanskom korpusu u svijetu u cjelini.

Medjunaslov: A karavani prolaze…

Krvavi dogadjaji u Parizu i naknadne epizode energičnih intervencija specijalnih jedinica antiterorističkih snaga u velikim pa i manjim gradovima i naseljima Evrope nadovezali su se na razbojnička djela ISIS – a, te nove navodne države u rukama sila koje ne kriju svoje namjere i nedjela. To stvara dojam postojanja i daljnje ekspanzije novog terorističkog kompleksa širokih razmjera u svijetu, kao   i akcije pojačanog opreza i preduzimanja širokih mjera opšteg opreza i spremnosti za obračune sa teroristima i njihovim komandama i organizatorima, do uništenja te nove opasnostio za svijet..

U dosadašnjim mjerama i akcijama svijeta na stvaranje divlje države ISIS i frontalnom napadu i uništenju te države kao i terorističkih “ćelija” razbacanih u raznim dijelovima Planete, uglavnom su se čule i angažovale državne institucije Zapada – SAD i Evropske Unije. Ali, nažalost, nije bilo takvih osmišljenih zajedničkih poteza muslimanskih, pogotovo ne arapskih zemalja. Stiče se dojam da se sve odvija po onoj izreci “dok psi laju – karavani prolaze”, jer su akcije muslimanske strane, od političkih, duhovnih i oružanih, svedene na simbolične dimenzije. Zbog toga, premda nema otvorenih optužbi da arapske zemlje podržavaju duhovni ekstremnizam i akcioni terorizam islamista, nameće se zaključak da izostanak zajedničkih poduhvata muslimanskih, pogotovo arapskih zemalja, predstavlja neku vrstu prećutne pomoći i podrške ekstremistima.

Vjerovatno je i to jedan od jakih razloga koji je naveo Evropsku Uniju da čvršće poveže sve faktore kojim je u interesu likvidacija terorizma i ISIS – a. U tom kontekstu neophodno je “prodrmati” Arapsku Ligu koja ima prevashodnu obavezu da zbije redove i ostvari dogovore o onemogućavanju terorizma u arapskim zemljama, ali i u cijelom svijetu.   Jer za “ostali svijet” može biti čudno što se sve ostale religije u Evropi pa i šire uključuju ozbiljno u mučne kampanje onemogućavanja jačanja i djelovanja islamističkih terorista, dok muslimanske države tek čine male korake u tom smjeru.

Medjunaslov: Glasovi razuma i odlučnosti

Ta disonanca u djelovanju protiv terorističke pošasti, uz neadekvanto angažovanje pretežno islamskih zemalja, pala je u oči i turskom predsjedniku Recep Tayyip Erdoganu, ambicioznom i veoma sposobnom političaru i vodji naroda. Koji je nedavno upozorio svijet i na mogućnost razlaza naroda i religija u raznim poništvajućim pravcima i „miniranja“ puteva zajedničkog djelovanja, kako bi se stalo ukraj novim izazovima za cijelo čovječanstvo. U ulozi formalnog lidera islamskog svijeta on se obraća muslimanima da ujedine svoje misli i svoje akcije, jer se opasnosti snaga terorizma i krvarenja neće izgubiti sami po sebi već jedino naporima svih zainteresoanih naroda i država.

Erdogan je došao na čelo Republike Turske u vrijeme kad Turska kao država igra sve značajniju ulogu za područje Bliskog istoka, Balkana i muslimanskog svijeta u cjelin. Erdogan će, sigurno, imati podršku u namjeri da kao ličnost objedini što veći broj kslamskih zemalja i institucija i prevrne list islamskih akcija na stranicu većeg razumijevanja i spremnosti da se pronadju metodi objedinjavanja neposrednih, ako treba i oružanih akcija, radi rehabilitacije muslimana medju kojim terorista i njihovih simpatizera ima jedva 8 odsto. Potrebno je otupiti ekstremističke oštrice svim sektašenjima i sektama, jer one su podloga razvoja mržnji i sukoba sve do prolijevanja „bratske“ krvi.

U svom intervjuu za časopis „Preporod“ akademik Rešid Hafizović analitički ali s mnogo skeptičnostiu slika duhovno stanje islama u BiH kroz prizmu učenih ljudi u BiH i njihovog reagovanja na misli i stanja duhova u krugu onih kjudi koji bi morali označavati prava rješenja, prikladna za „bosanskog čovjeka“. Karakteristična je jegova slijedeća izreka o položaju i korisnosti takozvanih bošnjačkih političkih partija:

…Nakon čitavog niza neriješenih problema – slučaja sa ¨“šatorskim naseljem“ obespravljenih Srebreničana, slučaja bespravno podignute pravoslavne ckve u avliji nane Fate iz Konjević Polja, slučaj obespravljene djece u tom istom Polju – može se reći da nijedna politička partija u ovoj zemlji više nema pravo da sebi prisvaja naslov „bošnjačka“…

Hafizović u cijelom svom izlaganju za „Preporod“ vidi veoma malo efikasnih činioca mobilizatorskog djelovanja duhovnosti ljudi vezanih uz vjeru i intelektualaca u cjelini. Jer nema ni povezanih akcija vaspitanja mladog naraštaja u smislu zajedničkog djelovanja da se problemi rješavaju na zadovoljavajući način. Pošto ovdje obradjujem temu mogućnosti usaglašenih akcija islamskih zemljama za iznalaženje efikasnih puteva do rješenja, naglašavam da je BiH već odavno ostavljena svome rascjepkanom biću, i intelektualnom i religioznom, gdje je teško govoriti o bilo kakvoj složenosti i smišljenoj akciji.

Medjunaslov: Zakoni bumeranga

Razgovor o usaglašenim i zajedničkim akcijama svih pretežno islamskih zemalja svijeta, kako bi se pronašle mjere i sadržaji koji bi takvu kampanju učinile korisnom i efikasnom, mora uzeti u obzir najširi krug država u kojoj preteže broj muslimana. Dakle stavovi i osjećaji stanovništva zemalja daleko od Evrope i Srednjeg Istoka, ali koje itekako podliježu obavezama, kritikama i promjenama koje se zakonito, trenutno iz „kolijevke“ najnovijih oluja zagrijanih religioznih duhova Iraka i Sirije, na talasima zajedničke vjere prenose do svih onih koji uzimaju u obzir duhovne osjećaje, zakone i stavove o harmoničnoj potki uredjenja unutrašnjeg života društva i države. Jer sve što se dogadja u tim prostorima u kojim se ostvaruju povezanosti onog „ovdje“ i onog „tamo“, podsjeća na zakonitosti leta bumeranga, kad svaki let tamo i ovamo ima učinak dvoznačnog karaktera, veoma značajan u svakodnevnom životu ljudi, orijentaciji njihovih akcija i uredjenju kvalitetnih odnosa medju njima.

Bosna i Hercegovina prostorno nije tako blizu Srednjem Istoku, ali je sticajem zbivanja i okolnosti istorijske vrteške do grla urasla upravo u taj kontradiktorni i izazovni duhovni mozaik. Pa se i zbog toga ubrzo nakon proklamacije o postojanju nekakve ISIS države, medju oružanim sngama te organizacije našao, u odnosnu na veličinu BiH, i prilično veliki broj mladih ljudi, zanesenih imaginacijom da time brane Islam u cjelini, a u stvari ga duboko kompromituju. Kako i zbog čega – teško je dati odgovor, jer se u tim kretanjim i devizama ne nazire bilo kakva logika.

Eha svega onog što se dogadjalo u Francuskoj i imalo snažnog odjeka u zapadnoj Evropi, bila su ispunjena odjecima praska ubojitog oružja specijane policije, traganja za tajnim ćelijama mogućih terorista – muslimana i od strane nekih evropskih i američkih krugova širenja, na ovaj ili onaj način, odioze prema Islamu u cjelini. Iz tog najnovijeg epicentra smišljenih terorističkih akcija zločinačkog karakreta, kakav je bio napad islamista na novinsku redakciju u Parizu, talasi uznemirenja i uzbune stigli su brzo i do drugih zemalja daleko od Evrope. Čulo se i za naknadno štampanje nekoliko miliona satiričnog lista, da bi se što širi boj ljudi upoznao sa sadržajem karikatura Muhameda a.s. I države kao što su Indonezija i Malezija, sa pretežnim broj muslimana medju stanovništvom, uključile su se u analize i reagovanja na sve što se zbilo u Parizu i daleko od njega. Njihovi muslimani u ogromnom broju ne podržavaju terorizam jer gaje, već stoljećima, moderni i prihvatljivi islamizam lišen usijanih parola nazovi „pravih islamista“, čije su destruktivne akcije osjetili na svojim ledjima i stanovnici tih zemalja, jer ih vrijedja svaki novi korak u kompromitovanju njihove religije – Islama. Tako ljudi Indonezije i dalje pamte toristički akt njihovih fundamentalista, 2002. godine u Baliju, kad je ubijeno preko 200 ljudi, pretežno stranih turista, a i danas se pojavljuju „mali teroristički ispadi“ vezani uz usijane glave ekstremista Dalekog Istoka.

Široki front običnih ljudi i učenjaka oštro osudjuju krvoproliće u Parizu, ističući da je to udarac za cijeli miroljubivi svijet, ali u istoj mjeri i za Islam i Muslimane svijeta, jer ojačava utisak da je Islam „džihadistička religija“ s kojom se treba obračunati. Zbog toga se u osudama zločina naglašava da i neki konzervativni zapadni krugovi koriste traj zločin da bi još više kompromitovali Islam kao cjelinu, premda je to duboka neistina. Takav generalni napad na Islam upravo pomaže jačanju islamskog konzervatizma i osnove na kojoj „džihadisti“ i tvorci države ISIS grade svoje zdanje osude svega što je napredno u Islamu, paralelnim činjenem nedjela koja uistinu Islam krivo predstavljaju kao zločinačku i ratničku religiju.

Ako iz te vizure sagleda najnovija deviza ekstremista – antiislamista koja glasi „no – go – zone“ , koja podrazumijeva zabranu muslimanima da u evropskim veklegradovima i gradoivima bude odredjeni rejoni u kojim se mogu kretati i živjeti, svakako pod stalnim nadzorom policije, onda postaje sasvim jasno kakvu razarajuću silu ima taj slogan.

Mugdim Karabeg

Share Button