Monday , 24 July 2017
Blic Vijesti
Home » Dnevnik sa sporednog kolosijeka » Tragicna Dejtonska cirkusijada
Tragicna Dejtonska cirkusijada

Tragicna Dejtonska cirkusijada

POVODI

 TRAGIČNA   DEJTONSKA CIRKUSIJADA

         

Da vam pravo kažem u trenutku kad odlučih da pišem “Dnevnik sa sporednog kolosijeka” umislio sam da me to neće mnogo obavezivati niti će me čitaoci uzimati preozbiljno, jer sporedno je ipak samo sporedno. Ali više nego preozbiljni dogadjaji koji su se počeli gužvati i odmotavati u prvoj dekadi februara 2014. godine na području BiH i oko nje, prevazišli su sva moja očekivanja i umišljanja. Jer, sudeći po svemu, došlo je vrijeme ispisivanja još jedne, nove istorije BiH, u atmosferi analiza   i sabiranja svega onog što se sa BiH dogadjalo od Kulina Bana do današnjih dana. A ta najnovija istorija mora jednostavno da ima naslov: “Tragična dejtnonska cirkusijada”.

 ZEMLJA TEŠKIH ISKUŠENJA I NEGIRANJA

Potpuno sam svjestan da termin “dejtonska cirkusijada” nastoji da svojom neobičnošću i krajnjim sarkazmom prevazidje sve one negativne izraze i riječi već upotrebljene za poslijeratnu BiH i njeno “nedržavno ustrojstvo”, potkovano Dejtonom i verifikovano potpisima velikih sila svijeta i naše eksjugoslovenske “siće”. Dakle da moj atribut Sporazumu bude neka vrsta “bibera po pilavu” u poplavi negativnih oznaka i pridjeva koje ovih dana svi ozbiljniji komentatori i mislioci lopataju na veliku gomilu i uporno vežu uz stanje Bosne i Hercegovine. Pa ni ja nisam izbjegao tom izazovu, jer već dvije decenije vadim iz rezerve pridjeve koji, uz poplavu sličnih kazivanja, mogu ići uz ono što se danas, kao rugalica, zove “država BiH” u središnjem Balkanu.

Podsjetimo se samo najvažnijih, pisanih i nepisanih istorija kroz vijekove pa i milenije. Činjenica je da je BiH, od Kulina Bana na ovamo, prošla kroz sijaset istorijskih pozicija koje su joj ugrožavale biće državnosti, negirali je, ismijavali, oružano napadali, dokazivali nedostatak osnove za ustrojstvo države, jer je navodno, sa svojim muslimanima, nedonošče Osmalijskog Carstva, čerečili je i dijelili uz lažne račune bez krčmara, itd, itd… Ipak, na jedan volšebni način ona nije kapitulirala. Ponekad je stenjala, pravdala se dokazima da ima sve uslove da bude ono što jeste. Krvarila je od kopalja, sablji i baruta onih koji su je želili razoriti i uvući silom u vlastite granice. Počesto je, medjutim, jačala   svoju opstojnost i posebnost, onako malena dobro se prsila i izvaljivala mišiće na nadlakticama i prsima, počesto i sama jurišala na zlotvore koji su joj otimali zemlju i mir, uz plaćanje krvavog danka za samoodržanje. U Stambolu su cimentirali uvjerenje da je ona samo jedan administrativni dio Turske Carevine. Dok Kapetan Gradaščević, pobudjen namjerama Turske da uvede u BiH turski jezik na svim visokim nivoima Vezirata BiH, i tako realno ptretvori zemlju u turski privjesak, organizuje široki vojni napad na okupatorske snage i goni Turke sve do Kosova..

Ona se ustoličila u najsloženijem dijelu zemljine kugle, na Balkanu, na raskrnici raznih naroda, nacija, religija i politika, neosjetljivih agresora i uobraženih osvajača, izložena podmuklim zavjerama i lukavim smicalicama. Preživjela je dugačko vrijeme osmanlijskih agresija i okupacija. Izdržala ogromnu težinu Austrougarske carevine i njenu protuzakonitu aneksiju BiH u granice Carevina. Strepila od agresorskih planova, na zapadu od Hrvatske i na istoku od Srbije i u nekoliko navrata plaćala njihove apetite potocima krvi. Preživjela je sporazum velikohrvatskih i velikosrpskih gospodara o podjeli Kraljevine Jugoslavije na banovine i time praktično rasformiranje BiH teriotije. Izašla je kao čvrsta državna cjelina iz prvog i drugog svjetskog rata. Oduprla se planovima njenog ukidanja i podjele terirorije i naroda izmedju dva jaka susjeda – Srbije i Hrvatske. Upisala svoje trajanje i čvrstu državnost u dokumenta Narodno oslobodilačke borbe Titove Jugoslavije. Nije kapitulirala pred zločinačkim nasrtajima na njeno biće tokom proteklih agresija izmedju 1992. i 1995 godine, kad su je Tudjman i Milošević dijelili medjusobno ispisivanjem novih granica na Balkanu na papirnoj salveti restorana u kojoj se jelo i pilo uz radovanje o uvećanju sebe na račun drugog.

 Dejton – uzrok svih uzroka

Onda je, proteklih dvije decenije, još jednom postavljena na metu optužbi, nipodništavanja, ucjena, laži, razaranja njenog duhovnog bića i kulturne baštine, negiranja postojanja naroda i nacije za muslimane, zločina i negiranja. To je period proglašavanja zakonskim mjere Dejtonskog sporazuma o lažnom miru u kući, kad su velike sile popustule lukavosti srpskih velikonacionalista i ovjekovječili osnivanje i trajanje Republike Srpske

Već mjesec dana aktuelno je “ispisivanje najnovije istorije BiH” u vještačkoj pa ipak istovremeno i realnoj atmosferi pobrkanih mjerila i jednostranih zaključivanja koja državnost BiH svode na jednu veliku nulu, odnosno na nepostojanje. Ta istorija govori isključivo o nemoći BiH da ustane na noge, o urlaukanju divljih zvijeri kako je niti ikad bilo, niti će je ikad biti, kako je ona samo mali, prljavi zaostatak višestoljetne vladavine Osmanlija prostorima Balkana.

U toj “istoriji” – fasifikatu se iznose uzroci pobune mladih ljudi i starijih stradalnika u BiH, kojim je uništena budućnost na duži rok pljačkom narodnih bogastava i nepoštivanjem bilo kojeg zakona i uzusa koji bi se mogao nazvati kao zakon države BiH. Uz sve to domaća vladajuća oligarhija tjera po svome, ušančena u rovove uskonacionalnih interesa i navodne odbrane od druga dva nacioalizma. Ta vladajuća klasa obezbijedila je sebi zakonima koje je sama usvojila visok standard i rahat život na ledjima masa. A u masi ljudi masovno gladuckaju, mladi uzalud traže zaposlenja jer novih radnih mjestra nema a stari su drastično smanjenja. Dvije decenije vladalo je prigušeno strpljenje naroda sa dubokim ožiljcima nezadovoljstva, potcjenjivanja, protesta, gnjeva i odbacivanja vladajuće kaste.

Pa je izbila pobuna u svim većim gradovima a i u manjim naseljima. Jer drukčije se nije moglo krenuti u sveobuhvatnu akciju pošto niko nije ocijenio da je narod ovog puta ozbiljan i preozbiljan. I kako to po pravilu svugdje biva pobune su praćene i nasilničkim ispadima pojedinaca – rušenjem i paljenjem zajedničke imovine. Neki su pokušali a drugi ozbiljno nastojali da taj aspekt opravdanih buna povežu za kriminalom, bahatošću neodgovornih i neprijateljima narodne imovine. Što je daleko od istine.

Logična priprema i akcije bundžija svodi se najprije na odgovor: šta je uslovilo te bune? Prvenstveno su nabrajani odmah vidljivi uzroci: nizak standard, nezaposlenost, gladuckanje, nemanje radnih mjesta za novi naraštaj, trošenje zajedničkih sredtava bez računa krčmara, protuzakonito prisvajanje opšte imovine i gradnja svojih zamkova ni na nebu ni na zemlji..

Ali neki su, oni mudriji, pošli dalje i daleko dublje u svojim razmišljanjima i analizama i uzviknuli: svemu je kriv dejtonski sporazum i nacionalističko šervaranje rukovodstva Republike Srpske na čelu sa Miloradom Dodikom koji je već pobjesnio od samouvjerenost, prijetnji i potpunog nipodništavanja države Bosne i Hercegovina. Iz tih spoznaja radja se sasvim jasan zaključak da države Bosne i Hercegovine nikad neće biti dok njen manji entitet koči i brutalno negira sve mjere da ta država postana jaka, dobro organizovana i spremna za akcije koje joj po zakonima pripadaju.

Da li ovakav nalaz znači da BiH nikad neće biti istinska Država jer medjunarodna zajednica ne čini efikasne poteze da se onemoguće i kazne oni koji je negiraju i koji su u situaciju da sabotiraju i onemoguće aktiviranje njene državnlosti? Moglo bi ispasti i tako, bez obzira što će mnogi uzvuknuti kako niko ne može razoriti živo tkivo BiH kao države, sa tvrdima pečatima njene vjerodostojnosti i akcione sposobnosti koji su udarani vijekova. Jer u atmosferi prepuštanja da se urade bilo kakve promjene u korist drukčijih rješenja, koji bi državnost BiH postavili visoko i na snažne temelje – jednostano nema. A najgore je što nema odgovora da li će ih uopšte biti i kad će biti!

Lično sam, poput mnogih drugih dobronamjernih duhova, zabrinut činjenicom da se medju demonstrantima našlo malo onih koji protestuju i da im se broj iz dana u dan smanjuje. Mislim da je i to posljedica uvjerenja da medjunarodna zajednica, zaljubljena u samu sebe, ništa ne čini niti će ubuduće učiniti odlučni korak da se onemoguće svi oni i sve ono što je Bosnu i Hercegovinu lišilo svojstava države i državnosti. Kako dalje postupati u takvoj nemiloj situaciji ne mogu reći, jer se pavi odgovor sapleo u klupku nerazmrsivih problema i otužnoj atmosferi nemoći kadrova BiH da urade bilo šta eikasno!

MUGDIM KARABEG

Share Button