Monday , 20 November 2017
Blic Vijesti
Home » Poslijednje Vijesti » Bosna nam je mati i otac i nasa buducnost
Bosna nam je mati i otac i nasa buducnost

Bosna nam je mati i otac i nasa buducnost

 

 

UJEDINIMO SE U ODBRANI BOSNE I HERCEGOVINE

ODBRANA BOSNE I HERCEGOVINE JE IMPERATIV I PATRIOTSKA DUŽNOST SVAKOG BOSANCA I HERCEGOVCA!

Ekspanzija srpskog nacionalizma zasnovana na šovinizmu i osvjačkim  pretenzijama nema granica.  Umišljeni Vućić i psihopata Nikolić vuku sve druge i vode svoj narod u nepovrat. Neuspješne ili bolje reći dijelom uspješne agresije devedesetih godina prošlog vijeka , iz kojih su rezultirala Bošnjačka  stradanja nesagledivih razmjera, samo su nakratko zamrzle i usporile ekspanzionističko kretanje srpskih tenkova,avijacije,  artiljerije i pješadije na krvavom pohodu kroz Balkan.Hrvatska i Srbija se naoružavaju i spremaju za novu ofanzivu. Specijalni rat se vodi na više frontova, a posebno žustro u BiH i na Kosovu. Tajne službe zaposjele su svaku stopu zemlje bosanske. Nažalost Evropa i svijet  ni danas kao ni dvadeset pet godina unazad u “jagnjetu“ ne prepoznaju „vuka“. Zarobljena u lošem strateškom proračunu EU još uvijek u Dodiku, Vučiću, Nikoliću, Čoviću… ne prepoznaje jahače apokalipse, već ih uprkos više bumerang upozorenja  uzima za mirotvorce i prisiljava njihove žrtve da sa njima sjednu za isti sto i pregovaraju. A njihovi mirotvorci se sve ugodnije osjećaju u tenkovima i migovima, iz kojih  prijete i puštaju u eter eksplozivne probne balone. Možda će voz izazova i okupacije zaustavljen  jučer na putu u Kosovo, sa porukama koje više nego upozoravaju, makar nekima u EU otvoriti oči i prisiliti ih da zbroje dva i dva.

BiH je 9. januara ponovno napadnuta. A samo nekoliko dana kasnije opasan provokativni probni balon poslan je  i na Kosovo. Zar nije krajnje vrijeme da EU i predstavnici međunarodne zajednice prepoznaju krajnje namjere već viđenih agresora?

Državni udar na BiH nije zaustavljen

Devetog  januara 2017-te vlasti Rs su uz podršku Srbije izvršile u BiH probni državni udar. Protiv države Bosne i Hercegovine pokrenuta je kompletna entiteska mašinerija , potstaknuta i snažno podržana vlastima R Srbije, a u antidržavni projekat protiv države  BiH uključen je i dio oružanih snaga BiH. Na smotri  je kroz službe sigurnosti, regularne i rezevne policijske snage, koje  u datom momentu  mogu biti preimenovane u vojnu silu, predstavljen vojni potencijal  Rs.  Dodik i Ivanić u zagrljaju i pod ruku sa Nikolićem, Vučićem i istomišljenicima u vlasti i opoziciji su drsko, izazivački  i provokativno demostrirali moć i silu, kojoj se ni sada kao ni proteklih 20 postejtonskih godina niko nije suprostavio.  Još jednom su nam Dodik, Ivanić … uvjerljivo  pokazati  – da sila Boga ne moli!  Bogu se nisu ni morali obraćati, jer su imali uz sebe srpskog patrijarha Ireneja i njegov blagoslov da nastave ono što su Milošević i  Šešelj uz blagoslov srpske pravoslavne crkve počeli prije 25 godina.

Srbi su uprikos neslaganjima i otporima svih slavili 9. januar. Nije tu bilo mnogo građana, niti prevelikog oduševljenja masa, niti su govornici dobili veliki aplauz, ali je je bilo dovoljno mržnje i jednoumlja,  previše prkosa i inata, da pokaže svijetu  odlučnost fašističke srpske ideologije ….da ruši pred sobom i ide dalje.

Vođeni Dodikom i Nikolićem  Srbi su 9. Januara u Banja Luci pokazali ko ima vlast u BiH i ko upravlja ionako ograničenim Oružanima snagana BiH. U Rs ali i dijelu FBiH svakako je imaju Dodik i negovi sponzori Vučić i Nikolić, u dijelu BiH pod tzv. imenom Hereceg- Bosna ima je Čović, a u  ograničenom dijelu FB-BiH Izetbegović i Čović  je dijeli sa MZ . Sad se pokazalo i ono što se pretpostavljalo da su i Oružane snage BiH u njihovim rukama. U Rs Dodik ne treba ničije mišljenje, najmanje Bošnjaka, i  sam odlučuje. U tzv.  Herceg- Bosni Čović je neprikosnoven i niko mu ne može stati na put da sprovede što odluči. Bakir svaku svoju odluku mora usaglašava sa Dodikom ili Čovićem  uz  konsultacije MZ, tako da ni jedna nije njegova, već njihova.

Nema načina kako objasniti ravnodušnost Bošnjaka. Svi su dobro znali šta se događa i dobro su znali šta će se dogoditi, ali je nevjerovatno da se  niko, osim par časnih izuzetaka, nije ni po glavi od brige počešao. Otvoreno su reagirale samo majke Srebrenice i to iz grada u kome se na očigled srebreničkih žrtava slavilo.

Mada samo trećina Srba podržava politiku aktuelnih srpskih  vlasti, nema uslova za ozbiljnije promjene,  jer su građani Rs hipnotizirani i uplašeni.  Samo mali broj njih ima hrabrosti da se suprosavi  fašističkoj ideologiji  koju zastupa i proklamuje aktuelna vlast Rs podržavana od Srbije.

Komentarišući proslavu 9. januara kao uvod u “hibridni rat“  kulturolog Srđan Šujica nas potsjeća : „Dejton je bio šansa za Rs da se usmjeri  prema  etno- atlanskim integracijma , ali su je njene vlasti u svim mandatima do sada preusmjerile i vodile u duhu etno-nacističkog narativa. Proslavom su podignute tenzije. Ona je provokacija  za BiH državu i NATO. Po njemu Rs ima sve nadležnosti države osim vojske. Ima policiiju, obavještajnu mrežu, a biće formirana pomoćna policija. Policija je pet puta veća od normativa, instruktori  iz Rusije na  terenu, a  ruskog oružja sve više.  Sve je spremno za hibridni rat, novi balkanski sukob neslućenih razmjera,  samo se čeka finansijska pomoć Rusije i mig Putina.“

Među zapaženijim porukama na FB povodom 9. Januara je poruka Srđana Puhalo : “Braćo Srbi, 9. Januara je pravi datum da upitate svoje roditelje , gdje su nam komšije?“

Naravno, znao je Srđan da na ovo pitanje neće dobiti njihov odgovor, jer da ga je dobio taj odgovor bi morao glasiti, “jeste, mi  smo ih pobili i protjerali, da bi mogli prigrabiti i uživati ono što su oni i njihove prethodne gerneracije ostvarile“.

 

BiH je opet u opasnosti

Mnogi se slažu, deveti  januar je bio Dan državnog udara. Nije to mali udar, kako ga neki vide, već  jedna od prvih etapa u procesu otcjepljenja Rs od BiH, o kojem (kako je predsjednik Rs  M. Dodik rekao u pozdravnom govoru) „on i građani Rs sanjaju“ .

Secesionističke nacionalističke vlasti Rs zajedno sa vlastima R Srbije nakon više teških  udarca nanesenih  jedinstvenoj BiH  nastavljaju ofanzivu.  Veliki  rizik im se ponovno isplatio. Ovaj put im nije bila potrebna čak ni uobičajena dvoličnost  prema  EU, prema MZ ili bilo kome drugom.

BiH je opet u opasnost i. BiH je u Banja Luci  ponovno napadnuta.  Bošnjaci BiH trebaju ojačati svoju odbranu i  formirati Patriotsku ligu za odbranu BiH. Moraju se naučiti braniti.  Ako se nastavi  atakovanje iz Srbije i Rs Bosni i Hercegovini bi bilo uputno  sa Sandžakom, Kosovom , Tiranom a zašto ne i Turskom  zaključiti Sporazume o specijalnim i paralelnim vezama, kao što ga Srbija ima sa Rs. Bošnjački lideri i političari trebaju pod hitno na kraći kurs u Prištinu da nauče kako se brani domovina i kako se štite  prava svog naroda.

Po opštoj ocjeni  Republika srpska ima sve prerogative da postane država. Treba joj samo još vojska, ali i u određenoj formi i ona postoji. Jer ko gleda i hoće da vidi zna da Rs pored  jakog  aktivnog policijskog sastava  ima široku mrežu sve brojnijeg i  opremljenijeg  rezervnog sastava policije, koji se u datom momentu lako transformiše u oružanu silu. Uz to, Rs ima svoje jedinice u zajedničkim Oružanim snagama BiH, koje vlasti Rs mogu kad im treba angažovati za svoje ciljeve, što se pokazalo upravo ovih dana prilikom proslave Dana Rs.

Neshvatljivo je kako su Bošnjaci u BiH i svijetu pasivno popratili ove posljednje događaje u BiH. Makar nedelju  dana prije proslave Dana genocida u Banja Luci trebali su Bošnjaci u BiH i širom svijeta organizirati masovne proteste i sa njih poslati  poruku u svijet da svijet vidi šta  se to radi. Ako nije imao bolji odgovor,  proteste patriotski opredjeljenih građana  trebao je organizovati  i staviti se na čelo protestne kolone bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović.  Ali umjesto toga on se oglasio šutnjom i  samo sebi kroz usta procjedio nešto što bi trebalo tumačiti kao neslaganje i negodovanje. A nakon svega i  iz EU su u poznatom stilu poručili  ne narodu kojeg ignorišu, već bh političarima “dogovorite se“. Čak su se i Amerikanci zadovoljili  upozorenjem i formalnim saopštenjem “da se moraju poštivati odluke Ustavnog suda BiH“, kao da se to ne zna, i kao da je odgovorne u Rs za to imalo briga.

Neki od komentatora u obilježavanju 9. Januara- Dana Rs prepoznaju  nastojanje  srpskih vlasti da se skrene i preusmjeri  pažnja sa najvažnijeg  pitanja postdejtonske BiH –  obnove tužbe protiv Srbije i C. Gore za agresiju i genocid, jer to pitanje ima direktan uticaj na uređenje odnosa unutar BiH i usklađivanje  odnosa sa susjednom Srbijom i Hrvatskom.

Svoj odgovor na provokativnu proslavu  Dana Rs dala su bošnjačka prijedorska udruženja. Na dan 9. Januara organizacije Udruženja logoraša Prijedora i Kozarca i Udružanja veterana Krajine 92-95 Prijedor  položili su cijeće na šehidskim obilježjima u Prijedoru i Kozarcu i učenjem Fatihe i minutom ćutnje obilježili  9. Januar kao dan početka genocida nad Bošnjacima Prijedora, u kojem je ubijeno 3.176 građana, od čega 102 djece i 256 žena.

 

 

Umjesto sankcija Rs i kazni Ivaniću i Dodiku traži se rezervni krivac

Nakon zabranjene  proslave Dana Rs pokreće se jalova rasprava o odgovornosti,  ali ne utvrđivanjem sankcija Republici srpskoj i izricanjem  kazni  secesionistima – neprijateljima  BiH, prije svega Dodiku i Ivaniću , već se oštrica usmjerava na sporedni kolosjek. Umjesto radikalnih mjera kojima bi se sankcionisali  učesnici puča  i zaustavila agresija Srbije, pokreće se rasprava o smjeni zamjenika ministra odbrane Seada Jusića, što je u ovim uslovima potpuno irelavantno . Iako se radi o krajnje ozbiljnom slučaju, državni organi BiH, međunarodna zajednica ,  bošnjački lideri i bošnjačke partije ili šute ili gutaju knedlu i  negoduju. Ako se nastavi  tolerantan i pomirljiv odnos bh državnih organa i institucija, institucija i organa međunarodne zajednice uključenih u procese implementacije mira,  u narednoj godini može  se očekivati ono što lideri Rs odavno priželjkuju a Dodik otvoreno najavljuje- referendum o izdvajanju Rs  i spajanje sa Srbijom – milom ili silom.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Ivanić se deklarisao kao najljući neprijatelj države kojoj predsjedava  i trebao bi bez ikakvih dubljih analaiza biti  odmah smjenjen. Mada se tom smjenom ništa kvalitetno ne bi dobilo, jer bi bio zamjenjen  istim ili gorim, ali bi nam smjena pokazala da makar malo funkcionira pravna država. Naravno, o smjeni  govorimo samo hipotetično, jer ni jedan oragan u BiH nije u stanju takvo nešto provesti. Da je mogao, Dodik već dugo ne bi bio na svojoj funkciji  i bilo bi upola manje mržnje i haosa nego što ga danas ima. Iako bi smjena podigla tenzije, sa stanovišta sigurnosti  države je nužna,  jer ako se ne dogodi antidržavna aktivnost  će se produbiti i nastaviti još energičnije i novi antidržavni ekscesi se mogu očekivati u još oštrijoj formi.

A u moru apsurda rodio se još jedan. Druga Bošnjačka stranka , Radončićev SBB, valjda da se uliže srpskim vlastodršcima, da im ne iziđe iz hatora, umjesto da zatraži sankcije prije svega za Dodika, Ivanića,   i druge, i oni se obrušili na Jusića. Opet krupne ribe ostaju u sigurnim vodama.

U  svakom  slučaju srpski agresori  Rs i Srbije su ostvarili ono što  su htjeli. Na bolje se ništa  neće promijeniti, osim što će dopingovan  narod opet nastaviti spavati. I već sada se svi povlače , svi peru ruke i “okreću se budućnosti“, osim srpskih vlasti Rs koje nastavljaju svoj genocidni pohod i prelaze u novu ofanzivu.

Međunarodna zajednica treba da djeluje ili da odstupi

Politika vlasti Srbije i Rs je beskompromisni nacionalizam i kleronacioanalizam, koji traži svoju šansu. Sa Dodikovim režimom nema kompromisa.  To je Zapad morao do sada shvatiti i promjeniti svoj pristup, ali nije.

I ovaj put se očekivala reakcija iz vana. Smiješno i žalosno. Međunarodna zajednica i njen predstavnik su ovaj put morali djelovati  spremnije i energičnije ne samo  da spriječe promociju genocida i genocidne Rs, već i da sankcionišu pa i pohapse kolovođe, koji su se oglušili o sva njihova prethodna upozoranja. Ali je intervencija MZ preko visokog predstavnika i sad izostala. Da bi spriječili g.  Inska da uradi prvo što je nakon provokativne proslave morao uraditi, bez oklijevanja  smijeniti  Predsjednika Rs Dodika i predsjedavajućeg predsjedništva BiH Ivanića,  srpske vlasti su na njega osule paljbu što je u jednoj od svojih izjava u istom kontestu govorio o Rs i NDH.

Iako je visoki predstavnik još u ranijem obraćanju javnosti povodom obilježavanja 9. Januara rekao da je najava otcijepljenja Rs prelazak crvene linije, nakon svega je kao i uvijek do sada pognuo glavu i ušutio. Ne mali broj je onih koji od  njega s pravom traže  da djeluje ili da se povuče, jer ne obavlja osnovnu fukciju radi koje je postavljen, da štiti dejtonsku državno uređenje BiH.

EU je i ovaj put ostavila bh liderima da se dogovore, naravno na štetu naroda. Srpski fašisti su pokazali ne samo prkos i ćorluk,uz  ignorisanje svih pridika i osuda, počev od pojedinih stranačkih lidera BiH, Ustavnog suda BiH, do američke ambasade i NATO . Zar nije ponižavajuće da NATO stožer zabrani upotrebu  oružanih snaga u bilo koje svrhe na proslavi, a Ivanić se isprsi i za inat svima dovede jedinicu ,i pred  čitavim svijetom se njemu pokloni.

Svih ovih postejtonskih godina odgovorni za red, mir i ustavni poredak u BiH u službi MZ u BiH primjenjuju model prepoznatljiv u ponašanju policije na zapadu. Kada se dogodi zločin zapadna policija u pravilu na mjesto zločina dolazi  u velikom broju, ali kada je već sve gotovo. Po sličnom modelu  u konfliktnim i kriznim situacijama u BiH, koje su  uglavnom pokretane i podržavane  sa strane, međunarodna zajednica  uglavnom šuti, balansira ili mlako reagira kada se nešto  već dogodilo i u pravilu će nešto preduzeti  tek onda kada se više ništa ne može spasiti. Razlog za to su različiti ciljevi i podjeljena mišljenja  onih koji čine MZ, što onemogućava visokog predstavnika da adekvatno djeluje.

Mada međunarodna zajednica  i njeni predstavnici neprestano ističu  oporedjelljenost za cjelovitu i jedinstvenu BiH, sve im se manje može vjerovati. Kako vrijeme više odmiče , kako pritisak ekstremista jača, sve više se stiče dojam da se MZ solidariše sa onima koji nastojeBiH rasturiti i podijeliti.  U nekoliko slučajeva se moglo zapaziti da se MZ  koleba da li i dalje braniti jedinstvenu BiH  ili podržati i prihvatiti sve jače pritiske za razlaz triju suprostavljenih strana. S pravom se da pretpostaviti da je međunarodna zajednica svjesna posljedica svoje neodlučnosti  i pasivnosti, koja je sve  više slabi, ali je svjesna  i velikog rizika ako  se angažuje.

Ne treba zaboraviti da je MZ ostala dužna BiH:  jer nije imenovala agresora, nije priznala pravo na obeštećenje državi i građanima BiH za štetu nanijetu tokom agresije, nije vratila izbjegle i prognane, nije učinila ništa da zaustavi mirnodopske vidove agresije, nije promjenila niti ukinula Dejton, iako i sama priznaje da je Dejton kočnica za uspostavljanje mira i prepreka daljem razvoju, nije organizirala Konferenciju o BiH na višem nivou koja je bila potrebna i mogla riješiti mnoga sporna pitanja.

Kako pokazuju mnogi slučajevi, kroz sudske i druge procese, za međunarodnu zajednicu je čak i broj stradalih u BiH, broj žrtava agresije,  sve manje važan kao dokaz i argumnent  da podrži  žrtvu i uvaži njene zahtjeve i prigovore na račun onih koji su zločine počinili i spremni da ih dalje čine. To  surovo potsjeća na onu Staljinovu izreku “ smrt jednog čovjeka je tragedija, a smrt miliona samo statistika“.

Banjaluka je samo otskočna daska

Srbija i Rs se nisu zaustavili u Banja Luci da slave i likuju što su postigli ne samo ono što su željeli, već mnogo više,  pa ohrabreni postignutim  odmah nastavljaju još ofanzivnije udarati u temelje BiH. Banjaluka je samo otskočna daska.  Samo dan po povratku  iz B. Luke Nikolkić se  u Beogradu susreo sa Momčilom Krajišnikom, isluženim ratnim zločincem i predsjednikom Asocijacije stvaralaca Rs, da utvrde strategiju i dogovore nove korake ka otcjepljenju Rs od BiH. A ovih dana predstoji  još jedan  ne manje važan događaj,  skora posjeta predsjednika R Srbije  Nikolića Sarajevu, kojoj se najveći broj bh građana protivi, jer se  Niklolić i u Banja Luci još jednom javno deklarisao kao neprijatelj BiH.

Neodlučnost visokog predstavnika da djeluje i  politiziranje i šutnja bošnjačkih političara dali su srpskom agresoru novu snagu i potsticaj da nesmetano idu dalje. Da sa sebe skrenu pažnju zbog nezakonitog protudržavnog obilježavanja Dana Rs poslužila im je i nedavna izjava  g. Inska kojom je 9. januar Dan Rs uporedio sa 10. aprilom Danom formiranja NDH, što je izazvalo opštu hajku  svih organa i institucija Rs i Srbije, koje su zaprijetile prekidom saradnje  sa njim , dok  im se ne izvine za datu izjavju. Ovom bojkotu se pridružio i predsjedavajući Preredsjedništva BiH Mladen Ivanić.  Tako je za sve što se ovih dana dogodilo dežurni krivac postao g. Insko, a o odgovornosti pojedinaca i institucija zbog protuustavne proslave 9. Januara međunarodni predstavnik ne smije ni zucniti.

Tako  Srpske vlasti prave novi koridor kojim nastavljaju  svoj rušilački pohod na BiH. Uz sve to, i dalje će se tempiranim  i lažnim optužnicama nastaviti proganjati  i zatvarati branioci i patriote BiH, a  bošnjački političari će za istim stolom voditi razgovore i sarađivati sa počiniocima najtežih zločina, uključujući i izvršioce genocida.  A obezglavljeni narod mora sam tražiti načina kako da se odbrani, da ne bi doživio ono isto što je doživio 92-95.

Formirati Patriotski front za odbranu BiH

Nakon ovog što se dogodilo svi politički forumi, sve napredne stranke,  svi državani organi i tijela,  trebali su održati vanredne sjednice sa samo jednom tačkom dnevnog reda:  „Kako odgovoriti na agresiju Rs i Srbije protiv države BiH“… i sa sjednice uputiti zahtjev  visokom predstavniku  g.  Insku da djeluje-  suspenduje odgovorne pojedince i  sankcioniše odgovorne organe i forume Rs ili da odstupi.

Protiv BiH se konstantno vodi specijalni rat, kojim je državi i njenim građanima nanesena ogromna šteta, a sada se ugrožavaju temelji postojanja BiH. Cilj specijalnog rata je produbiti protivuriječnosti , posvađati narode i građane, paralisati rad organa i institucija, ovladati resursima države  i u konačnici srušiti državu, prisvojiti njen teritorij i pripojiti ga Srbiji odnosno Hrvatskoj. Sredstvima specijalnog rata agresorima je uspjelo  odvojiti dijasporu od matične države, produbiti podjele među konstitutivnim narodima, produbiti  nacionalizam , ojačati državotvornost Rs, Bošnjake okarakterisati  kao potencijalnu i aktuelnu terorističku opasnost ,  osloboditi i umanjiti  krivicu najokorjelijim zločincima i počiniocima genocida, agresiju predstaviti kao građandski rat, izbjeći odgovornost Srbije za agresiju i genocid, izjednačiti status agresora i branioca, u dobroj mjeri približiti žrtvu i zločince i unijeti razdor među bošnjačke stranke i lidere…

Vrijeme nam je da shvatimo da je naša snaga u nama samima, u našem narodu. Svaki narod odgovara za svoju sudbinu, a sudbina naroda je u njegovim rukama.  Niko ne može pobjediti jedan narod koji se bori za slobodu. A sloboda ne dolazi na tanjiru. Albancima niko nije poklonio njihovo Kosovo, oni su se za njega izborili. Da se Bosna dala uništiti odavno je ne bi bilo na karti Evrope i svijeta. Današnji bošnjački političari listom, svjesno ili iz neznanja, uz manje časne izuzetke,sudejstvuju u veliko-srpskom projektu razaranja BiH i zatiranju Bošnjaka kao naroda. A  sve agresivnije napadano i zatirano bošnjaštvo srpskim ali i hrvatskim nacionalizmom sve teže  može zaštiti i odbraniti svoj identitet  i nacionalne kulturne vrijednosti.

Bilo je potrebno desetinu godina ranije, ali kako se ranije nije dogodilo, nakon ovog što smo 9. Januara vidjeli u Banja Luci, više je nego nužnost da se patriotski opredeljeni Bosanci i Hercegovci, a prije svega Bošnjaci kojima je više nego ugrožena egzistencija, identitet i životi, organizuju ili samoorganizuju i uduže u Pokret za odbranu Bosne i Hercegovine, kako bi se mogli suprostaviti  pretenzijama hrvatske desnice predvođene Čovićem i sve ofanzivnijoj  agresiji iz Rs  i Srbije. Razlog više za to je u činjenici da Oružane snage BiH nisu pouzdana odbrana njene nezavisnosti i suvereniteta, jer sa njima ne upravlja država, već entitetske vlasti.

Sjetimo se, iako po Ustavu R BiH ( čl. 154 i 155) nije bilo mjesta pregovorima o Ustavu BiH van skupštine RBiH , još 1994.g. agresori  na  BiH su uspjeli  izdejstvovati Washingtonski sporazum, kojim je stvoren prostor za pravljenje Rs, a nepravednim i nametnutim Dejtonom u  decembru 1995.g.  ukinut je  legalni Ustav BiH i Bosni i Hercegovini navučena Dejtonska luđačka košulja.

Srpski radikalizam nije niti namjerava ni dvije decenije kasnije početi proces sučeljavanja sa minulim, a u nekoj formi  još  juvijek prisutnim ratom. Uz ekstremističke desničarske partije sve više srasta  i pripaja se srpska pravoslavna crkva. Vodeće stranke i njihovi  lideri grade vlastiti imiđ na radikalizmu i populističkoj demagoškoj retorici. Puna su im usta obećanja da će „svi Srbi živjeti u jedinstvenoj srpskoj državi, Velikoj Srbiji, sa jednim  predsjednikom, vladom, jednom  policijom i vojskom… Na drugoj strani Čovićevi  istomišljenici i sljedbenici crtaju nove stare karte trećeg bh entiteta.

Sve to pokazuje da je BiH danas ugrožena možda više nego ikad i prisiljena da se brani, a nema ni sigurnu vojsku, ni  ljude, ni oružje ni saveznike. Ima samo goloruk nezadovoljan narod i milion Bosanaca i Hercegovaca  rasturenih po svijetu.

Na granicama BiH Hrvatska i Srbija gomilaju prijeteći vojni potencijal, a granice BiH su šuplje i poroznije od drvene avlijske ograde. Jedina nada  za odbranu BiH je u formiranju odbrambenog  patriotskog fronta, koji bi ujedinio sve one koji vole BiH i smatraju je svojom jedinom domovinom. Samo zajedno svi možemo ostvariti san svih patriotski i rodoljubivo orijentisanih Bosanaca i Hercegovaca, bez obzira kojem etnicitetu pripadaju, da stvorimo  i ojačamo zemlju  slobodnih  građana u kojoj ćemo zajedno živjeti i njegovati svoje vrijednosti, voljeti i čuvati sve ono što nas čini sretnim i što nam daje i znači život.

Burlington, 15. Januara 2017                                                                      Zijad Bećirević

Share Button