Monday , 25 September 2017
Blic Vijesti
Home » Poslijednje Vijesti » Ko smo i odakle smo
Ko smo i odakle smo

Ko smo i odakle smo

Piše : Jusuf Trbić

 

 

Pisati o prošlosti, pogotovo na ovom dijelu Balkana, osjetljiv je i složen posao. Jer, kolektivna sjećanja ovdje nisu uslovljena činjenicama i dokazima, već manje ili više iskrivljenom sviješću, koju konstruišu mitovi, želje i fantazije, ideologija, religija, etnicitet, a najviše od svega – politika, koja kompletnu istoriju prekraja, renovira, falsifikuje i prilagođava svojim potrebama i željama. U vremenu buđenja i razvoja nacionalizma i stvaranja nacionalnih država u Evropi, kultura sjećanja se lako preobrazila u kulturu zaborava, da bi nacionalističke ideologije, mijenjajući prošlost i prilagođavajući je svojim aktuelnim potrebama, stvorile sebi alibi za temeljitu rekonstrukciju stvarnosti.Onaj ko kontroliše prošlost, kontroliše budućnost, onaj ko kontroliše sadašnjost, kontroliše prošlost”, napisao je  George Orwel, u svom čuvenom romanu  “1984.” 

            Na našem prostoru, koji, po običaju, kasni makar vijek ili dva za Evropom, najnovije buđenje nacionalnih pokreta, na kraju 20. vijeka, pretvorilo je ovu proizvodnju zaborava u nezaustavljivu lavinu, u pravu industriju masovne svijesti koja je učinila da mrtvi govore umjesto živih i da ono što je davno prošlo diktira budućnost koja još nije ni na vidiku. Ovdje je već dugo istorija bojno polje na kojem se bez prestanka bore armije nacionalističkih ideja, pa se više ne zna ko je ko, ni gdje je ko bio i kakav je bio, ko je koga tlačio i ko je koga oslobađao, ovdje još nije završena ni Kosovska bitka, ni borba protiv Turaka, ni svjetski ratovi, ne zna se ko je na kojoj strani bio, ni ko je pobijedio, a ko izgubio. I te se davne bitke nastavljaju svakoga dana, sa sve neizvjesnijim ishodom.

 

Bosna i Bošnjaci

 

Prolazeći 1660. godine kroz Bosnu Evlija Čelebija je zapisao : “Narod se u ovim krajevima u pučkom govoru zove Bošnjaci ( Bošnak). Samo, draže im je kad se kaže Bosanci ( Bosnevi). Kao što je čist njihov jezik, tako su, zaista, i oni sami bistri ljudi koji sve ispravno prosuđuju.”

Ime Bosne i njenih stanovnika Bošnjaka drevno je, i mnogo starije od prvih stranica zvanične istorije okolnih zemalja. Bosna je kao teritorijalna cjelina bila poznata vijekovima prije nove ere, a njeno današnje stanovništvo supstrat je hiljadugodišnjeg miješanja, prožimanja i kretanja ljudi i naroda na evropskom tlu. Savremena nauka je ubjedljivo pokazala da nema etnički “čistih” naroda, pogotovo na evropskom tlu, da su svi, na neki način, dio iste familije, pa su, recimo genetska istraživanja pokazala nevjerovatnu sličnost ljudi s ovog dijela Balkana i Nordijaca sa dalekog sjevera.

Pa ipak, decenijama već slušamo komšije i susjede koji tvrde da su Bosanci i Hercegovci, od prvog do posljednjeg, zapravo Srbi, to jest Hrvati, samo su neki od njih promijenili vjeru, a Bosna i s njom i Hercegovina, do posljednjeg grumena zemlje je srpska, to jest hrvatska zemlja, jedan kroz jedan. Za Srbe nikakve istorije na Balkanu nije bilo, sve dok se slavenska plemena (što znači : Srbi) nisu razdvojila od braće Rusa i ovdje doselila. A doselili su se svi zajedno, i odjednom,  kao da su s neba pali. Zatekli su tu samo međede i vukove, i ponekog zeca, pa šta će, kud će, bacili su se na stvaranje etnički čistog potomstva. Ali, neki nesvjesni  njihovi potomci podmuklo su promijenili očinsku vjeru, pa su jedni postali katolici i nazvali se Hrvati, a drugi su, Bože sačuvaj, prešli u islam i postali Bošnjaci. Jeste da su vijekovima u Bosni svi bili Bošnjaci, bez obzira na vjeru ( to je zapisao i Ilija Garašanin u svom “Načertaniju”) i da su se prvi Srbi i Hrvati tamo pojavili tek polovinom devetnaestog vijeka, ali to se sad ne računa. Pa Srbi tvrde da je BiH oduvijek bila srpska zemlja i da su njeni vladari bili tipični Srbi,  a Hrvati, opet, da je bila hrvatska i da su svi bosanski banovi i kraljevi bili Hrvati, a šta bi drugo mogli biti. Srbi tvrde da su oni narod najstariji, dok Hrvati, naprotiv, kažu da su oni još stariji i  da su došli sa prostora  današnjeg Irana.   Helem, nit ima Bošnjaka, nit ima Bosne i s njom i Hercegovine, nit ima Bosanaca i Hercegovaca. Velikosrpski i velikohrvatski nacionalizam bili su tako jaki, da su i sami Bošnjaci proveli decenije pravdajući se što uopšte postoje. U posljednje vrijeme to se pravdanje oslanja na tvrdnje da Bošnjaci potiču od bogumila, što je diskutabilno, mada nije sasvim netačno – ali to ponovo svodi narod na vjersku skupinu, što tjera vodu na ideološku propaganda susjednih režima.

A porijeklo vrsta, to jest naroda, nije nimalo prosta stvar.

Današnja nauka sve preciznije utvrđuje kako su se prvi ljudi iz Afrike raselili širom svijeta, kako su preživjeli ledeno doba i kako  su, miješajući se hiljadama godina, stvarali ono što je čovječanstvo danas. Devedesetih godina prošlog vijeka niču ustanove koje se bave genetičkim istraživanjima, i, na osnovu egzaktnih pokazatelja, utvrđuju porijeklo naroda. Najpoznatija od njih zove se IGENEA, smještena je u Ženevi, i bavila se, pored ostalog, ispitivanjem genetskog porijekla balkanskih naroda. Rezultati su upotpunjeni  i domaćim istraživanjima i ničim se ne mogu dovesti u sumnju, a daju sasvim drugačiju sliku od one koja je decenijama stvarana u balkanskim ideloškim centrima. Istraživanja su najprije potvrdila sasvim logičnu pretpostavku da su ovdašnji (kao i svi drugi narodi), nastali hiljadugodišnjim prožimanjem i miješanjem različitih etničkih skupina, pri čemu je svaka od njih ostavila manje ili više tragova u genetskoj strukturi današnjih ljudi.

 

Raskrsnica naroda

 

Damir Marjanović, šef Laboratorije za forenzičku genetiku pri Institutu za genetičko inžinjerstvo i biotehnologiju iz Sarajeva, kaže : “ Balkan je bio jedna od dvije-tri lokacije u Evropi gdje su ljudi preživjeli ledeno doba. Zato više od 50 posto današnjih stanovnika BiH potiče od tih ljudi.” Balkan je bio svojevrsna raskrsnica naroda, kojom su prošli mnogi narodi, plemena i grupe, i svi su oni ostavili svoj trag u genetičkog strukturi današnjeg stanovništva. Istorija je na ovome tlu bila vrlo dinamična, a osim ledenog doba, u genetičkom naslijeđu današnjih ljudi u ovom dijelu Evrope mogu se jasno vidjeti tragovi doseljavanja neolitskih plemena, koja su donijela umijeće poljoprivrede, pa se poljoprivredna revolucija odavde raširila po Evropi.  Genetska  istraživanja su srušila višedecenijski mit o velikoj seobi Slavena, koji su došli u pustoš  Balkana i tamo započeli život, jer je slavenski gen malo izražen kod svih današnjih naroda na Balkanu, uključujući i Srbe. Ugledni profesor Omer Ibrahimagić kaže : “ U Srbiji ima samo 30 posto slavenskih potomaka, u Hrvatskoj ih ima još manje, 20 posto, a u BiH još manje, svega 15 posto slavenskih potomaka. Sve zemlje Zapadnog Balkana su naseljene različitim rasama i genetski miješanim krvno-srodničkim narodima. U Srbiji ima 21 posto ilirskih, 14 posto keltskih, 8 posto helenskih, 18 posto germanskih, 2 posto vikinških i 9 posto feničanskih potomaka. U Hrvatskoj ima 34 posto ilirskih, 18 posto keltskih, 12 posto germanskih,  8 posto feničanskih i 8 posto helenskih potomaka. Nasuprot i Srbiji i Hrvatskoj, u BiH je stanovništvo genetski manje izmiješano. Naime, u BiH ima najviše ilirskih potomaka, 40 posto, čak više nego što ih ima Albanija, iako Albanci sebe smatraju isključivo ilirskim potomcima. Pored ilirskih, u BiH ima 20 posto germanskih ( koliko i u Hrvatskoj), 15 posto keltskih, 6 posto hunskih i 4 posto tračkih potomaka.”

Kad se sve sabere i oduzme, Bosanci i Hercegovci su, u najvećoj mjeri, nasljednici Ilira, pa Germana i Kelta, a slavenski gen je tek četvrti po redu. Kako kaže profesor Ibrahimagić, ključ razumijevanja istorije BiH nije u slavenskoj, već ilirskoj eri. I to nije sve. Istraživanja su potvrdila da je takozvana haplogrupa J, čije se porijeklo vezuje za Anadoliju ( haplo grupe su glavne grane genetskog lanca), najmanje zastupljena među Bosancima, gdje je gotovo i nema, i Hercegovcima – 1,4 posto. Ali, taj “turski” gen zastupljen je u Srbiji sa čak 8 posto, Hrvatskoj sa 1,9 posto, kod kosovskih Albanaca visokih 16, 7 posto, a među Makedoncima 12,6 posto. Dakle, nisu Bosanci i Bošnjaci turskog porijekla, kako je nekad tvrdila velikosrpska propaganda, a čak se vidi da turski gen, u mnogo većoj mjeri, imaju sami Srbi, a pogotovo Albanci i Makedonci.

 

       Egzaktni i precizni rezultati naučnih istraživanja potvrđuju nesumnjivu istinu : da su stanovnici Balkana, svi zajedno, pripadnici jedne iste skupine, jednog istog naroda, koji je nastao hiljadugodišnjim prožimanjem, sa minimalnim razlikama uvjetovanim dužom ili kraćom vladavinom neke od dominantnih etničkih grupa u prošlosti. Niko od nas nije tu došao na pustu i nenaseljenu ledinu, pa da istorija počne od njega. Zapravo, niko od današnjih naroda NIJE TU DOŠAO; svi smo proistekli iz složenih istorijskih procesa koji su oblikovali život. I niko nije ostao kakav je bio, jer je mješavina naroda istorijska zakonitost, koja je naročito bila izražena na ovom području. Svi mi na Balkanu jesmo krvni srodnici, svi smo rezultat složene genetske mješavine, a razdvaja nas pripadnost sadašnjim državnim zajednicama  i vjersko-politička različitost, što su proizvodi novog doba i vještačke barijere.

Nauka je potvrdila da je bosanskohercegovačko društvo bilo struktuirano i da je funkcionisalo kao državna zajednica još u najstarije, a pogotovo u ilirsko doba, da je bilo dinamično i složeno društvo, koje je u sebe inkorporiralo brojne druge narode i etničke grupe koje su dolazile i prolazile ( potvrđuju to vikinški ili hunski gen) i da se sve to dešavalo davno prije dolaska prvih Slavena, koji su, kako smo vidjeli, ostavili relativno mali trag u genetskoj sturkturi ovdašnjeg stanovništva.

 

 

Share Button