Monday , 25 September 2017
Blic Vijesti
Home » Putovanja po svijetu » Jamaica, no problems island
Jamaica, no problems island

Jamaica, no problems island

Putopis:  Amerike

                         

Tekst i snimci Selena Seferovic

 

 

Krilatica da je Jamajka ostrvo bez problema na licu mjesta  znaci upravo obrnuto: svugdje su znaci siromastva, i velikih problema koji su poceli i prije globalne, internacionalne krize koja se itekako jasno i ogoljeno pokazala  u zemlji ostrvu  u Karibima, koja prakticno i zavisi od turizma. Naime, u nekada ekskluzivnom odmaralistu  “Point Village” u Negrilu, oko dva sata voznje od aerodroma u Montego beju ( direktan let trajao je oko 5 sati, a najbolja kupovina u avionskom free shopu je izvanredni  jamajkanski parfem od lokalnog cvjeca- White Witch, Bjela vjestica),  u kojem smo uplatili  tzv. “all inclusive” paket, sto znaci da je u cijenu sve ukljuceno od  avionskog prijevoza, smjestaja, do hrane, pica, programa, i svih sportova na  raspolaganju,  a onima sa malom djecom i “bebisitinga”, i koji smo po osobi platili za 7 noci i 8 dana $ 1.500 dolara  , bili smo prakticno rijetki gosti i to u udarno vrijeme, bas u nedelji  Bozica 2009/2010, kada inace putujemo u toplije krajeve zbog naseg zimskog profesorskog ferija, i da presjecemo  na dva dijela hladnu cikasku vjetrovitu zimu .

Okolo nas, primjetili smo, uglavnom su bili domaci Jamajkanci sa familijama, pa smo , osim bukvalno jednog “ bjelog para” iz Klivlenda, Ohaja, bili jedini bjelci, sto nam naravno nije smetalo, ali nas je ipak cudilo.

A odmah nakon sto smo se vratili kuci u Cikago, preko facebook-a i  nasih novih prijatelja zabavljaca culi  smo da je nedavno hotelski kompleks zatvoren, a oni otpusteni, znaci ostali su bez posla, i tako se pridruzili armiji nezaposlenih na “nema problema ostrvu” .

 

 

Krvavi nemiri na Jamaici

Potom  je svijet obisla vijest da su se u glavnom gradu  Jamajke -Kingstonu desili oruzani sukobi izmedju placene privatne vojske glavnog “bosa” za drogu i milicije, nakon cega je vojska Jamajke izasla na ulice da pokupi mrtve sa obje strane.  Upravo zbog kriminala i nesigurnosti nismo ni otisli u Kingston , a planirali smo obici  drzavni Univerzitet, Biblioteku, Muzej  i Arhiv ,  kako to inace radimo na nasim putovanjima, i namjeravali smo  pronaci materijale o genocidu nad tamosnjim  Taino Indijancima pocinjenim od strane Kolumbove soldateske,  i jednim od najuzasnijih genocida u historiji, ako se to uopste moze tako rangirati jer svaki je genocid dovoljno  uzasan sam po sebi. O tom genocidu na Jamajci se  i dan danas veoma malo govori i pise  u udzbenicima,  pa smo se spremili za malo istrazivanje od par sati, barem. Potom smo mislili obici i nezaobilazni Muzej Boba Marlija,  rege zvijezde, i sigurno najpoznatijeg Jamajkanca svih vremena. Od ostalih, recimo Amerikanaca jamajkanskog  porijekla poznati su Collin Powell, glavnokomandujuci Vojske USA za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, i  za nas  licno  vazno, nas doktor Rouz iz Weiss bolnice u Cikagu, advokatica Cecilija…

Prosvjetni radnici sa Jamaike

Te prve veceri imali smo privilegiju da slusamo najbolji lokalni rege  orkestar koji je zapalio atmosferu pa smo se svi nasli zajedno u kolu koje je vijugalo od stola do stola, a poslije u razgovoru  sa gostima odmaralista saznasmo da je dosla citava delegacija edukatora, tj. prosvjetnih radnika, direktora i  osoblja  Ministarstva  obrazovanja koji su za nagradu dobili povoljan aranzman za vikend, naravno po cijenama za domace, ne za strane turiste. Tako smo se iznanada nasle Sanja i ja sa nasim kolegama sa kojima smo razmijenile osnovne informacije, pa smo tako saznale da je prosjecna plata  jednog ucitelja oko 700 dolara i da se od nje moze solidno zivjeti , prehranjivati cetvoroclana porodica, naravno, imajuci u vidu da su stanarine jeftine, da kola samo rijetki  imaju, i da su bazicna hrana i pice prilicno svima dostupni, ne racunajuci  u to bas previse mesa, ribe,  voca i povrca koji su prvorazrednog organik kvaliteta, ali ipak poskupi.

Sto se tice drugih privrednih grana, Jamajka je poznata po secernoj trsci i proizvodima od nje, zatim po odlicnoj kafi iz Plavih planina, rumu, turizmu, a bogami i po marihuani koja je ovdje  legalna, pa je i to jedno od objasnjenja zasto horde turista iz citavog svijeta, a narocito Evrope i Amerike  dolaze na  ovo prirodnom  ljepotom  nagradjeno prelijepo ostrvo drzavu.

 

A kada je vec rijec o karibskoj ljepoti, ona je neupitna. Nasi citaoci ce moci da uhvate bar dijelic te ljepote sa mojih fotosa, priroda je kao iz snova,  sa bijelim pjescanim plazama i tirkiznim toplim morem, sa vocem koje obara sa nogu od ukusa, mirisa i socnosti, kao stu su svjeze papaje, mangosi, ananaske bananice, pomoradze koje se tope u ustima, sve moguce dinje, lubenice, i kokosovi  orasi koji su na cijeni i cije smo sokove uzivali iz tek ubranih plodova pravo sa drveta i pred nasim ocima .

Povrce je takodje pravo,  a ne kao kod nas u Cikagu, kad ne razlikujes sta jedes. Paradajz je organik, krastavci, salate, ribe frisko izvadjene iz mora, jastozi, skampi, cuveno djerk pile sa rostilja, jare i kozle sa  raznja, sluzeni su svakodnevno svi moguci kupusi, omleti, odlicni sirevi i jogurti, kolaci od  narance i ananasa, na prvi pogled neugledni, ali ukusni i specificni.

 

Pokret za ukidanje Praznika Kristofera Kolumbusa i Genocid na Jamajci u 15 vijeku

 

Jos prije puta, u pripremama za putopis, istrazujuci o genocidu na Jamajci, pronasli smo podatak  da je na  skupstini Ujedninjenih nacija  nedavno  kada se usvojila Rezolucija o 27. januaru kao Danu sjecanja na holocaust, predstavnica  Jamajke   izjavila:

“Nadam se da ce se uskoro prouciti i genocid na Jamajci i izglasati nova Rezolucija-Komemoracija na taj uzas koji su pretprjeli nasi prethodnici  kao opomena da se nikome vise ne dogodi”.  Na ovu temu bice vise rijeci u posebnom tekstu, bas kao i o Kolinu Pauelu, a sada da se vratim na ljepote Jamajke, i nase susrete sa ljudima tokom Bozicnih praznika 2009/10.

U oci nam je upalo nekoliko bijelih porodica koje su pristizale narednih dana. Osjecalo se da su nezadovoljni, pod tenzijom, smrknutih lica koje ni carobna plaza naseg odmaralista, sigurno jedna od najljepsih na otoku, cisto i toplo more, cvjece i drvece kao iz bajke, mirisi svjezine,  temperamentna muzika, ljubazno osoblje i obilje svjeze hrane nisu mogli omeksati, pa sta im je to nedostajalo, smetalo, lako smo odgonetnuli-  oronulo odmaraliste, veoma zapusteno iako na carobnom mjestu, mnostvo crnaca- ne kazem da su  rasisti, ali i cinjenica da smo sada mi  bjelci u manjini, a oni crnci u vecini,  stvarala  im je nelagodu, poslije su nam skoro svi bez izuzetka, kada smo se sprijateljili , to i potvrdili.

Jevrejska porodica stigla je iz Nju dzersija, otac, majka i dvoje studenata, visoko obrazovani, pristojni, narocito majka po profesiji psiholog koja privatno radi. Cerka vec nekoliko puta ide u Izrael na studentske ekskurzije, ta putovanja su besplatna i finansiraju ih razne organizacaije da stvaraju veze izmedju zemlje matice Izraela,  i  druge zemlje Jevreja- Amerike, kako  sami kazu  (to sam cula i na Sister Lakes od koleginice Jevrejke koja je isto tako u besplatnom aranzmanu spremala cerku na put na Bliski istok, u Izrael), a otac , koji je insistirao da im se promjene,  po njemu neadekvatne sobe , dobio je nakon  upornih zalbi zasebnu kucu- town house, pa je malo splasnulo njegovo negodovanje, koje ga  ipak  nije popustalo do kraja  boravka, uvijek je bio napet, i nedostupan za druge. Pa kako bi njemu bilo da se neko tako odnosi prema  njegovoj porodici,  pomislila sam.

                     Lekcije iz historije, svi smo antifasisti

Dala sam im na poklon da citaju knjigu Sema Harisa o holokaustu, objasnila da smo Bosnjaci  sa mjesanim brakovima, da je Drago pola Srbin, pola Hrvat, dakle,  malo katolik, malo  pravoslavni  po porijeklu, a  “Jugosloven” kako se izjasnjava po licnom opredjeljenju, iako toga zvanicno vise nema (“ Ima mene, kaze on, rodio sam se i zivio u toj zemlji”), da su Drnovseci Slovenci  po ocu, Srbi po majci, objasnili nase profesije i cime se bavimo- da je nad  Bosnjacima muslimanima pocinjen genocid u agresivnom ratu 92-95, da su  nasi ocevi  bili partizani koji su se borili protiv fasizma, da je  Mensur pisac koji je  bio u koncentracionom logoru  u Italiji, da je u njihovoj kuci zivjelai jevrejska  porodica Papo,  da je Dragoljubov otac, pokojni Savo, sa majkom bio u njemackim logorima kao djecak, a protjerani iz Jasenovca gdje je takodje pocinjen genocide nad Srbima, Jevrejima, komunistima raznih vjera i nacija, ciganima od strane ustaskih vlasi NDHazije ( nedavno je u Sarajevu izasla knjiga o muslimanima  ubijenim u Jasenovcu) ,  da se Zdenkov otac pokojni Bogoljub takodje borio u slovenackim partizanima sa svojom bracom iz Litije protiv talijanskih fasista, pa ih je  to omeksalo, poceli smo se druziti.

A kad smo im rekli da smo porijekom muslimani, mislim da su se sokirali,  prvo crnci, pa sad muslimani, katastrofi nema kraja…Imala sam utisak, a to mi je gospodja psiholog i potvrdila da se do tada nikada nisu druzili s muslimanima bilo koje nacije ili rase…mi smo im prvi. I prijateljstvo se nastavilo, dopisujemo se i razmjenjujemo  pisma, poruke, cestitke.

O ratu u Bosni, nisu  znali gotovo nista, a nisu ni  pratili vijesti, sto sam saznala poslije i od nekih drugih jevrejskih prijatelja koji su nam to otvoreno priznali –rekli su, sada nakon poznanstva sa nama potrudicemo se da nesto vise naucimo, sa grizom savjesti su dodavali,  pa nam je bilo drago sto smo ih zainteresovali za temu,  jer niko ne smije da bude ignorantan prema bilo cijem genocidu, zar tu lekciju nismo prije naucili… onako uz put bih provlacila.

Moji razgovori sa zenom psihologom otkrili su mi mnogo toga drugog-  koliko je njenom muzu, koji inace potice iz skromne porodice, bilo izuzetno vazno da uspije u zivotu, da ima veliku kucu, uspjesnu djecu i zenu, statusne simbole- posebno ovo, i ono, veliko auto, dobre majice i mokasine sa brendovima poznatih kreatora. Za nju, koja potice iz bogatije kuce, bitno je obrazovanje i dobar zivot, sto se i vidjelo na njenom lijepom i opustenom licu, u gracioznom plesu i garderobi,  smirenoj a elegantnoj, i otvorenoj za druzenja, nove ideje i ucenja.

Kroz sve ove situacije, otkrili smo sami sebi  po ne znam koji put, i bez ikakve lazne skromnosti, koliko vrijedimo, koliko smo siroki, cisti, pristupacni,  i bez ikakvih predrasuda. Salu na stranu, bili smo u centru  svih desavanja  u nasem  odmaralistu, koje je kupila neka mocna firma i pocinje renoviranje “od poda do plafona”, sa obecanjem da ce  uskoro biti najluksuznije odmaraliste na   ostrvu.

Tokom  boravka od nedelju dana, nas tinejdzer Emin je bio ta magicna sila koja je  sve odusevljavala i opcinjavala, njegov sarm, pamet, ljupki izgled, ucestvovanje u dnevnim  i nocnim aktivnostima, kosarci, odbojci, kajakarenju, voznji  skutera, parasutingu, snorkelingu, ribarenju…

Jedino mu mama nije dala da skace sa cuvene spilje pa je bilo napeto nekoliko dana. Dobro je odlucila, jer mnogi se kuci vracaju sa trajnim povredama, gluho bilo…

Otisli smo  na izlet u selo, vidjeli tesku muku kosaca secerne trske po upeklom suncu koji u gumenim cizmama i sa macetama po citav dan rade za bijednu nadnicu, siromastvo koje ni sanjati ne mozemo, dosli na polja marihuane koja se ovdje prodaje kao paradajz na pijaci, a  koja drze lokalni mafiozi, skakali i kupali se sa djecom koja su ocekivala dolare za uzvrat, obilazili male ljupke gradice sa ulicama punim ljudi kojima je nacin zivota biti vani, a ne u kuci, koje mnogi i nemaju, vec zive u necemu nalik na supe, sklepane od bilo cega. Sve cijene koje smo ugovarali sa lokalnim turistickim radnicima za ove izlete , bile su  na kraju vise nego uduplane, sto je sve skupa i bilo rizicno. Nikome ne bismo preporucili  da ide bilo gdje u svom licnom aranzmanu, osim zvanicno preko hotela da se zna gdje ste i s kim ste…A vuku vas bukvalno za rukave da nesto kupite, vidite, posjetite uz obavezno

                      “Ja, man, rispekt”- Jeste, covjece, postovanje

Zvanican jezik je engleski, sto olaksava komunikaciju sa osobljem i lokalcima. Obilazili smo i skupa obliznja odmaralista, hotel odmaraliste “Hedonizam” sa nudistima-golacima bio je bukvalno u nasem komsiluku, bolje reci, imali smo i mi nasu nudisticku plazu odmah uz njihovu,  koju naravno nismo koristili, a glavni utisak bio je da su svi  objekti  poluprazni , a u udarnom periodu godine, na Bozic, sto je sve govorilo da je globalna kriza uveliko zahvatila citavu zemljinu kuglu , i kad smo vec kod toga, nigdje nismo vidjeli simbole niti obiljezja Bozica, ama bas nigdje, kao da ga ovdje  i ne slave.

Zato sam, veoma radoznala,  sa nasim drugim parom novih poznanika  iz Kanade, muzem Poljakom, zenom Hrvaticom i  njihovom cerkom, otisla na jutarnju misu za  koju je dosao specijalno svestenik iz Kingstona. Skup nevelik, dvadesetak dusa poredjanih pored obale mora, ceremonija kratka da kraca ne moze biti, bez ijednog bozicnog simbola. Nikoga od nasih novih poznanika, osim nase Hrvatice.

Zora  se pomaljala u svoj raskosi Kariba, zamirisala je prva jutarnja kafa iz restorana, a ja odoh  pravo na kupanje dok se crvenilo prosipalo po tirkiznoj mirnoj vodi  na cijem se dnu bjelasao  bijeli sedef  razlicitih  skoljki.Taj koktel boja i sada mi je pred ocima, a mirisi cvjeca, voca i i  kafe u nozdrvama. A potom, uz novine, svjeze sokove i obilan dorucak,  poceo je novi dan,  nove avanture.  Castila sam Emina i Dragu sa 200 dolara, 100 za voznju skuterima, i 100 za parasuting, o cemu svjedoce fotografije sa njihovim sretnim licima.

Najzanimljiviji pak , bar za mene, bili su Indijci koji su dosli iz Kingstona sa svojim prijateljima Jamajkancima, crncima,  i svojom prelijepom djecom. Otac je biznismen, i poveo je mnogobrojnu porodicu i saradnike na sedmodnevni odmor.

Tako smo za nedelju dana na ostrvu, upoznali dosta domorodaca, koji praktikuju specificnu religiju rastafarijanstvo, zatim jevreje, katolike, budiste, muslimane, svijet u malom, zaista…

Indijac biznismen nam kaze da u Kingstonu ima djelova koji su OK, i koji nisu opasni, bas kao i u Cikagu, kako je dodao, a nasi Kanadjani su za ovih sedam dana, uspjeli napraviti dil sa njima da dodju uskoro kod njih u kucu u Kingston , i da odrade neki biznis zajedno, u pitanju je ulicna rasvjeta, a i inace su razmisljali da odu iz mrzne i hladne Kanade.  Njihov sin, kazu nam, putuje vec dvije godine svijetom, a to planira i cerka, nakon sto je zavrsila studij. Vrlo interesantna porodica, puna zivota, vesela, ocigledno je, roditelji su bivsi hipici.

Na Jamajci Indijci drze juvelirnice, suvenirnice, restorane, ima ih poprilicno, a od jednog sam kupila suvenir- papagaja sa slonom,  pitam ga otkud na Jamajci slon, a on kaze- pa nema slonova, ali ima u mojoj zemlji porijekla Indiji, pa sam ja to  spojio, tako mi se svidja. Pravi umjetnik, nema sta.

 

 

 

 

Nasi zabavljaci domoroci interesantni su sami po sebi

 

Mladi, nedovoljno skolovani, bore se za posao po lokalanim hotelima, rade kao muzicari, plesaci, zabavljaci, madzionicari. Mladic nam kaze da mu je cilj da preko Bozica i ove udarne sezone zaradi toliko da kupi jedno prase, uzgoji ga i proda i napravi neke pare.

Cura je dobila otkaz jos dok smo mi bili tamo, nije bila doboljno napadna, zakljucili smo, i ne znajuci zapravo sta se i koliko od nje trazilo.

Ono najljepse sto nas je sve povezalo su zajednicki programi  sa ucescem publike,  karaoke, ta proaktivnost bila je odlicna za talentovaniji dio nas prisutnih, pa su tako dosli do izrazaja oni koji su znali pjevati, igrati, praviti trikove, pricati viceve, i u tome nas je Emin zastupao na najbolji nacin.

Ako bi nas neko pitao da li da idete na Jamajku, odgovor je svakako potvrdan, obavezno idite, uzivajte u njenim pirodnim ljepotama, morskim sportovima, ukusnoj hrani,  obidjite unutrasnjost, polja secerne trske i uzgajalista odlicne  kafe,  ali obavezno idite organizovano,  pomozite njihovu privredu, upoznajte ljude, i uzivajte u svemu sto vam Jamajka moze pruziti, njenoj rege muzici, specificnim likovima sa specificnim bogatim frizurama,  ali  budite i oprezni  ne zalecite se ni u cemu.

 

Share Button