Thursday , 14 December 2017
Blic Vijesti
Home » Poslijednje Vijesti » Otvoreno o Tibetu i budizmu, Kini i komunizmu
Otvoreno o Tibetu i budizmu, Kini i komunizmu

Otvoreno o Tibetu i budizmu, Kini i komunizmu

Tashi Tsering,’ The Struggle for Modern Tibet, autobiografija

Otvoreno o Tibetu i budizmu, Kini i komunizmu

Pise Selena Seferovic

 

Najupecatljiviji dogadjaj iz Tacijevog djetinjstva je scena kad kao desetogodisnji djecak napusta porodicu i oprasta se od majke u suzama jer mora da ide u plesnu grupu Dalaj Lame, ‘ ceremonial  boys dance group’, neku vrstu obavezne takse, iliti danka u ljudstvu, koji ce mu promjeniti zivot.

U trupu su birali djecake od 8 do 10 godina i tu ih zadrzavali do 18, a poslije pustali.  Zivjeli su u Potala Palace i bili prakticno ‘drombo’, pasivni partneri za seksualno izivljavanje monaha u tzv’ missionary position’ ( o detaljima saznacete iz knjige). Za to vrijeme su ih ucili samo  korake plesova i rijeci  28 pjesama, ali ne i da citaju i pisu jer je to bilo rezervisano samo za ‘odabrane’. Jedan monah ga je silovao nakon kidnapovanja 2 dana u svojoj celiji u manastiru i pitao se ‘kako je moguce da nose uniforme tako casne religije koja propovjeda mir i nenasilje a upravo rade suprotno?’.

Ovaj edukator i lingvista, filantrop i svjedok jedne epohe, rodjen 1929. u malom  siromasnom selu Guchok u planinama Tibeta, zivio je u komuni sa majkom, dva oca , sestrama i bracom. Imali su 300 ovaca i koza, gajili hmelj i socivo, djeca su se gola kupala u rijeci, bili su zadovoljni. Iako siromasni, otac je nekako naucio da pise i radi matematiku pa je i malog  sina naucio prvim potezima cetkicom po bjelom papiru, sto je bilo vrlo rijetko, i nikada nije saznao ko je oca nauco tim vjestinama.

Umro je u 85 godini  i iza sebe ostavio , pored ove fascinantne autobiografije,   svoje naucno  djelo na kome je radio godinama, rjecnik ‘Tibetan Chinese English Dictionary,  kapitalno djelo njegovog zivota,  kao i 77 skola koje je podizao u seoskim predijelima Tibeta koje do tada nisu imale nikakve institucije osim manastira, a kroz svoj privatni biznis sa tibetanskim cilimima skupljao je novac i ulagao u svoj narod, djecu da se opismene i izraze kroz svoje talente. U tome mu je pomagala zena koja je imala biznis-pivaru, a seljaci su gradili ove skole besplatno da bi njihova djeca imala  bar neke sanse u zivotu

U knjizi opisuje tibetansko drustvo koje se vjekovima nije mjenjalo, i iako ga zapad  idealizuje i opisuje kao Sangriju, Taci kaze da je bilo i ostalo brutalno, to drustvo bilo je strogo podijeljeno na plemice, raju i svestenike, a raja je morala padati na zemlju nicice kad bi plemic prolazio, nije bilo puteva, skola, bolnica. Ucitelji monasi tukli su ga za  najmanju gresku  po golom tijelu tankim sibama dok ne bi prokrvario , bio je ‘sex boy’ za izivljavanje monaha, uglednog plemica koji ga je , istina, ucio da cita i pise sto je bilo rezervisano za plemicku klasu u koju se nije moglo uci ako si siromasan, pa makar bio i Ajnstajn.

Na Tibetu  jos uvijek vlada matrijarhat i sprovodi se tzv. ‘polyandry’ : zena se udaje za dvojicu ili vise brace, svi zive zajedno u kucama u kojima je stoka u prizemlju, jedan brat na prvom spratu a drugi na drugom spratu, i na taj nacin bi se cuvalo imanje.

 

 

 

To seksualno iskoriscavanje od strane monaha  rasirena je pojava,   tradicija, kako to pise i ugledni Economist  decembra 2014.

Kada je Dalaj Lama zbog kineske agresije na Tibet  1964, pobjegao u Indiju, i Taci je sa 15 godina pobjegao od zlostavljanja i sistema kojeg se poceo gnusati sa vec definisanom mislju da se mora mjenjati.   Takodje je osjecao da je specifican,  imao je ogromnu zelju za stizanjem znanja i upoznavanjem svijeta.

Kad su dosli Kinezi, brzo su napravili puteve, ustanove i prve osnovne skole koje pod visovima visokih planina nikada do tada nisu postojale, sto mu se dopalo, ta briga za siromasne i radnicku klasu.

Kineski komunizam postao mu je prihvatljiv , nakon  boravka u Americi, gdje je studirao  engleski jezik na Univerzitetu Vasington gdje je upoznao dvojicu  americkih profesora sa kojima je i napisao ovu autobiografiu, obojica strucnjaci za Tibet,  odlucuje da se vrati u Kinu, i Tibet i pomogne svom narodu, i pored upozorenja  svih svojih prijatelja. U Americi je saznao da je i Evropa u srednjem vijeku bila feudalna , skoro sa slicnim brutalnim sistemom kao na Tibetu, pa se promjenila, povjerovao je da je takva promjena moguca i na Tibetu.

 

U to vrijeme desava se Kulturna revolucija i on postaje meta Crvene garde , optuzujuci ga da je spijun Amerike, hapse ga  1967 i provodi  6 godina  u kineskim zatvorima ili radnim logorima. Nakon prestanka Kulturne revolucije i sa smrcu Mao Ce Tunga, biva rehabilitovan i slobodno odlazi u Ljasu, glavni grad Tibeta, zeni se,  1978 postaje profesor engleskog jezika na Unierzitetu u Ljasi, i radi na svom rjecniku, podize skole u kojima se izucava tibetanski jezik i kultura, pored kineskog i engleskog, umire sretan i zadovoljan sto je ispunio svoje snove.

Dok sam citala knjigu podsjetio me je na moje vrijeme provedeno u Kini u koju sam otisla nakon sto je Tito razmijenio posjetu sa predsjednikom Fengom, i mala grupa od nas 6 profesora sa raznih univerziteta bila je prva koja je usla u tek otvorene gradove.

Predavali smo jezike i kulturu nasih naroda i spremali grupe doktora koji su uskoro odlazili u razmjenu sa nasim doktorima sirom Jugoslavije. U Beogradu, u kojem sam tada zivila, cesto su bili dragi gosti na sijelima u kuci mojih roditelja.

O tome vise u nekom drugom tekstu.

 

 

 

Share Button