Tuesday , 17 October 2017
Blic Vijesti
Home » Poslijednje Vijesti » Shin Dong-hyuk, ‘Bjeg iz kampa 14’, memoari Sjeverna Koreja, poslijednje ostrvo hladnoga rata
Shin Dong-hyuk, ‘Bjeg iz kampa 14’, memoari  Sjeverna Koreja, poslijednje ostrvo hladnoga rata

Shin Dong-hyuk, ‘Bjeg iz kampa 14’, memoari Sjeverna Koreja, poslijednje ostrvo hladnoga rata

Uvlace li nas  Tramp i Kim u nuklearni sukob?

Shin Dong-hyuk, ‘Bjeg iz kampa 14’, memoari

Sjeverna Koreja, poslijednje ostrvo hladnoga rata

Pise Selena Seferovic

Dok Papa Fransis upozorava americkog i sjevernokorejskog lidera da se ne igraju vatrom i ne provociraju nuklearni rat koji bi bio katastrofa za covjecanstvo, a njemacki ‘Der Spiegl’ obojicu lidera u pelenama  prikazuje  na naslovnici kao infantilne a opasne kako sjede na atomskoj bombi  , ponovo iscitavam  fascinantnu knjigu memoara Shina Dong –Hyuka , ‘Bjeg iz kampa 14’, kojeg smo Sanja i ja imale cast  da  licno upoznamo na promociji u Ilinois Holokaust muzeju u Skokiju.

Shin je rodjen u ovom kampu 1982 iz kojeg je uspio nekakao pobjeci u Kinu 2015, a potom u Juznu Koreju 2006. U Americi je zivio dvije godine gdje se zapravo lijecio od poslijedica i trauma zivota u kampu, da bi se vratio u Juznu Koreju gdje sada radi kao  borac za ljudska prava i razotkriva istinu o ovoj tajanstvenoj i jos uvijek zatvorenoj komunistickoj zemlji u kojoj vlada brutalni diktaror Kim Il treci, unuk Kim Il Sunga, osnivaca zemlje i lidera kojeg pamtimo iz Titovog perioda.

(Sjecate li se do sada neprevazidjenog doceka sa sletom  u kome su hiljade mladih mjesecima uvjezbavale docek koji su mu priredili 1977 godine, sa sve pjesmama na nasem jeziku i slikama nase zastave i cijenjenog lidera Pokreta nesvrstanih kome su se divili).

Polako se vracam od zivotinje u covjeka

Ova sokantna ispovjest o  zatvorima sa politickim zatvorenicima, koje zvanicni Pjongjang negira da postoje,  ujedno postavlja pitanje ‘kako to da svijet nista ne cini da zaustavi ove torture’ koje sve vise izlaze na svijetlost dana, i pored ogromne propagande koju zemlja siri svijetom ‘kako tamo vlada harmonija i ljubav medju narodom’.

 

Autor je knjigu posvetio svim zatvorenicima koji su jos u logorima, slicnim koncentracionim i radnim logorima  iz Hitlerovog doba. Knjiga donosi satelitske snimke ovih tajnih logora koje su snimile obavjestajne sluzbe Amerike i  saveznika, i 10 zakona kampa broj 14: Ako pokusate pobjeci bicete ubijeni, ako vidimo vise od dvojice zajedno, bicete ubijeni, ako nesto ukradete, bicete ubijeni,  ako ne slusate cuvare bespogovorno, bicete ubijeni, ako primjetite nesto sumnjivo morate to prijaviti, ako pomazete nekome da pobjegne bicete ubijeni, zatvorenici moraju spijunirati jedne druge, moraju pljuvati i batinati jedne druge za zalogaj vise hrane ili nesto laksi radni tretman pa makar to bili i clanovi najuze prorodice,  morate ispuniti postavljenu normu na radu,  ne smijete imati  odnose sa drugim polom, morate se samokritikovati, posipati pepelom, hvaliti Lidera i Komunisticku pariju Sjeverne Koreje. Bez hrane, vode, odjece, donjeg vesa, cetkice za zuba, sapuna,  deterdzenta, mlijeka, jaja, svjezeg voca i povrca, mesa, bez ljekova, tuceni i muceni godinama, ljudi su gubili nadu i pretvarali se u zivotinje  kako bi prezivjeli, hvatali su pacove i sve sto se krece za malo proteina, za mrvicu hljeba izdali bi i oca i majku, brata i sestru, i upravo se to i dogodilu ovom autoru.

Kada je slucajno cuo da majka i stariji brat planiraju pobjeci, prijavio ih je , oni su streljani pred njegovim ocima, a kad je on pobjegao otac mu je ubijen. Posto je  tako bio vaspitan , dugo nije osjecao griznju savjesti, zapravo sve dok nije pobjegao, i od tada ga sve to proganja kao nocna mora. Jedini spas je razotkrivanje sistema i pomoc drugima u takvim situacijama. Krik svijetu da  nesto uradi.

Amnesti International je nakon analize satelitskih snimaka, zajedno sa americkim State Departmentom i ostalim obavjestajnim sluzbama,   zakljucio da ima oko 200.000 zatvorenika smjestenih u 6 koncentracionih kampova, u jednoj velikoj eriji kao cijeli Los Andzeles. Ovi kampovi otvoreni su 1956, a smatra se da u slobodnom svijetu danas ima oko 60 bjegunaca, svjedoka.

Kad je  Shin zavrsio predavanje, a bio je sa svojim koautorom ( dobili smo autograme od obojice), u sali je dugo vladao muk, toliko je sokantna ispovjest da je bilo tesko sve to svariti i procesuirati.

Dosta Korejanaca ali i Amerikanaca potom je postavljalo pitanja , diplomate, naucnici, umjetnici, prikriveni obavjestajci, kao i filantopi sa kojma smo sjedile Sanja i ja za stolom, bogati Amerikanci koji svojim novcima pomazu humanitarne organizacije koje rade na ovom pitanju.

U knjizi se postavilo i ovo pitanje:‘Dosta srednjoskolaca  u Americi debatuje zasto Ruzvelt nije bombardovao zeljeznicke pruge koje su vodile Jevreje u smrt za vrijeme Hitlera, a znali su za to. Sada, sa mnogo boljim satelitskim snimcima kao dokazima postojanja i svjedocenjima bjegunaca, zna se mnogo vise, a svijet  ni ovoga puta ne reaguje da se ovi centri mucenja  osude i zatvore.?’ Kao sto nije reagovao dok se desavao genocid u Bosni i Hercegovini 1991-1995, na kraju 20 vijeka, isto tako sa preciznim satelitskim snimcima sa terena.

Knjiga’ Bjeg iz kampa 14’ postala je  internacionalni bestseler, prevedena je na 23 jezika, jednostavno i iskreno prikazan je ‘sjevernokorejski gulag’.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Share Button