Tuesday , 17 October 2017
Blic Vijesti
Home » Blic vijesti » POVELJA O KULTURI SJEĆANJA NA ŽRTVE GENOCIDA U BOSNI I HERCEGOVINI
POVELJA O KULTURI SJEĆANJA NA ŽRTVE GENOCIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

POVELJA O KULTURI SJEĆANJA NA ŽRTVE GENOCIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

Na Panel diskusiji, održanoj u okviru komemoracije povodom 22. godišnjice sjećanja na žrtve genocida u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995, u Richmondu, od 8.-11. jula 2017, uz aktivno učešće: akademika prof. dr Smaila Čekića, gospodina Mira Lazovića, predsjednika Skupštine Republike Bosne i Hercegovine, prof. Ive Komšića, člana Predsedništva Republike Bosne i Hercegovine i jednog od gradonačelnika Sarajeva, prof. dr Senadina Lavića, predsjednika Bošnjačke zajednice kulture Preporod Sarajevo; gospodina Saliha Brkića, istaknutog novinara i reportera, akademika dr. Emira Ramića, direktora Instituta za istraživanje genocida Kanada; prof. dr Harisa Alibašića, jednog od predsjednika Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, Eldina Elezovića, predsjednika Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, te brojnih drugih ličnosti, usvojena je

POVELJA O KULTURI SJEĆANJA NA ŽRTVE GENOCIDA U BOSNI I HERCEGOVINI

1. Institucije i organizacije u Sjevernoj Americi kontinuirano djeluju na širenju i jačanju svijesti šire američke i kanadske javnosti o genocidu, najtežem obliku zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, koji je izvršen u Evropi nakon Drugog svjetskog rata – u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995, kao i u svim okupiranim mjestima, gradovima u opsadi i drugim sigurnim zonama Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini.

2. Zahvaljujemo se Kongresu u Senatu SAD-a i Parlamentu Kanade na usvajanju više rezolucija o genocidu u Srebrenici i Republici Bosni i Hercegovini; gradonačelnicima više od 20 američkih i kanadskih gradova, koji su 11. juli proglasili Danom sjećanja na genocid u Srebrenici i Republici Bosni i Hercegovini. Posebnu zahvalnost izražavamo i dugujemo Kanadskom muzeju za ljudska prava i slobode (engleski naziv) na stalnoj izložbenoj postavci o genocidu u Srebrenici. Također iskazujemo zahvalnost Windzoru i lokalnoj zajednici na izgradnji prvog spomen obilježja žrtvama genocida u Srebrenici u dijaspori; akademskim naučno-istraživačkim i obrazovnim institucijama u SAD i Kanadi koje istražuju i izučavaju genocid u Srebrenici.

3. Civilizacijska je obaveza i kulturna potreba razvijanje kulture sjećanja na žrtve genocida u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995. i cijeloj Republici Bosni i Hercegovini, ali i znatno šire, kako u Evropi, tako i u cijelom svijetu. Cilj ovog projekta je:

– da se naučno istraži i naučno sazna naučna istina o zločinu genocida; govori u ime nevino ubijenih žrtava genocida; razvija individualna i društvena svijest i individualna i kolektivna potreba i odgovornost za prevenciju genocida i odgovarajuću blagovremenu reakciju; permanentno istrajavati i istrajati na priznanju krivice i prihvatanja odgovornosti za izvršeni genocid; intenzivno u kontinuitetu planski, organizovano, sistematično, ciljno i svrsishodno raditi na procesuiranju odgovornih; istrajati u ostvarenju barem minimalne pravde, kao individualne ljudske i društvene satisfakcije; razvijati aktivnosti trajnog pamćenja na genocid i žrtve genocida; ostvariti faktičke moralne i pravno-normativne pretpostavke i uslove onemogućivanja negiranja genocida.

4. Problem genocida je problem cijelog čovječanstva. Shodno tome, i genocid u Srebrenici, sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija, jula 1995, treba posmatrati na evropskom i svjetskom nivou, u okviru internacionalnog prava, Povelje UN, Evropske Unije.  Genocid treba biti bitan činilac društvene svijesti i savjesti međunarodne zajednice, koja, nažalost, i danas prelazi preko toga na način da čak i u toj zoni ne dopušta bošnjačkoj djeci, potomcima genocida, školovanje na bosanskom jeziku i učenje istine o bošnjačkoj i bosanskohercegovačkoj historiji i kulturi tradicije. Borba za Bosnu i Hercegovinu danas se, pored ostalog, vodi kroz poštivanje vladavine zakona i priznavanje važnosti internacionalnog prava kojim se članica UN mora zaštititi od barbarstva, agresije i velikodržavnih projekata osvajačkog, fašističkog i genocidnog karaktera. U entitetu Republika Srpska očuvanje rezultata genocida postavljeno je kao glavni politički i kulturni cilj svih vlada poslije Dejtona. To im je omogućio upravo Dejtonski mirovni sporazum. Entitet  Republika Srpska je tvorevina nastala na genocidu.

5. Misliti genocid u Srebrenici znači i tražiti odgovor na pitanje da li je genocid legalno sredstvo u ostvarivanju kulturnih i političkih ciljeva? Dejtonski mirovni sporazum, nažalost, pokazuje da on to jest. Isto tako, pred nam je pitanje da li je Presuda Internacionalnog suda pravde dovoljna da se ostvari pravo žrtava i dostigne pravda? Da li je moguće da djelo genocida i dalje postoji na tlu države Bosne i Hercegovine?  Donošenje nužnih ustavnih promjena u Bosni i Hercegovini i njena evroatlanska integracija nije moguća uz očuvanje tekovina genocida koji je u njoj izvršen. Zločinom genocida stvoren je entitet Republika Srpska na tlu države Bosne i Hercegovine i tražimo da se to djelo i njegovi izvršioci sankcioniraju pred internacionalnim institucijama prava.

6. Genocid u Republici Bosni i Hercegovini je proces koji je počeo 1992. i završio 1995. – genocidom u Srebrenici. Međunarodna zajednica je intervenirala nakon genocida u Srebrenici i zbog toga je insistirala na tome da se samo zločin koji je počinjen u Srebrenici u julu 1995. godine nazove genocidom. Bosanskohercegovačko društvo nije izvuklo pouku od genocida u Republici Bosni i Hercegovini koji je kulminirao genocidom u Srebrenici.  Proces suočavanja međunarodne zajednice sa odgovornošću za genocid u Republici Bosni i Hercegovini trebao bi da teče paralelno sa procesom suočavanja sa činjenicama o genocidu u Republici Bosni i Hercegovini. Svaki genocid ima svoj državni i međunarodni kontekst, pa tako i genocid u Bosni i Hercegovini. Bez prešutnog odobrenja i bez ignorirajućeg odnosa međunarodne zajednice nijedan genocid nije moguć. Međunarodna zajednica je daleko od toga da se suoči sa svojom odgovornošću za genocid u Republici Bosni i Hercegovini. Onog trenutka kad međunarodna zajednica bude spremna da se suoči sa svojom odgovornošću, krenut će i proces suočavanja u Bosni i Hercegovini.

7. U Bosni i Hercegovini je negiranje genocida norma. Negiranje genocida je praktično zvanični diskurs vlasti u entitetu Republike Srpske. Sve dok vlasti tog entiteta i vlasti u Srbiji ne budu spremne da se suoče sa svojom odgovornošću za genocid u Republici Bosni i Hercegovini, to negiranje će trajati. Proces priznavanja genocida je složen, jer podrazumijeva, prije svega, političke konsekvence u Bosni i Hercegovini. Suočavanje s genocidom od vlasti entiteta Republike Srpske znači pristanak na ustavne promjene, podrazumijeva pristanak na pravednija rješenja, a ne promoviranje legitimiziranja ciljeva genocida. Teorije o genocidu ne promoviraju ideju o genocidnim narodima, ali govore o masovnom učešću u genocidu. Promovirati tezu da su genocid izvršili samo pojedinci, udaljava nas od odgovora na pitanje zašto se neki ljudi ponašaju kao spasioci, neki kao izvršioci, a neki kao posmatrači. Srpska negacija zločina genocida nad Bošnjacima je rezultat političkog projekta srpskih vlasti, bez obzira koja je partija na političkoj sceni.

8. Priznanje genocida u Srebrenici, kao jedinog genocida koji je izvršen u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, predstavlja temelj pomirenja u Bosni i Hercegovini i regionu, temelj bolje zajedničke budućnosti bosanskohercegovačkog društva i države i temelj evroatlanskih integracija Bosne i Hercegovine. Država u kojoj je izvršen genocid, pored više pokušaja, nije usvojila dokument o osudi genocida. Evroatlanska budućnost Bosne i Hercegovine podrazumjeva, pored ostalog, usvojanje rezolucije o osudi genocida, podrazumijeva razvijati sistem obrazovanja koji će učiti generacije da je na Republiku Bosnu i Hercegovinu izvršena višestruka agresija, a nad Bošnjacima genocid. Negiranje historijskih činjenica, koje su i sudskim presudama i političkim odlukama potvrđene, može rezultirati novim genocidom. Bez pouka iz prošlosti, bez istine i pravde, nema bolje budućnosti. Kakvu budućnost možemo očekivati bez pravde i istine? Onima koji negiraju genocid bilo bi bolje da se suoče s istinom, kako bi i njihova djeca imala sigurniju, bolju budućnost. Bolja budućnost zasnovana na učenju o genocidu, na institucionalizaciji kulture pamćenja, na istini i pravdi nema alternative. Zalaganje za obrazovanje o genocidu ostaju naše aktivnosti u kojima definitivno nećemo računati na sve one koji ponižavaju istinu i pravdu, te dehumaniziraju žrtve. Mlade generacije ćemo učiti o vrijednostima mira, vrijednostima kulture sjećanja, vrijednostima istine i pravde, vrijednostima ideje Bosne i bosanskog duha, ali i o kontinuiranoj antibosanskoj kampanji raznih političkih establišmenata u Bosni i Hercegovini.

9. Tražimo izmjenu Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, kako bi se, pored ostalog, zabranilo negiranje, minimiziranje, opravdavanje ili odobravanje zločina genocida. Implementacija presude Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine, kojom je kao pravna činjenica utvrđeno da je u sigurnoj zoni Ujedinjeni nacija Srebrenici počinjen genocid 1995, nema rok trajanja. Na ovaj način doprinijelo bi se izgradnji sigurnog društva, ali i iskazalo poštovanje sa žrtvama agresije i genocida. Istraživači genocida ističu kako je posljednja faza genocida negiranje da se on dogodio. Naša je moralna i historijska obaveza da širimo istinu o genocidu, tražimo pravdu za žrtve genocida, institucionaliziramo kulturu pamćenja.

10. Pozivamo predstavnike Evropske unije da u procesu otvaranja novih poglavlja za pregovore o priključenju Srbije Evropskoj uniji postave uvjet da ta zemlja mora priznati odluke međunarodnih sudova o genocidu u Republici Bosni i Hercegovini. Pozivamo predstavnike Evropske unije da od Hrvatske, koja je već članica Evropske unije, zatraže poštovanje odluka međunarodnih sudova. Pozivamo predstavnike Evropske unije da u procesu otvaranja poglavlja za pregovore o priključenju Bosne i Hercegovine  Evropskoj uniji ne pregovaraju sa onima koji negiraju odluke međunarodnih sudova, jer ukoliko neko ne poštuju te odluke kako će poštovati druge evropske standarde. U dijelu Bosne i Hercegovine, zatim Srbiji, u kontinuitetu se  negira genocid nad Bošnjacima, veličaju se najveći ratni zločinci, a i danas je na djelu ideologija i politika, uključujući i medije koji siju novo agresivno genocidno sjeme zla. Mlađe generacije koje nemaju vlastito iskustvo vremena u kome je počinjen genocid mogu biti žrtve manipulacije nekažnjenih ideologa ili podržavalaca genocida i doći u priliku da ponove genocid. Inkriminacija negiranja genocida ima simboličku funkciju za Bosnu i Hercegovinu u kojoj je počinjen genocid. Da bi se u njoj omogućilo razlikovanje prošlosti od sadašnjosti potrebno je javno priznanje činjenica o izvršenom genocidu kao jednom od najvažnijih uslova evroatlanskih integracija.

11. Bošnjaci, žrtve genocida imaju povijesnu dužnost pamćenja i podsjećanja na genocid, koji je nad njima počinjen. Nosioci ideologije i politike genocida, kao i izvršioci genocida, imaju historijsku odgovornost da osude ideologiju, politiku i praksu genocida i da zahtijevaju da se u tom procesu najodgovorniji primjereno kazne.

12. Sadašnja civilizacija mora omogućiti žrtvama genocida da ostvare pravo i na materjalno – financijsku nadoknadu za izvršeni genocid, Stoga pozivamo sve preživjele žrtve genocida da se obrate Vijeću sigurnosti UN, vodečim državama međunarodne zajednice, posebo SAD i Kanadi, kao i Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i entitetu Republika Srpska sa zahtijevom ostvarivanja navedenog prava.

Share Button