Tuesday , 17 October 2017
Blic Vijesti
Home » Blic vijesti » Mostarska pozitiva 3
Mostarska pozitiva 3

Mostarska pozitiva 3

Mostarska pozitiva 3

Proslava 45-godisnjice mature zadnje generacije Učiteljske škole u Mostaru

Piše Vida Sreta Žuljević

Povod ovog mog javljanja iz vrelog hercegovačkog bisera, grada Mostara, je 45-godišnjica mature zadnje generacije Učiteljske škole u Mostaru održane 8.jula u prelijepom ambijentu restorana Del Rio smještenim nad Neretvom, smaragdnom ogrlicom ovog našeg grada.

Otkako smo prije pet godina proslavili 40-godišnjicu mature i dogovorili se da se sastajemo svake godine druge subote u julu na istom tom mjestu dok god možemo, dogovor smo ispoštovali. Bar većina nas.

I ove godine neko je putavao iz daleka  “preko sedam mora i sedam gora,” neko iz susjedne/komšijske avlije ,neko iz susjednih nam država, ali svi s jednakim širokim osmjehom na licu, iskričavim očima od radosti zbog još jednog susreta, raširenih ruku spremnih za zagrljaj..Kad smo se okupljali grlili smo se, usput razmijenjivali pozdrave, pitanja, anegdote iz davnih sedamdesetih, šale, i još…Niko ne upita koje si ti ono nacije ili vjere, nikom ne pade na pamet da upita kojoj politici naginješ, kojoj stranci pripadaš, niko ne reče “ne razumijem te jer govoriš onim tamo jezikom”…a i zašto bi ta pitanja sada došla na tapetu? Prepoznajemo se kao ljudi koji su drugovali i dijelili najljepše četiri  godine života, srednjoškolske, a to je jedno od najvažnijih znanja što smo ponijeli iz te naše slavne Učitljske škole–prepoznavati se po ljudskosti.

 

 Ta naša generacija je  bila i ostala posebna ne samo što je zadnja generacija Učiteljske škole u Mostaru nego što je iznjedrila veliki broj  vrsnih učitelja i vaspitača medju onima koji su se željeli baviti baš tom profesijom,  kao i veliki broj vrsnih pravnika, ekonomista, pedagoga, psihologa, kao i magistara i doktora nauka koji su se poslije završene učiteljske produžili školovati I otišli u druge profesije. Učilo se i drugovalo…Pomagalo se onima kojima je pomoć bila potrebna bez pitanja o materijalnom stanju, vjeri, nacionalnosti.. Išlo zajedno na igranke i na radne akcije i gradeci domovinu gradila neraskidiva prijateljstva ne pitajući kako ti je ocu i majci ime, kojem “toru” pripadaš, nego se prijateljevalo jer smo voljeli kako neko pjeva “k’o Tom Jones” , ili udara bubnjeve “bolje od Ringe Stara,” ili recitira Mostarske kiše “bolje i od samog Pere Zubca,” ili  kako neko “rastura” Mikin Garavi sokak “od korice od korice” …Gradile se pruge i gradila prijateljstva…Pošumljavala se brda oko Mostara….Čistile  obale Neretve… Svi zajedno…Drugarski i s ljubavlju…

Završavali smo škole, zapošljavali se, formirali svoje familije.Svako krenuo svojim putem.  Ponekad se sretali pitali za zdravlje, ko je gdje i dokle dogurao u životu…bračni status…djeca…I opet tako život išao a mi…mi smo ostajali bliski na neki drugi način ali I dalje željni saznati o onima s kojima smo dijelili te nezaboravne četiri godine mladosti.

Onda je došao nesretni RAT…neki od nas zatečeni, spriječeni raznim okolnostima—ostali. Drugi –izbjegli, rasijani po bijelom svijetu osnovali živote u nadi da će tako spasiti prvenstveno djecu ako su ih imali a onda i sebe jer kao i vecina ljudi tako i većina ove naše “raje” učiteljske je bila zatečena ratnim  užasom.

I tako, vrijeme je prolazilo, životi tekli (i dalje teku) na razne načine i na raznim mjestima ali uvijek se rado sjećali onih divnih dana iz mladosti. Sjećali se našeg druženja i obećanja koje smo srcima sročili i ispjevali u jednom dahu na maturskoj ekskurziji u Sloveniju 1972. godine gdje smo imali i proslavu mature:

Kad fakultet i nezrelost
Budu neka davna prošlost
svratit ćemo da slavimo
da se skupa veselimo
o drugarstvu našem
pjesme da pjevamo.

Svratili smo i ove godine, 45 godina poslije ovog obećanja. Bilo nas je manje nego za 40-godišnjicu mature ali dovoljno za beskrajno puno radosti zbog  susreta i iskrenog veselje, drugarstva koje je potvrđeno svim ovim godinama sastajanja.

Naručivale su se pjesme, plesalo, igralo, a u pauzama uzimao dah, gutljaj, zalogaj, te razmjenjivale uspomene, smijeh, i obećanja da ćemo ovako slaviti naše drugarstvo do kraja…samo “Bože zdravlja” kako se u narodu kaže.

Ovim kratkim osvrtom na jedno divno drugarstvo koje živi  i traje toliko godina htjela sam da zabilježim pozitivu započetu davne 1968. a koja traje do dan danas bez zagrada bez podjela bez mržnje i osuda..Možemo mi to…ne samo mi koji smo slavili 45-godišnjicu mature nego svi koji živimo na ovim prostorima možemo, samo ako hoćemo…To je lični/osobni izbor svakog pojedinca…To je opredjeljenje …

Da, pozitiva  je životno opredjeljenje koje podrazumijeva poštovanje sebe i drugoga, razumijevanje, pomaganje, čak i plakanje sa drugomim ali i radovanje… i zajedno sa školskim drugom, komšijom/ susjedom i radnim kolegom gledanje u i rad za budućnost…jer imamo samo jedan život…jer dobro znamo da su mržnja, podjela, ubijanje, torovanje i ignorancija alternative koje ne želimo kako ne za nas same tako ih posebno NE želimo za našu djecu, unuke i naraštaje iza njih. Zato ova slavna zadnja  generacija Učiteljske škole poručuje POZITIVA JE NAŠ IZBOR!

 

 

Share Button