Tuesday , 17 October 2017
Blic Vijesti
Home » Jusuf Trbić » Kad pucnji utihnu
Kad pucnji utihnu

Kad pucnji utihnu

Piše : Jusuf Trbić

 

 

 

 

Dobro je, ne puca se – to je u Bosni danas vrhunski dokaz normalnog, dobrog života. Sve je bolje od pucanja. I ovo siromaštvo, i ovo beznađe, i ove bitange na vlasti, i opšti sunovrat, i pad svih moralnih vrijednosti, i odlazak mladih, đuture, u inostranstvo. I nastavak specijalnog rata protiv Bosne, i sa lijeve, i sa desne strane. I iznutra, dakako, od kompanije Dodik-Čović, ali i od bošnjačkih mangupa u “našim” redovima, koji gledaju samo sebe i svoje, i ni briga ih nije ni za narod, ni za državu. Ne puca se. Jeste da se ubija antifašizam i rehabilituju  fašisti, od notornih Draže Mihajlovića ili Jure Francetića, do poklonika ustaštva Mustafe Busuladžića usred Sarajeva. Jeste da HDZ otvoreno opet propagira Herceg-Bosnu, uz zdušnu pomoć vlasti u Hrvatskoj, jeste da Vučić, zajedno s Dodikom, kroji novu platformu za konačno ujedinjenje Srba s obje strane Drine i stvaranje Velike Srbije, kolika god da bude, jeste da bošnjački političari ne znaju ni kud bi, ni kako bi, ni s kim bi, jeste da nas vlast krade i lijevom i desnom rukom, a svijet nas gleda mrkim pogledom, ali, eto, ne puca se. Može se izdurati.

Samo se ne zna – dokle.

 

…………………..

 

Među profesionalnim velikosrpskim patriotima neviđenu prašinu je podigla izjava Bakira Izetbegovića da su svi narodi nastali dugim istorijskim miješanjem i prožimanjem različitih etničkih grupa,  i da su današnji stanovnici Bosne, ma kako se danas zvali, potekli od srednjovjekovnih Bošnjana. Reklo bi se – normalna izjava, da normalnija ne može biti. Ali, vraga! Skočili su na noge lagane i Dodik, i Ivanić, i Govedarica i svi koji su spremni braniti srpstvo do posljednje kapi tuđe krvi, pa arlauknuli, i samo što se nisu mašili za pištolje, ili ko već šta ima, i zapucali. Malo je falilo! Ja se obeznanio. Pa, svi ljudi, sve generacije, nastale su od onih nekadašnjih. Od koga su, recimo, nastali sadašnji stanovnici Njemačke, Francuske, Italije, Hrvatske ili Srbije? Od nekadašnjih, srednjovjekovnih stanovnika tih istih prostora. A kako su se zvali stanovnici Bosne u ta davna vremena? Pa – Bošnjani, a kako bi drugačije? Bošnjani različitih vjera, kako je to u čuvenom “Načetaniju” 1844. napisao rodonačelnik velikosrpske ideje Ilija Garašanin. Da, ali velikosrpski mislioci teškog kalibra smatraju da su Srbi narod najstariji, i da su svi drugi nastali od njih, a od koga su oni… To se još ne zna. Hrvati isto. I ni briga ih nije za istoriju i činjenice. A genetska istraživanja, recimo, potvrđuju, bez ikakve sumnje, da su svi stanovnici ovih prostora nastali dugim istorijskim miješanjem Ilira, Kelta, Tračana, Rimljana, Slavena, pa čak i Vikinga, a da u čitavom svijetu nema “čistih” nacija, koje su izbjegle takve procese u istoriji. Današnji stanovnici Bosne jesu potomci srednjovjekovnih Bošnjana, i to svi, a ovi, opet, u najvećoj mjeri Ilira, pa onda i svih drugih. Ali, ako već toliko zapinju, moram im reći, na njihov način,  da primjer najvećeg današnjeg Srbina pokazuje ko je od koga nastao. Emir Nemanja Kusturica, je, provjereno, nastao od Murata.

Tek toliko, da se zna.

………………….

 

A prije neki dan se, tim povodom,  na bijeljinskoj BN Televiziji ukazao zanimljiv lik, još jedan iz neprekidne kolone velikosrpskih patriota, a odazivao se na ime doktor Dragan Mastilović. Po prezimenu se vidi – učen, nema šta. I bubnuo, ničim izazvan, kako je Bakir, eto, izrekao nečuvenu glupost. Srbi da su od  nekoga nastali – nema šanse!  A pogotovo bosanski Srbi. Čuj, od Bošnjana, to jest Bošnjaka, to ne može biti! Pa naveo kako i čuvena Povelja Kulina bana počinje riječima : “ U ime Oca, i Sina, i Svetoga duha.” Kao – i po tome se vidi da su svi u Bosni bili Srbi, a šta bi drugo. Nevolja je samo u tome što umni doktor ne zna da je Kulin ban bio pripadnik Crkve bosanske, kao i skoro svi tadašnji stanovnici Bosne, a to je bila hrišćanska fundamentalistička sekta sa specifičnim učenjem. Uostalom, na kojoj su strani bili tadašnji Srbi i, posebno, njihovi vladari, jesu li bili više okrenuti Rimu ili Vizantiji, i od koga su dobili prvu kraljevsku krunu – o tome bi dični Mastilović morao da se raspita.

Pa je izvalio kako u Bosni traje proces formiranja bosanskog jezika. Ali, ako već pominje Povelju Kulina bana, trebalo bi da zna da je taj temeljni dokument, od 29. avgusta 1189. godine, napisan dvojezično  i na dva pisma : jedna verzija na bosanskom jeziku i bosanskim pismom ( bosančica), druga verzija na latinskom jeziku i latinicom. To je najstariji pravni akt na južnoslavenskom prostoru napisan na narodnom jeziku, i to međudržavni pravni akt, koji se sklapa između samostalnih država. Dakle, to nije samo dokaz postojanja bosanskog jezika i pisma, već i postojanja samostalne bosanske države u to doba. I to jake države, koja je jednom Dubrovniku mogla garantovati  sigurnost trgovanja na njenoj teritoriji i pri tome osloboditi  dubrovačke trgovce svih taksi ( carina), što je mogla učini samo snažna i bogata država. A kad smo već kod jezika, doktor Mastilović bi se mogao raspitati kad je i kako nastao jezik kojim on govori i kako to da je ( prije jedva dva vijeka) prepisan od istočno-hercegovačke varijante bosanskog jezika, da bi zamijenio staroslavenski jezik i glagoljicu. Umjesto toga, on u stilu premudrog Daneta Maleševića, neopterećen pameću, izjavi da mu nije jasno zašto bi Hercegovci govorili bosanski jezik! A zovu se Hercegovci! Zbilja, a zašto bi Amerikanci govorili engleski, Brazilci portugalski, ostatak Južne i Srednje Amerike španski, Austrijanci njemački, Ukrajinci ruski itd. Ili, recimo, zašto bi vojvođanski Mađari i Rumuni govorili srpski jezik? Pozivam premudrog doktora Mastilovića  da sve to prouči, pa da se onda javi.

 

………………….

 

A zabrinula me najava nove velikosrpske Deklaracije o zaštiti Srba. Ne zbog očiglednog nastavka Memoranduma SANU i ostalih sličnih dokumenata, na to smo navikli, već zbog samih Srba. Nije mi jasno kako su to Srbi ( opet) ugroženi. Recimo, u Srbiji. Tamo svu vlast drže Vučić i njegovi sljedbenici. Pa, ako su im i tamo Srbi ugroženi, ako je njihov opstanak doveden u pitanje, jasno je ko je kriv. A tek u Republici Srpskoj! Tu je Dodik Bog i batina, tu su sve sami Srbi i sve je srpsko, a svi ostali su samo građani drugog reda, pa ako su i tu Srbi ugroženi – jebiga, nema im spasa. Jer ih mogu ugrožavati samo Dodik i njegova vladajuća klika, a  njih se, kako mi se čini, neće skoro kutarisati. Zato Srbi iz RS-a, za koji su se toliko borili, odlaze u Evropu, i to masovno, a i ostali za njima.  A najviše oni iz etnički čistih sredina.. Zanimljivo je da, nekim čudom, Srbi ne idu u voljenu i bratsku Rusiju ili prijateljsku Kinu, već baš u zapadne zemlje, s kojima se ne slažu bogzna kako. Bilo kako bilo, postavlja se ozbiljno pitanje : hoće li se ova Deklaracija odnositi i na Srbe u Njemačkoj, Austriji, Švedskoj…Jer, oni su tamo ugroženi mnogo više od ovih ovdje. Em tamo nemaju svoju Republiku Srpsku, o Srbiji da se i ne govori, em nemaju svoj srpski jezik i ćirilicu, em nemaju ni Dodika i Vučića.  Tamo ni jedna opština, pokrajina ili firma nemaju srpsku krsnu slavu, djeca u školama pojma nemaju o srpskoj istoriji i kulturi, pa čak ni o Svetom Savi,  a , što je najgore, te su zemlje priznale čak i Kosovo!  I još javno zagovaraju civilizaciju, mir, demokratiju i jednakost među ljudima i narodima, plus kažnjavanje ratnih zločina i mirnodopskih lopovluka.  Sve gore od goreg! Ako tamo Srbi  nisu ugroženi, i to dibidus, ja ne znam ko je. Pa molim kreatore buduće Deklaracije : uzmte obavezno i njih  u obzir. Ako im to ne pomogne, ja ne znam šta će.

 

…………………

 

I još nešto. Kad budete pisali novu Deklaraciju, sjetite se onih ranijih. Od čuvenog Memoranduma SANU iz 1986. godine ili dokumenta banjalučke Skupštine o šest strateških ciljeva Srba, do onih poslijeratnih. Pucalo se zbog njih, sve do linije Karlovac- Karlobag- Virovitica, vršeni su progoni, masovni zločini svih vrsta, sve do genocida, bile su opsade, planska silovanja, masovne grobnice, spaljivanje živih ljudi, bilo je etničko čišćenje, bili su jauci, krv i suze. A vaša Velika Srbija je, uprkos svemu, bivala sve manja i manja. Pripazite da se nakon ove i sljedećih deklaracija, ne daj Bože, ne svede na nešto još manje. Recimo, na Beograd i okolinu. Doduše, možda tada Srbi ne bi bili ugroženi. Ko to zna

Share Button