Thursday , 26 April 2018
Blic Vijesti
Home » Blic vijesti » Beric:Pobijedili nacionalizam i strah
Beric:Pobijedili nacionalizam i strah

Beric:Pobijedili nacionalizam i strah

MONITOR: Bosna i Hercegovina je 1. marta obilježila 23 godine od proglašenja nezavisnosti, za koju se na referendumu izjasnila većina građana. Dokle je na tom dvodecenijskom putu stigla?
BERIĆ: Stigla je dotle da ova zemlja, prema relevantnim istraživanjima, danas spada među jedanaest najbjednijih zemalja u svijetu. Njeno siromaštvo je zapanjujuće. Stigla je dotle da ima oko pola miliona nezaposlenih i da na svakog zaposlenog dolazi po jedan penzioner; stigla je na granicu finansijskog kolapsa i političkog haosa, postala je „crna rupa” Evrope, carstvo organizovanog kriminala, korupcije, nepotizma i nasilja. Stigla je do ozakonjenja diskriminacije u školama i do političke kontrole nad policijom i pravosuđem. Usavršila je sistem u koji su ugrađene etničke podjele i građanska neravnopravnost. Stigla je dotle da njen glavni grad Sarajevo postane balkanski Čikago, centar mafijaških obračuna i nasilja raznih revolveraša, pa su ubistva postala svakodnevna pojava. Ukratko, nacionalizam i strah pobijedili su na svim frontovima. Političke garniture su na dejtonsku „luđačku košulju” dogradile sistem po svojoj mjeri i po svojim interesima. Danas je to začarani krug iz kojeg nema izlaza. Što se tiče Dana nezavisnosti, Srbi ga smatraju nepostojećim, Hrvati ga ne obilježavaju, a Bošnjaci ga glorifikuju.

MONITOR: Čime su trenutno zaokupljeni građani, a čime političari?
BERIĆ: Obični građani su zaokupljeni svakodnevnim preživljavanjem, iako među njima ima velikih socijalnih razlika, a političari borbom za fotelje i očuvanjem davno stečenih privilegija. Pri čemu je teško objasniti zašto ti isti građani uporno glasaju za one koje na uličnim protestima nazivaju „lopovima”, „banditima” i „fašistima”.

MONITOR: Dobro, ali Željko Komšić, recimo, zalaže se da na ključne pozicije u državi dođu kvalifikovani i sposobni ljudi, a ne stranački poslušnici.
BERIĆ: Komšić je pokupio glasove propalog SDP-a, a kad su mu birači poklonili pristojan komad torte zvane vlast, on se potpuno izgubio. Komšić odaje nezrelu političku ličnost, jedno misli, drugo govori, a treće radi. Prvo neće u vlast, onda hoće, pa ponovo neće, pa opet hoće… Što bi se reklo, Komšić u voz, Komšić iz voza.

MONITOR: Analitičari tvrde da su rijetki politički lideri koji imaju viziju ekonomske obnove zemlje. A bez takve obnove svaka politika u BiH će doživjeti poraz.
BERIĆ: Ne radi se tu o nedostatku vizije, već o nedostatku volje da se od BiH napravi normalna, funkcionalna država. Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, je oličenje subverzije svakog pokušaja da ova država postane normalna.

MONITOR: Imaju li SDA i Bakir Izetbegović podršku Amerike?
BERIĆ: Ne vjerujem. Naprotiv, Amerika nikada nije željela da Bakira Izetbegovića vidi na bilo kakvoj važnijoj političkoj funkciji. Kad je u maju 2008. došao u Sarajevo, američki potpredsjednik Džon Bajden se u zgradi državnog parlamenta rukovao sa najistaknutijim liderima, među njima i sa pokojnim Sulejmanom Tihićem, dok je Bakiru Izetbegoviću okrenuo leđa. To je bila jasna poruka Bošnjacima da na sljedećim izborima glasaju za Tihića. Međutim, Izetbegović je 2010. u trci za člana državnog predsjedništva dobio najviše bošnjačkih glasova i porazio Tihića. Četiri godine kasnije osvojio je i drugi mandat. Bakir Izetbegović važi za vođu radikalne struje u Stranci demokratske akcije, što on nikada nije ni pokušao demantovati. Kao da mu ta uloga prija. Stranačka opozicija se sprema da na vanrednom kongresu SDA, zakazanom za 26. maj, spriječi njegov izbor za predsjednika stranke, mjesto koje je nakon Tihićeve smrti ostalo upražnjeno. Ishod tog dvoboja je neizvjestan.

MONITOR: U čemu se sastoji Izetbegovićev radikalizam?
BERIĆ: Njegovi politički protivnici, među kojima se najviše ističe bivši vlasnik Dnevnog avaza Fahrudin Radončić, lider Saveza za bolju budućnost (SBB), sumnjiče ga za niz kriminalnih radnji, pored ostalog za pljačku međunarodnih donacija, korupciju i pokroviteljstvo nad vodećim kriminalcima. Na teret mu stavljaju i povezanost sa nekim političkim ubistvima, kao i političko pokroviteljstvo nad zloglasnim mudžahedinima, koji su poslije rata ostali u Bosni. Međutim, nijedna od ovih optužbi niti je rasvijetljena, niti je bila predmet bilo kakve istrage. Prije nepuna dva mjeseca, ministar civilnih poslova BiH Sredoje Nović izjavio je da se „u političkim strukturama BiH pozicionirao jedan dobar broj ljudi koji ne samo da podržava već je izravno uključen u strukture potencijalnih terorista”. Na tu tešku optužbu nije se osvrnuo niko iz bošnjačkog političkog vrha, što takođe govori kakva je ovo država. Bakir Izetbegović je, inače, jako blizak sa turskim predsjednikom Redžepom Erdoanom, koji ga je početkom marta primio na Ataturkovoj jahti „Savarona”. Bakir Izetbegović doživljava Erdoana kao vođu bosanskih muslimana. „On nosi našu zastavu, on nosi naš ponos, jer je vratio dignitet muslimanskom narodu”, izjavio je početkom augusta prošle godine.

MONITOR: Nedavno je Hrvatski narodni sabor (HNS) na zasjedanju u Mostaru usvojio deklaraciju kojom se zahtijeva ustavna i teritorijalna federalizacija Bosne i Hercegovine. Insistirajući na jednakopravnosti sa Srbima i Bošnjacima, Hrvati traže svoj „dejtonski entitet”, dok Bošnjaci u tome vide udar na cjelovitost zemlje. Šta će od svega toga biti?
BERIĆ: Pomenuti dokument je bez ikakve praktične vrijednosti, jer osim što ne nudi nikakvo konkretno rješenje tzv. hrvatskog pitanja, on je i izvan svake realnosti. Jer, ovdje i kad kiša pada, ona „ne pada” ako se o tome ne saglase sva tri naroda. Koliko god bili u pravu, Hrvati su u ovom slučaju usamljeni. Bošnjaci ne žele ni da čuju za njihov zahtjev, uvjereni da on vodi raspadu zemlje. Što se tiče bosanskih Srba, oni se u to ne žele miješati, njihova jedina briga je teritorijalno očuvanje Republike Srpske. Prema tome, Hrvati će još dugo morati podnositi svoju političku sudbinu, kojoj je svojim potpisom u Dejtonu kumovao i „predsjednik svih Hrvata” Franjo Tuđman. Njihove frustracije i dalje će biti izvor političkih i etničkih tenzija u zemlji.

Populistička glupost

MONITOR: Korektni odnosi koji postoje između Crne Gore i BiH sada su dovedeni u pitanje zbog slučaja Sutorina. Može li taj slučaj anulirati postignuti napredak u odnosima između dvije zemlje?
BERIĆ: Sve je počelo tako što je neko odnekud iskopao priču prema kojoj je „lukavi” Blažo Jovanović predriblao „naivnog” Pucara Starog i tamo negdje 1946. godine utrpao mu nekakvo jezero u planinama između Crne Gore i Bosne u zamjenu za Sutorinu. Nakon toga je jedan SDP-ov parlamentarac pokrenuo inicijativu da o povratu Sutorine Bosni i Hercegovini svoje mišljenje da Ustavni sud BiH, i da konačan stav o tome zauzme državni parlament. Potom se otkrilo da je povrat Sutorine tražio Radovan Karadžić tokom pregovora o Vens-Ovenovom planu u Ženevi. Tako se zakotrljala ta grudva snijega. A riječ je o običnoj populističkoj gluposti nekih bošnjačkih političara. Na tu provokaciju nasjeli su i neki crnogorski zvaničnici, koji su na nju uzvratili verbalnom artiljerijom, što je takođe dokaz oskudne političke pameti.

BiH nema dobrih medija

MONITOR: Kao dugogodišnji novinar kako vidite situaciju u bosanskohercegovačkim medijima? Jesu li mediji pod kontrolom vlasti?
BERIĆ: U BiH, nažalost, nema dobrih medija. Ne postoji nijedan dnevni list koji bi uspio preći barijere etnički podijeljenog tržišta štampe. Još je gora situacija sa javnim RTV sistemima, od kojih su dva entitetska i jedan državni. Mediji ovdje nemaju gotovo nikakvog utjecaja na političke odluke. Ne bi se moglo reći da su pod stalnom kontrolom vlasti, ali su ponekad izloženi njenom pritisku, a novinari ozbiljnim prijetnjama. Da su kvalitetniji nego što jesu, vlast se ne bi usuđivala da otvoreno atakuje na medije.

Veseljko KOPRIVICA

Share Button