Monday , 10 December 2018
Blic Vijesti
Home » Bedrudin Gusic » Ida Sefer Predsjednik BAGI i jedan od organizatora BIH Conference
Ida Sefer Predsjednik BAGI i jedan od organizatora BIH Conference

Ida Sefer Predsjednik BAGI i jedan od organizatora BIH Conference

Temeljna misija BAGI -a je edukacija o holokaustu, genocidu i drugim formama zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava i promoviranje istine bazirane na dosada prikupljenim podatcima i radovima o tome šta se desilo u BIH…..Značajan projekt koji je u toku je priprema dječje knjige koja će biti zbirka priča napisanih o vlastitim iskustvima proživljenim u razdoblju od 1992-95 iz perspektive djeteta.  Znači od sada odraslih ljudi koji su tada bili djeca želimo čuti njihova sjećanja o otporu i preživljavanju sročena u formi razumljivoj djeci. Više detalja o projektu se može naći na našoj web stranici…..Mjesec prevencije genocida je april. Nekako je april tokom XX stoljeća u različitim državama i u različita vremena bio mjesec stravičnih događaja za koje stalno govorimo „nikad više“, a neki uporno govore „nije se dogodilo“. U suradnji sa Holokaust muzejom države Ilinois, BiH zajednicom u Sjevernoj Americi, školama, kroz razne manifestacije i predavanja govorimo o genocidu i kako ga prepoznati i spriječiti da se zaista ne dogodi nikad više…..Istina se ne može sakriti i samo nas istina može spojiti. Mi smo uvijek živjeli zajedno, a živjet ćemo i dalje, ali istina se mora objelodaniti. Ni jedan narod ne treba nositi anatemu jer su zločini počinjeni u njihovo ime. Oni koji su počinili zločine trebaju odgovarati za svoja djela a ne da se slobodno šetaju kao heroji. Mi ćemo nastaviti naše aktivnosti zajedno sa BIH zajednicom u USA i našim partnerima bez obzira na neke negativne poruke koje dobijamo iz manjeg etniteta…..Prva konferencija potvrdila nam je da većina Bosanaca ne osjeća dobrodošlicu na tradicionalnim bosanskim događajima. Mnogi su komentirali kako su bili uzbuđeni jer su mogli govoriti o bosanskoj historiji ili umjetnosti ili politici na engleskom i bosanskom jeziku. U tom trenutku i mi smo s uzbuđenjem mogli vidjeti gdje će to sve ići u budućnosti….. Da, 2016. Konferencija je održana u Torontu, Kanada. Atmosfera je bila drugačija, bilo je dvostruko više prisutnih i dobili smo mnogo viđe prijedloga. Učesnici Konferencije su došli iz svih dijelova Sjeverne Amerike. Čak smo imali i jednog sudionika koji je na Konferenciju doletio iz Bosne, Zorana Puljića iz Fondacije “Mozaik”……Pošteno govoreći, mislim da je bosanska dijaspora više podijeljena u Sjedinjenim Državama nego u Bosni. Mi definitivno želimo poslati poruku o pluralizmu. Vjerujemo u demokratsku i multietničku Bosnu i Hercegovinu. Ne želimo samo razgovarati kako u to vjerujemo, nego živimo uz ove suradnje….. Ne možemo pronaći rješenja za probleme ako ne surađujemo preko tematskih i etničkih linija. Kreativnost je ključna i mi smo više nego sposobni u izvršenju vjerovanja u multietničku i nedjeljivu Bosnu i Hercegovinu i dalje očuvanje naše kulture……

Kada je i na čiju sve inicijativu i podršku je osnovan Institut?

SeferRoche: Na početku, hvala nam na pozivu za ovaj razgovor.

Osnivač Instituta je Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.  Dr. Smail Čekić je bio na čelu kad je odluka o osnivanju donešena 24. septembra 2009. U grupi entuzijasta iz Čikaga koja je vodila akciju oko osnivanja Instituta su bili Sanja Seferović-Drnovšek, Selena Seferović, Ferid Sefer, Ivica Jurišić, Dževad Burić…

Bila je i tu nesebična pomoć Emira Ramića, direktora Instituta za izučavanje genocida iz Kanade, Harisa Alibašića, tadašnjeg predsjednika Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, Bosanko-americke kulturne asociacije (BACA), lokalnih predstavnika džemata, počasnog Konzula Crne Gore Seferovića, lokalnih politicara, kongresmena Harisa …..

Sanja Seferović-Drnovšek je bila prva predsjednica Upravnog vijeća instituta.

Ti predsjedavaš Upravnim vijećem Instituta, ali ko su njegovi članovi, odnosno iz kojih oblasti znanosti i društva dolaze?

SeferRoche: Upravno vijeće je bilo i ostalo multi-kulturno, multi-nacioanlano i multi-religijsko.Tu su eksperti prava, historije, lingvistike, političkih nauka, psihijatrije, filozofije koji dijele zajedničku misiju i viziju borbe protiv mržnje, predrasuda i indiferentnosti. Sadašnji članovi Vijeća su David Pettigrew, Refik Sadiković, Dženita Svinjar, Azra Smailkadić-Brkić, Danica Anderson i Belma Sadiković.

Počasni članovi Vijeća ne moraju imati akademske titule, mahom svi imaju životne titule preživljavanja genocida, holokausta, zločina protiv čovječnosti. Počasni članovi Vijeća su Azra Smailkadić-Brkić, Zuhra Osmanović, Mirsad Čauševic, Mensur Seferović, Samuel Harris, Dede Harris i Muhamed Abdelhaman.

Šta je temeljna misija BAGI-ja i koje su mu redovne aktivnosti?

SeferRoche:Temeljna misija BAGI -a je edukacija o holokaustu, genocidu i drugim formama zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava i promoviranje istine bazirane na dosada prikupljenim podatcima i radovima o tome šta se desilo u BIH.

Od rada non-profit organizacije koja nema stalnih prihoda i gdje su svi volonteri ne mogu se očekivati aktivnosti koje su redovne u pravom smislu riječi.  Sve što organiziramo košta pa onda treba dobro isplanirati što se od naših planova realno može ostvariti. Zahvaljujući internetu sastanci Vijeća većinom jesu regularni imajući u vidu da članovi žive u 4 vremenske zone a neki često i putuju zbog posla.

Značajan projekt koji je u toku je priprema dječje knjige koja će biti zbirka priča napisanih o vlastitim iskustvima proživljenim u razdoblju od 1992-95 iz perspektive djeteta. Znači od sada odraslih ljudi koji su tada bili djeca želimo čuti njihova sjećanja o otporu i preživljavanju sročena u formi razumljivoj djeci. Više detalja o projektu se može naći na našoj web stranici.

U sklopu svojih aktivnosti posebnu pažnju posvećujete sjećanjima na obljetnice nekih tragičnih događaja iz historije BiH, te čovječanstva. Jedna od tih aktivnosti jeste “Mjesec prevencije genocida”. O čemu se tu radi, odnosno koji je to mjesec za kojeg se veže prevencija genocida?

SeferRoche: Mjesec prevencije genocida je april. Nekako je april tokom XX stoljeća u različitim državama i u različita vremena bio mjesec stravičnih događaja za koje stalno govorimo „nikad više“, a neki uporno govore „nije se dogodilo“. U suradnji sa Holokaust muzejom države Ilinois, BiH zajednicom u Sjevernoj Americi, školama, kroz razne manifestacije i predavanja govorimo o genocidu i kako ga prepoznati i spriječiti da se zaista ne dogodi nikad više.

Ovdje bih navela primjer države Ilinois koja je smatrala da je učenje o ovoj temi bitno i uvela je u školske kurikulume od osnovne škole pa do fakulteta izučavanje holokautsa i genocida. Ofomljena je Državna komisija za holokaust i genocid gdje ministar školstva, kojeg ne oslovljaju sa „ministar“, ulazi po funkciji a većinu članova imenuje guverner države iz redova javnih radnika.Komisija pomaže školama u organiziranju nastave i koordinira memorijalne manifestacije. Naša Sanja Seferović-Drnovšek je imenovana za člana ove državne komisije 2011. godine što je priznanje ne samo Sanji lično, nego i Institutu i bosansko-hercegovačkoj zajednici.

Ja sam nekoliko godina predavala na North Central College i Oakton Community College socijalne teme koje su uključivale genocid, holokaust, rezoluciju konflikta, nejednakosti u društvu studentima koji su dolazili iz različitih dijelova Amerike i svijeta sa različitim predznanjem i interesima.  Neki nisu znali locirati Rwandu ili Bosnu i Hercegovinu na karti svijeta a neki su priznali da su upisali kolegij samo zato što su morali. S mnogima sam ostala u kontaktu, dolaze na naše maifestacije sa prijateljima, prenose poruke tolerancije i suživota u svojim krugovima i univerzalne lekcije se nastavljaju bez obzira na kalendarski mjesec.

Obilježavate i 9. januar, ali ne na način na koji se to neustavno radi u manjem bh. entitetu, nego upravo obrnuto. Kako ga obilježavate vi u Institutu, odnosno kakvu poruku šaljete?

SeferRoche: Obično su to skupovi gdje prikažemo neki od dokumentarnih filmova, ili čujemo nečije svjedočenje o proživljenom od 9. januara 1992. pa do danas. Istina se ne može sakriti i samo nas istina može spojiti. Mi smo uvijek živjeli zajedno, a živjet ćemo i dalje, ali istina se mora objelodaniti. Ni jedan narod ne treba nositi anatemu jer su zločini počinjeni u njihovo ime. Oni koji su počinili zločine trebaju odgovarati za svoja djela a ne da se slobodno šetaju kao heroji. Mi ćemo nastaviti naše aktivnosti zajedno sa BIH zajednicom u USA i našim partnerima bez obzira na neke negativne poruke koje dobijamo iz manjeg etniteta.

Šta je sadržaj rada Edukacionog centra, odnosno koje su njegove osnovne aktivnosti?

SeferRoche:To su predavanja, izložbe, otvoreni paneli, zajednički projekti sa Holokaust muzejem Ilinoisa u Chicagu, školama i univerzitetima. Član našeg Upravnog odbora Prof. Dr. David Petigrew je vrlo aktivan na akademskom planu i sa svojim studentima je svake godine u julu u Bosni i Hercegovini.

Kako ste obilježili 11. juli prošle godine a kako ćete ove?

SeferRoche:11. jula 2017. smo organizirali Putujući memorijal „Što te nema?“ u centru Čikaga. Umjetnica Aida Šehović je krenula sa ovim projektom sjećanja na srebreničke žrtve 2006. u Sarajevu i od tada svakog 11. jula „Što te nema?“ je proputovao kroz sjedište Ujedinjenih naroda, Tuzlu, Hag, Stokholm, Burlington, Istanbul, New York, Toronto, Ženevu, Boston….  Kao i prethodnih godina, kuhala se kafa od 9 ujutro na Daley Plazi usred grada. Volonetri su počeli slagati fildžane i sipati kafu a onda su se priključivali i prolaznici kada su čuli da je kafa bila namijenjena žrtvama u Srebrenici. Fildžani su donirani godinama i prošle godine ih je bilo oko 8 hiljada.  Teško je opisati osjećaj kad čovjek vidi koliku površinu zauzimaju mali fildžani sa nepopijenom kafom.

S kojim ustanovama iz Čikaga, USA, eventualno Kanade pa i BiH imate neposrednu suradnju, odnosno radite na nekim zajedničkim projektima?

SeferRoche: Surađujemo sa Holakaust muzejom iz Čikaga, North Western i Loyola univerzitetima, Bosansko-američkom kulturnom associjacijom, Islamskim kulturnim centrom i Bosanskim islamskim kulturnim centrom u Čikagu, Institutom za istraživanje genocida iz Kanade te Bosansko-američkom kulturnom zajednicom Preporod.  Bilo da smo nosioci projekta ili sponzori, svaki projekt zahtijeva timski rad velikog tima da bi bio uspješan.

Da li je rad Instituta prepoznat u gradu kao što je Čikago, državi Illinois pa i šire, bilo da je riječ o građanima, političarima ili znanstvenicima?

SeferRoshe:U prvoj godini rada Instituta House of Representatives države Ilinois ja jednoglasno donio Rezoluciju kojom je sedmica 11. jula proglašena sedmicom sjećanja na Srebrenicu u državi Ilinois.  Ovo ne bi bilo moguće da nismo imali podršku od političara u državi. Što se tiče znanstvenika koji su prepoznali naš rad, možemo krenuti od Danice i Davida koji su prihvatili da budu članovi Upravnog vijeća instituta. Dr. David Pettigrew je profesor filozofije na Southern State univerzitetu u državi Connecticut.

Dr. Danica Anderson je forenzički psihoterapeut i radila je sa žrtvama nasilja u različitim zemljama gdje se dogodio konflikt, uključujući prostore bivše Jugoslavije gdje je sudjelovala u višegodisnjem interdisciplinarnom istraživanju radeći sa ženama koje su preživjele nasilje.

Sigurno, naš rad je garancija prepoznatljivosti jer nas zovu da zajedno radimo na projektima  u Chicagu i Sjevernoj Americi.

Kroz BAGI  (Bosansko-američki institut za genocid) si sa svojom sestrom Teom 2014. kreirala prvu Konferenciju bosansko-hercegovačke dijaspore i koja je održana upravo u Čikagu 2015. godine. Šta je bio osnovni motiv kreiranja takve konferencije i kakav je odziv bio tada? Hoćeš li navesti neke od zaključaka Konferencije?

SeferRoche:Konferencija je kreirana u svrhu da bosanska zajednica okupi mlade ljude, radnike i akademike kako bi stvorili okruženje za umrežavanje i edukaciju. Bosanska dijaspora je raznolika i uočili smo kako je vrlo teško održati događaj u kojem će sudjelovati ljudi koji su etnički različiti. Željeli smo stvoriti prostor u kojem možemo imati teške razgovore o našoj historiji dok još uvijek podržavamo pluralizam.

2015. godine održana je konferencija u Čikagu s oko 40 sudionika. Tema “Duboki korjeni grade čvrste mostove” bila je uzrokom osam sjednica. Naše teme kretale su se od političke uključenosti do uživanja u vizualnoj umjetnosti i čitanju poezije. Uključili smo predstavnike iz Bosne putem Skype-a i to nam je pomoglo stvoriti most s aktivistima i stručnjacima u Bosni.
Prva konferencija potvrdila nam je da većina Bosanaca ne osjeća dobrodošlicu na tradicionalnim bosanskim događajima. Mnogi su komentirali kako su bili uzbuđeni jer su mogli govoriti o bosanskoj historiji ili umjetnosti ili politici na engleskom i bosanskom jeziku. U tom trenutku i mi smo s uzbuđenjem mogli vidjeti gdje će to sve ići u budućnosti.
Evo sadržaja rada te Konferencije:
– LOKALIZIRANO ZASTUPANJE: Uvodni govor Senade Cvrk Pargan iz Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike
– RAZVOJ BOSANSKO-AMERIČKE STRUČNE MREŽE (Kanita Lipjankić, Mersiha Cerić i Amra Ferhatbegović, iz Bosansko-američkog profesionalnog udruženja (BAPA)
– BOSANSKO-AMERIČKI GLAS U VAŠINGTONU – KORISTI I VAŽNOST LOBIRANJA
(Ajla Delkić i Elvir Klempić, Bosansko-američko savjetodavno vijeće -BAACBH)
– GRADITI VEZE KOD KUĆE I U INOZEMSTVU (Armin Alijagić, Naša perspektiva
– KOALIZACIJA ZA BUDUĆNOST (Jasmina Colić, Kurt Bassuener i Kata Marijana Krzelj, Koalicija 143)
PREKOGRANIČNI POGLEDI
– Danira Alihodžić: POVEZIVANJE BOSANSKE DIASPORE SA ZNAČAJNIM ORGANIZACIJAMA
– Lejla Arapčić i Edina Škaljić, RIJEKA SOLIDARNOSTI
– Dejana Erich i Deborah James, SJEDENJE NA DVIJE STOLICE, Interaktivno instaliranje umjetnosti
– ANALIZA UMJETNOSTI U BOSANSKO-HERCEGOVAČKOJ ZAJEDNICI, Zerina Hamulić,Arnesa Buljušmić, Senada Cvrk Pargan, Mirela Alekić i Adnan Šaćiragić
KLJUČNA PREZENTACIJA: Biti Bosanac-neke refleksije, Zlatko Filipović, novinar i koproducent pri CBS NEWS
 Godinu dana potom održana je 2. Konferencija u Torontu, a prošle, 2017. III u Washingtonu DC. Šta su bile značajke tih konferencija i da li su polučeni neki rezultati koje su za svoje ciljeve postavile prethodne konferencije?

SeferRoche: Da, 2016. Konferencija je održana u Torontu, Kanada. Atmosfera je bila drugačija, bilo je dvostruko više prisutnih i dobili smo mnogo viđe prijedloga. Učesnici Konferencije su došli iz svih dijelova Sjeverne Amerike. Čak smo imali i jednog sudionika koji je na Konferenciju doletio iz Bosne, Zorana Puljića iz Fondacije “Mozaik”.

Teme su bile raznolike, od prezentacije Elise Kovačević, Kreiranje novih/novog vas/tebe – Putovanje koje vrijedi, do prezentacije “Što te nema”, Aide Šehović.

Ova raznolikost je svakako bila korisna za prisutne. Dala im je priliku učiti i povezati se na mnogo različitih tema.

A sada, hoćeš li reći nekoliko rečenica o III Konferenciji održanoj prošle, 2017. godine?

SeferRoche: Godine 2017. surađivali smo s Ajlom Delkić, iz Savjetodavnog vijeća Bosne i Hercegovine, u cilju održavanja Konferencije već treću godinu zaredom. Prošle godine imali smo najveći broj prezentacija. Pokušali smo se više usredotočiti na društvenu pravdu, tako da su naše iznimne teme uključivale aktivnost na okoliš u Bosni i Hercegovini, Samira Lemeša iz Eko Foruma Zenica, LGBTQ pitanja u BiH i inozemstvu s Teom Sefer, Dubravkom Marić i Tonya Domi te “Skyglow” Haruna Mehmedinovića. Također smo se mnogo usredotočili na kulturu i njeno očuvanje Nerine Sivonjić iz bosanskohercegovačko-sjevernoameričkog udruženja žena, uz prezentaciju o Značaju očuvanja bosanskog jezika u dijaspori.

U aprilu je IV konferencija u Seattle-u (država Washington). Hoće li se ista razlikovati od prethodnih i po čemu, eventualno? Je li utvrđen program rada IV Konferencije?

SeferRoche:Program još nije utvrđen. Dnevni red će biti objavljen u aprilu. Upravo smo završili sa prihvaćanjem prijedloga. Slijedeći koraci će biti da naš Odbor pregleda prijedloge i odluči koje teme su najbolje za ovogodišnju Konferenciju, prilagodbom i inovativnošću. Za više informacija molim pogledajte na našem web. sajtu bihdiaspora.com ili na facebook stranici (facebook.com). Za registraciju, kliknite

here.

Mladi iz BiH koji žive ovdje u SAD, bez obzira na etnički predznak ili svjetonazor njih ili njihovih roditelja pokazuju da u jednom normalnom demokratskom društvu i državi mogu skupa, dok u Domovini, nažalost, još uvijek imao svjetsko čudo zvano “dvije škole pod jednim krovom”, naprimjer. Da li vas – mlade ostavlja ravnodušnim ta paralela između BiH i Amerike i drugih zemalja demokratskog svijeta? Šaljete li i vi neke signale prema vlastima i onima koji ih biraju u Domovini da nije budućnost u podjelama, već u obrazovanju, ljudskim pravima i sl.?

SeferRoche: Pošteno govoreći, mislim da je bosanska dijaspora više podijeljena u Sjedinjenim Državama nego u Bosni. Mi definitivno želimo poslati poruku o pluralizmu. Vjerujemo u demokratsku i multietničku Bosnu i Hercegovinu. Ne želimo samo razgovarati kako u to vjerujemo, nego živimo uz ove suradnje.

Na kraju, imaš li neku poruku za mlade Bosansce i Hercegovce u USA, ostatku naše dijaspore i samoj BiH?

SeferRoche: Ne možemo pronaći rješenja za probleme ako ne surađujemo preko tematskih i etničkih linija. Kreativnost je ključna i mi smo više nego sposobni u izvršenju vjerovanja u multietničku i nedjeljivu Bosnu i Hercegovinu i dalje očuvanje naše kulture. Ali ne možemo to učiniti bez međusobne podrške. Podržite organizacije koje rade dobro. Donirajte svoje vrijeme i novac. Podržite bosanske kompanije! Napravite prostor za znanje od drugih ljudi! Prije svega, neka mladi ljudi govore!

Hvala Ti velika za ovaj razgovor.

SeferRoche:Hvala vama puno na intervjuu.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (963)

Share Button