Monday , 18 June 2018
Blic Vijesti
Home » Blic vijesti » Učinimo sebe i svijet oko sebe boljim
Učinimo sebe i svijet oko sebe boljim

Učinimo sebe i svijet oko sebe boljim

Svjedoci smo kontinuiranog skrnavljenja, obrušavanja i rušenja individualnih i društvenih  moralnih vrijednosti ne samo u BiH, Evropi već i u svijetu. Društvene institucije čine vrlo malo ili ne čine skoro ništa da se moral ozdravi i moralne vrijednosti podignu, a nema ni naznaka da će se u tome nešto uskoro promijeniti. U takvoj situaciji ostaje na svakom od nas da mijenjamo sebe. Ako smo lagali, krali, otimali, zlostavljali, … da to više ne činimo. I drugi oko nas će to zapaziti, pa će se neki oko nas početi pozitivno mijenjati. A svaka promjena mijenja nas i svijet oko nas. Kad mi budemo bolji i svijet će postati moralniji.

 

Mnogi od nas se sve učestalije pitaju kako ovaj svijet učiniti boljim? Šta u toj želji i  tom nastojanju možemo učiniti mi sami, a šta je potrebno da učine drugi?

To možemo postići samo ako sebe i svijet oko sebe učinimo iskrenijim, pravednijim i boljim, sa više međusobne ljubavi i poštovanja. A to znači da istrajnije i sa više opredelenja čuvamo dobre osobine i navike, a otklanjamo loše. Da pođemo prvo od sebe, svoje kuće i svog kućnog odgoja. Da više puta pogledamo sebe u vlastitom ogledalu i zavirimo u svoju dušu. Bićemo ne samo iznenađeni, već i zaprepašteni!

Šta smo naučili od naših roditelja?

U ranijem životu roditelji su nas učili da ne smijemo lagati, varati, krasti –  jer ko laže taj vara i krade, a ko krade kadar je i da ubije.

Vremenom su čak i mnogi roditelji zaboravili na najvažnije moralne vrijednosti, pali na ispitu morala. Ni stečeni odgoj, ni drušvene norme, ih ne sprečavaju u njihovom moralnom posrtanju i padu, jer je i društveni moral kao suma individualnog morala, i sam posrnuo, pogazio najvažnije moralne norme. Individualni i društveni  moral se kvari, mijenja, gubi i nestaje. Svjedoci smo vremena u kojem mnogi od roditelja uče sebe i svoju djecu lagati, varati, krasti i otimati tuđe.

Moral i nemoral, pravda i krivda sve bliži na vagi

Moral (ili nemoral) su sila koja pokreće cijeli svijet u pravcu dobra ili zla. Zadnjih decenija pravda i krivda, moral i nemoral su sve više ujednačeni na vagi. Čak šta više , krivda i nemoral sve češće pretežu. Da ih pravo izvažemo moramo biti moralni, treba nam moral. Trebaju nas ispunjavati  i odlikovati standardi moralnosti sadržani u poštenju, pravednosti, odgovornosti, solidarnosti… kao suprotnost lažima, grabeži, korupciji, poltronstvu,  licemjerju…Nažalost, standardi moralnosti su sve manje važni, individualnog i društvenog morala je sve manje.

Moral

Moral je oblik društvene svijesti i skup pisanih i nepisanih pravila, običaja, navika i normi, prihvaćenih od ljudske zajednice, koji prosuđuju šta je dobro a šta loše i utvrđuju međusobne odnose. Kao takav moral obuhvata sveukupnost društvenih načela, normi, ideala i određuje kakvo ljudsko djelovanje treba biti. Moralni principi su uslov za gradnju zdravog društva.  Moralne vrijednosti su briga o porodici, stavljanje tuđih potreba ispred svojih…Evolucijom društva razvijalo se moralno ponašanje pojedinaca i društvam a  moral postao izvor zdravog života. Kad  je istina glavna supstanca moralnosti, moral je osnova svih stvari.

Svaki moralni sistem ovisi od socijalne strukture društva u kojem egzistira. Moral određuje kako pojedinac i društvo trebaju djelovati, kojim principima se trebaju podvrgavati i na koji način trebaju razvijati i usklađivati svoje međusobne odnose. Prepoznajemo ga kao lični, društveni, radni, politički, institucionalni, etatistički…

Moral se klasificira po matrici: „dobro- loše“, „pošteno-nepošteno“, „pravedno – nepravedno“, što nam pokazujue da li se društvo kreće u pravom smjeru, ili posrće i pada.

Konstante morala su dobro, pravedno, ispravno…formirane pod uticajem svijesti, odgoja, religije, tradicije, škole, porodice, politike…, kao iskrenost, solidarnost, komunikativnost, tolerancija, emocije… nasuprot lažima, licemjerju, sebičnosti, pohlepi, neosjetljivosti, nepoštivanju…

Moral je vezan sa etikom. Moralnim vrijednostima bave se etika i filozofija morala. Etika je znanost o moralu, a bavi se problemom moralnosti društva.

Neke od izreka o moralu su: M.Gandhi “Moral je osnova svih stvari, a istina je supstanca sve moralnosti!” Hegel: “Moralna je supstancija suština samovijesti”, Imanuel Kant: “Morala nema bez 3 stvari: Postojanja (vjere u) Boga, vječnosti duše i polaganja računa poslije smrti!”

Kriza morala

Kriza morala sve više zahvata savremeno društvo. U svom razvojnom toku društvo proživljava različite ekonomske, političke, socijalne krize, koje kraće ili duže traju, ali nisu nikad duboke i posljedične kao kriza morala, koja zahvata sve segmente društva. I tada su na udaru: porodica, nacija, država, vjera, nad kojim politički nemoral uspostavlja punu dominaciju.

Koliko je duboka kriza morala savremenog društva vidimo svuda oko nas. Prati je, podržava i promovira promocija nemorala. Uočava se kao kriza morala i odgoja, a odražava kroz pad osnovnih ljudskih vrijednosti, kao što su osjetljivost prema drugima, solidarnost, tolerancija, empatija… koje zamjenjuju sebičnost, pohlepa, nebriga za druge, nepoštivanje ljudskog dostojanstva…Zanemaruju se i odbacuju univerzalne esencijalne ljudske vrijednosti. Društvo pada pod snažan politički, ekonomski, kulturni, ideološki uticaj retrogradnih sistema. Individualizam i materijalizam postaje dominantna filozofija življenja. U poplavi podvala i laži svaki argument istine postaje smješan, a istina se gubi i nestaje.

Današnjicu čini licemjeran moral, koji pučki zovemo “muljanje“. Cilj sve češće opravdava sredstvo. Umjesto moralom hranimo se licemjerjem. U takvim okolnostima, kada cilj opravdava sredstvo, dozvoljeni su: laž, prevare, spletkarenje…a vjera i moral su gaženi i gurnuti u stranu. Nad istinom dominira laž, nad pravdom caruje nepravda. Pred očima sviju nas čovjek postaje nezapažen, ruše se napredni sistemi, propadaju ljudske zajednice, ljudi svakodnevno umiru, a društvo ostaje neosjetljivo i indolentno, i pomjera se samo onoliko koliko je potrebno da neodgovornost i nemoral prikrije licemjerjem. Jedan od razloga takvog stanje  je globalni nedostatak moralnih uzora, koji su u svakom dobu i svakom društvu bili glavni pokretači napredka.

Agresijom na BiH urušeni svi moralni principi

Moralni i pravni propisi zajedno su nezamjenjiv odbrambeni mehanizam svake društvene zajednice. Dejtonskim ugovorom u BiH je srušen moralni odbrambeni štit RBiH, adaktiran i arhiviran državni Ustav, a narod zatrt tertorom i agresijom, gurnut u torove pod noge agresora.

Agresijom na RBiH urušene su sve moralne osnove koje su bile osnova moralnog života. Na današnjim moralnim osnovama mlade generacije Bosanaca i Hercegovaca ne mogu graditi i razvijati moralne principe. BiH društvo se zalaže , istina više riječima a manje djelima, bez dovoljno građanskog aktivizma, za istinu i pravdu, za društveni napredak i prosperitet, ali zle sile sjedinjene u nemoralu koče i  onemogućuju svaki iskorak iz Dejtonske močvare. U BiH danas nemoralna politika sa nemoralnim političarima čvrsto upravlja društvom. Glavne medijske zvijezde, glavni subjekti odlučivanja udrženi u centrima moći, su ratni zločinci, ratni profiteri, profanisani političari pokvarenog ili sumnjivog morala,  umjesto vrijednih radnika, učitelja, profesora, umjetnika, naučnika… Samo neki od njih su Krajišnik,Karadžić, Mladić, Šešelj…Oni osnivaju i vode stranke, odlučuju o kruhu i oružju, miru i ratu, oni usmjeravaju društvenu zajednicu, određuju joj ciljeve i prioritete. Genocidna Rs je slika i prilika društvenog  nermorala, u kojoj su četnički pokreti i radikali postali izazov za mlade, a osuđeni ratni zločinci njihovi idoli. Izvršioci genocida slobodno špaciraju gradovima, uživaju nacionalne penzije, a sve veći broj branilaca BiH trune u zatvoru, jer su se usudili braniti otadžbinu. I gdje je tu moral? Nebo BiH je natkriveno i zatvoreno političkim nemoralom. Kako u moru političkog licemjerja, u moru nemorala, naći ostrvo moralnog opstanka.

U Rs su pripadnici vojnih i paravojnih formacija, zločinci i ubice, dobili milione eura iz pomoći MZ , namjenjene za sanaciju ratnih šteta, izgradili nova naselja u okupiranim gradovima, u bescijenje kupili društvena preduzeća koja su prethodno razorili, postali ratni tajkuni i sada u njih upošljavaju bošnjačke povratnike za mizerne satnice. Za EU i MZ je to moralno.

Pretvorba i privatizacija su pojele i razorile sve dobro što je stvorio socijalizam.  Društvena preduzeća pojeli lešinari. Društvene vrijednosti su nisko pale, pa ljudi vide da se ne isplati pošteno živjeti. Politička elita nemilosrdno pljačka narod. U opštoj apatiji narod  kao da ne vidi te iskrivljene necivilizacijske norme i trpi ogroman korumpirani sistem vlasti utemeljen na nemoralu i lopovluku.  Ako se želi napredovati, najkorisnije je raditi kriminalne nedopuštene stvari.

Danas je pravilo, „Ko je jamio, jamio!“ A ko je i šta u BiH jamio zna svaki građanin. Lopovi postali vlasnici banaka, fabrika, sistema…Obični čovjek sve manji, da manji ne može biti, sitan da sitniji ne može biti, ne diže glavu da moćni ne pomisle da im se suprostavlja.

Politički nemoral

Politički nemoral ima sve veću nadmoć nad moralom. Za ljude sa kičmom je sve manje mjesta među beskičmenjacima. Poštenom sve manje mjesta među nepoštenim. Od gomile lopova se ne vide oni drugi.

Nemoralni političari nas, uz časne izuzetke, konstantno varaju, lažu, potkradaju… Oni su sjeme i plod mržnje. Oni su “mjera vrijednosti“, „uzor uspješnosti“! Sve češće im se uz bok mogu vidjeti i očevi religije.

Moralne sankcije građanskog zakonodavstva, kao što griža savjesti, prezir, bojkot, isključenje iz društva ne postoje više ni na papiru.

Kako partije, politiku i religiju istjerati iz prostora koji im ne pripadaju?! Izgleda nikako! Političari mogu sve govoriti, svašta raditi, napadati državu, da im dlaka na glavi ne fali. Za njih nema suda javnosti.

Nivo političke odgovornosti odvija se ciklično i hijerarhijski, a počinje i ostaje na nuli. Demokratija je profanisana i ismijana. Akademska zajednica zatvorena u svojoj ljušturi…U opštem haosu ljevica se ne snalazi, niti sebe nalazi. Kao na klackalici, ljulja se desno lijevo. Građani su izgubili svoj kulturni dijalog, zarobljeni svojim  partijskim opredelenjem i ne uzimaju na sebe svoj pripadajući dio odgovornosti.  Nemoć građana doživljava se kao usud. U takvim okolnostima progresivni pojedinci lako mogu biti anulirani i ušutkani, a onda sve može da prođe…Da li to treba da znači, da su se pokvarili i građani, pa biraju pokvarene političare?! Mudrost monologa i dijaloga u politici i  vjeri mogli bi pomoći  ozdravljenju društva i popravci morala, ali su i monolog i dijalog okrenuti na drugu stranu. Kako nemoralnu politiku i političare vratiti u moralne okvire? Prizemljiti ih, poslati ih tamo gdje im je mjesto –  na smetlište i u zatvor.

Kriza morala je indikator opšteg propadanja

Kriza morala je prvi indikator degradacije, dekadencije i propadanja. Umjesto moralom hranimo se licemjerjem. Današnji moral je  moralistima i nemoralu opravdanje za nemoral i javni štit najvećim varalicama, lopovima i razvratnicima.

Kriza morala danas nije pretpostavka, već vidljiv parametar koji i oštrim okom mjerljivo pokazuje u kojoj mjeri je svijet ranije bio moralan, a koliko je sad nemoralan. Dovoljno je pročitati Kočića, Nušića, Domanovića, Steriju…da se prepozna dubina dna ovog i onog vremena. Moralni zakoni koje poznajemo danas nisu siguran odbrambeni mehanizam društva.

Moral se mijenja u vremenu i podneblju. Greška bi bila idealizirati prošlost. Istina je da su i ranija vremena, koja zovemo dobrim starim vremenima, pored dobrih imale i negativne kontacije kao što su primitivizam, banditizam, pljačke, otimačinu, korupciju, zločine… Ipak,  mnogo jer razloga da naše vrijeme sve više doživljavamo kao vrijeme moralnog debakla ne samo jedinki  već i društva u cjelini.

Činjenica je da je svaka nova generacija liberalnija od prethodne i spremnija opravdavati  ponašanja koja su u suprotnosti sa moralnim normama i zakonom, kao što su laganje, varanje, krađa..

To nas navodi na pitanje, “Ide li naša civilizacija kraju?“ Kako je moguće u kaljugi društvenog nemorala i razvrata uspostaviti  zdravu porodicu i održati zajednicu? Moralnost očevai majki, djedova i nana, trebala bi biti Izvor i snaga naše kulture, osnov zdrave porodice, nada budućnosti i najsnažnija poruka našoj djeci i unučadi.

Bez morala nema dostojanstva, čestitosti ni poštenja. Najvažnija ljudska težnja je težnja za moralnošću, od koje ovisi naša unuitarnja ravnoteža i egzistencija.  Nametanje pitanja moralnih vrijednosti je nezamjenjiv put u rješavanju krize morala.

Moral po Islamu

Moralne vrijednosti daju smisao ljudskom životu. One nisu urođene, već ih usvajamo kroz tok života.

Moral nije nastao iz religije. Religija samo vrši nadzor nad moralnim ponašanjem. Svaka vjera upućuje čovjeka na dobro i traži od njega da dobro čini. Prakticiranje vjere je od bitnog značaja za moralnost, jer nas vjera uči dobrom a odvraća od lošeg.Takav je i islam, iako ga zli ljudi i neki ekstremni državni režimi  pokušavaju predstaviti lošim, opasnim, a u zadnje vrijeme nasilnim i terorističkim. Da  u tome nema ni trunke istine, pokazuju  pravila o vladanju u Islamu.

Dok sam bio dječak, dok sam odrastao i kasnije kad sam završio školovanje i počeo raditi, nikad nisam čuo da je neko raspravljao o društvenom moralu. Govorilo se o moralnim osobinama pojedinaca, ali o moralu društva skoro nikad. I danas su takve rsprave sporadične i na periferiji zbivanja.

Lijepo vladanje po Islamu (Ahlak)

Moral po islamu je skup pravila o dobrom vladanju. Izvori islamskog morala su Kur’an, Hadis i način života islamskih velikana.

Propisi o islamskom moralu dijele se u tri grupe: Dužnosti prema Svemogućem Bogu, Dužnosti prema sebi, Dužnosti prema ostalim ljudima.

Dužnosti prema Svemogućem Bogu

Islam je vjera koju je objavio Allah preko svoga poslanika Muhammeda cijelome čovječanstvu. Riječ Islam znači predanost Bogu. Ta predanost Bogu postiže se: vjerovanjem u Boga, vršenjem islamskih vjerskih dužnosti i lijepim islamskim vladanjem.

Prema Bogu smo dužni: Čvrsto vjerovati svih 6 temeljnih istina vjere, Redovno is a zadovoljstvom izvržavati islamske dužnosti, Imati uvijek na umu da je dobro što god je naredio Svemogući Allah dž.š., a  zlo što god je On zabranio

Dužnosti prema sebi

Vladajmo se dobro. Budimo moralni. Biti moralan znači pridržavati se moralnih pravila, a biti nemoralan znači kršiti takva pravila.

Dužnosti prema sebi su: Čuvati zdravlje i život, osposobiti se za rad i privređivanje, oplemeniti srce vjerom i znanjem, naviknuti se na dobro vladanje.

Dužnosti prema ostalim  ljudima

Prema ostalim ljudima dužni smo biti dobri, pravedni, iskreni i korisni. Osnovne moralne dužnosti prema drugim ljudima su: dobrota, istinitost, pravednost.

Dobrota se  sastoji u dobru mišljenju o drugima (ako to zaslužuju), u praštanju i pomaganju drugoga dobrim djelima. Protivno dobroti su: mržnja, zavist i ogovaranje.

Istinitost se sastoji u tome da čovjek govori istinu, da se ne pretvara i da ispunjava data obećanja. Istinitosti je suprotna: laž, dvoličnost i pretvaranje.

Čovjek laže ako hotimično govori neistinu ili ako se njegove riječi i djela ne podudaraju s njegovim izjavama i držanjem. Neke stvari ne treba javno iznositi iako su istina, kao što su: prenošenje tuđih riječi, otkrivanje tuđih sramota, mana , tajni i ogovaranja drugog.

Pravednost se sastoji u tome da svaki pojedinac dobije ono što je njegovo i što mu pripada, a da prepusti drugima njihovo pravo. Pravednosti je suprotna nepravednost.

Čuvati lijepe navike

U domu, školi, lijepom društvu stičemo lijepe navike, a na ulici i u lošem društvu stičemo loše navike. U lijepe navike spada: rano leći i rano ustati, biti uredan, pouzdan, tačan, ozbiljan, učtiv prema starijem, blag prema mlađem, nazvati pozdrav (selam), ustupiti mjesto starijem, svaki dobar posao počinjati Bismillom…

Život i zdravlje dao nam je Svemogući Bog posredstvom naših roditelja i mi treba da ih čuvamo. Da sačuvamo zdravlje i život potrebni su nam lična čistoća i čistoća okoline, hrana, odjevanje i umjerenost u životu.

Bog nam je dao raznovrsnu hranu koju jedemo, poučio nas i preporučio nam da se hranimo korisnim i dopuštenim jelima i da budemo umjereni.

Trebamo biti pristojno odjeveni, bez pretjerivanja u u dotjerivanju i luksuzu.

Hrana, odjevanje i sve ostalo treba da budu pošteno zarađeni.

Nauka i odgoj oplemenjuju naše srce i um i odvraćaju nas od rđavih dijela, misli i navika. Nije dovoljno samo imati znanje, već se prema znanju treba vladati.

Da postignemo lijep odgoj trebamo biti uljudni, stidljivi, promišljeni i strpljivi. Ne smijemo biti umišljeni, oholi, srditi i grubi.

Rad i izdržavanje: Treba moliti  Boga da nam rad bude uspješan i sretan.

Čovjek mora raditi  da sebi i svojoj porodici na pošten način osigura izdržavanje, da bude u stanju pomoći nemoćnog i siromaha, te da može doprinijeti  napretku vjere i domovine.

Dužnosti roditelja i djece

Svemogući Bog je u srca roditelja i djece usadio međusobnu ljubav. Bez roditeljske ljubavi djeca ne bi mogla ostati u životu, a da nije dječije ljubavi, roditelji bi mogli ostati bez njege i pomoći.

Roditelji su dužni brinuti za život i zdravlje svoje djece, brinuti se da ih dobro odgoje, brinuti se da ih upute na nauku ili zanat i osposobe za život. Po preporuci Muhammeda a.s.  roditelji su dužni svome djetetu nadjeti lijepo ime i mušku djecu osunetiti. Otac je dužan izdržavati svoju djecu, mušku dok se ne osposobe za život, a žensku do udaje.

Dužnosti djece prema roditeljima: da su zahvalna i poslušna, da ih štuju, vole i pomažu, da svaki put mirno saslušaju  riječi roditelja, makar to bilo i karanje, da se na svaki poziv roditelja odmah odazovu, da ne odgovaraju roditeljima osornim glasom, da nastoje  zadovoljiti roditelje u svakom opravdanom slučaju, da mrtve roditelje spominju dovom i da u njihovo ime daju sadaku ili pomoć.

Ako su roditelji bolesni i iznemogli, moraju ih djeca njegovati, a ako su siromašni, a djeca imaju imetka, ili mogu zarađivati, ona moraju izdržavati svoje roditelje.

I ostalu rodbinu (akfrebu) treba lijepo paziti. Poslije roditelja najbliža su nam rodbina braća i sestre i njihova djeca, zatim amidže, dajdže, tetke i njihova djeca. I daljnje rođake treba posjećivati, pomagati i paziti (rodbinska veza).

Grijesi i kajanje

Vjera je Božanska uputa kojom se usmjeravaju ljudi da svojevoljno čine ono što je po sebi dobro. Vjera zabranjuje sve što je loše i štetno za tijelo i dušu, srce ili um, imovinu ili čast.

Ko radi što je vjerom zabranjeno čini grijeh. Ako čovjek učini kakav grijeh, hotimično ili nehotice, treba da se pokaje (tevbu učini).  Tevba se obično čini ovako: „Milostivi Bože, ja se iskreno kajem što sam učinio grijeh i molim Tvoj oprost. Estagfirullah, Estagfirullah, Estagfirullah ve etubu ilejh”.

Svako od nas može učiniti malo

U suprostavljanju morala nemoralu svako od nam može učiniti malo. Vrijeme u kojem živimo trebamo shvatiti kao izazov, prihvatiti njegove pozitivne vrijednosti, tražiti način, skupiti snagu  i odlučnije pristupiti eliminaciji nemorala i ozdravljenju društva. “Moramo prestati postojati i početi živjeti “, za života nam je svojim pjesmom poručio Michael Jackson.

Cjelokupno društvo treba angažovanije djelovati na stvaranju humanijeg odnosa ozdravljenjem i obogaćivanjem vrijednosti, kao što su: poštenje, iskrenost, nesebičnost, ljubav prema čovjeku i prirodi… U tom kontestu posebnu važnost ima sistematsko provođenje odgoja i obrazovanja zasnovanih na moralnim principima.

Ne smijemo da se predamo, jer to upravo veliki hoće, hoće da se uspavamo, isključimo mozak, živimo po diktatu i hranimo se dnevnim  događajima. A da krenemo naprijed, oslobodimo se stega nemorala, mora se početi od kuće i kućnog odgoja.

Mi sami ne možemo promjeniti svijet, ne možemo promjeniti drugu osobu, ali  možemo promijeniti sebe i svoj svijet, čineći sitnice.  Svako može učiniti malo. Sebe možemo promjeniti čineći svaki dan nešto za dobrobit sebe i drugih.  Npr. biti ljubazan…A svako učinjeno djelo čini promjenu u svijetu. Učiniti svijet boljim je jednostavno – učiniti sebe boljim, ali da učinimo sebe boljim treba uočiti, prepoznati, priznati svoje greške.

Nadvladajmo netrpeljivost- trpeljivošču nestrpljenje -strpljenjem, mržnju- ljubavlju, laži- istinom, zloću- dobrotom, nepravdu-pravdom, nepoštenje – poštenjem, indolentnost- htijenjem…  borimo se i  izborimo za građanska prava. “Vjerujmo, ali u vjeri ne tražimo oružje protiv drugih, već ljubav za druge.“

Burlington, 25. Mart 2018                                                      Zijad Bećirević

 

Share Button