Sunday , 18 November 2018
Blic Vijesti
Home » Jusuf Trbić » Oranje asfalta
Oranje asfalta

Oranje asfalta

Piše : Jusuf Trbić

    Što u Bosni zna biti veselo, pogotovo u predizborno vrijeme, to nema nigdje. Opšta ludnica. Lopovi su postali najčestitiji ljudi, polupismeni su pametniji od akademika, lažovi vode državu, pa ubjeđuju svakoga dana narod da nema pojma kako mu je dobro i da mora više vjerovati njima nego vlastitim očima i stomacima. Naši politički lideri tvrde da oni, dok pune vlastite džepove,  uživaju sve moguće privilegije i dijele nesebično sebi i svojima –  to čine isključivo u interesu naroda. Koji nema šta da jede. Građani se obeznanili, Srbi više ne znaju u kojoj državi žive, Hrvati hodaju u dva pravca istovremeno, a Bošnjaci nemaju pojma ni ko im je majka, Bosna ili Turska, o ocu da i ne govorimo,  ni jesu li vjerska skupina ili narod, ni šta im je nacionalna,  a šta etnička pripadnost, ni kojim jezikom govore, ni kakva im je istorija. Ludnica, kažem vam.

Zabavljaju se i stranci. “Svojoj djeci ne moram izmišljati priče za laku noć. Umjesto toga, samo im pročitam bajke sa RTRS-a“, napisao je britanski ambasador Robert Ferguson na svom Twitter profilu, komentarišući na taj način vijest tog javnog servisa da “u BiH dolaze britanski vojnici zamaskirani da prisluškuju“. Zamislite : zamaskirali se da prisluškuju! Pa, gdje to još ima?

Na sarajevskoj TV 1 uporno ponavljaju izraze poput : bošnjačka nacionalnost, a jedna prekaljena novinarka neko veče bubnu : etno-nacije! Mislio sam da i djeca znaju da je nacija – država, to jest skup svih građana jedne države, pa  Organizacija ujedinjenih nacija okuplja nacije, to jest države. Kad tamo, međutim! Šta bi bila etno-nacija? Pa, slučaj kad su svi građani neke države iste etničke pripadnosti, što su nedavno pokušali u praksi da ostvare Milošević i Karadžić, ali nisu uspjeli. I niko u svijetu to nije uspio, ali, eto, naši novinari jesu. Jednom je čuvani Henri Kisindžer, kad je čuo naše političare kako govore o tri nacije u Bosni, rekao : “ Ako u Bosni postoje tri nacije, tu državu treba podijeliti”. I bio je u pravu. Kad oni, koji važe za najpismenije, ne znaju takve osnovne stvari, kako će znati obični ljudi? Ne postoji bošnjačka nacionalnost, kao što ne postoji ni srpska. Postoje bosanska i srbijanska nacionalnost. Tek toliko, da se zna.

A neponovljiva Željka Cvijanović, koja se naširoko proslavila izjavama poput one da je kod nas struja jeftnija 113 posto nego u Hrvatskoj, nastavlja da sipa bisere. U emisiji Telering na Dodikovoj privatnoj televiziji ( RTRS), raspravljajući sama sa sobom, mudro je konstatovala : „Potpuna sloboda postoji samo u prirodi. Rijeka teče tamo, brdo je ovdje, planina je ovdje, trava izrasla ovdje, ovdje se dešava…“  Kao i svi veliki mudraci ostavila je misao nedovršenom, da malo mućnu glavom i slušaoci, ne mora ni ona sve do kraja reći. Jasno je, ipak, da u njenom entitetu slobode ima za planine, rijeke, drveće i slične prirodne pojave, vjerovatno one koje još nisu stavljene pod hipoteku, ali ljude nije pominjala. Iz čega se mogu izvući nedvosmisleni zaključci. Odmah zatim je ista ta Željka za Savjet ministara BiH rekla da je to “ okupljeni skup”, čime je dala novi smisao tom političkom tijelu. A da vlada RS-a, na čijem je čelu, ima neobično raznolike diplomatske aktivnosti, pokazala je kad je, zajedno sa svojim šefom Miloradom Dodikom, gostovala u Njemačkoj. Ali, ne da bi se susrela s Angelom Merkel ili nekim drugim važnim njemačkim političarima, već da bi učestovala na Zavičajnoj večeri u Štutgartu, zajedno sa turbo-folk pjevačem Mitrom Mirićem, a sve u organizaciji Predstavništva RS-a u ovoj zemlji. Ako nema diplomatskih ili bilo kakvih drugih poslova, ima, bogami, sarme, prasećeg pečenja i Mitra, i solo, i u duetu s Miletom, kud ćete više!

   Opštem veselju pridružila se i Centralna izborna komisija BiH. koja je, većinom glasova, odlučila da nema ništa sporno u kandidovanju Srpske radikalna stranke “Dr. Vojislav Šešelj”. Presudilo je mišljenje suda, koji je smatrao da je važno ima li stranka na prijavi dovoljan broj potpisa i je li uplaćena odgovarajuća taksa, a da li stranka nosi ime, šta ja znam, Adolfa Hitlera, Ajhmana, Musolinija ili Radovana Karadžića, to nema veze. Predsjednica CIK-a Irena Hadžiabdić posebno je naglasila da je “ ta osoba izdržala kaznu”, pa, prema tome, problema nema. Pošto su kaznu “izdržali” brojni nacistički zločinci širom Evrope, plus Al Kapone i Laki Lučijano, izbor je zaista bogat.

Iznenađujuća vijest stigla je iz Srbije. Naime, Skupština Srbije usvojila je amandman na Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina, koji su predložili poslanici LSV-a (Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenada Čanka). Sad svaki poslanik može u Skupštini Srbije govoriti na svom maternjem jeziku. Bošnjaci – na bosanskom. Treba li reći da to nema smisla prema Dodiku i društvu, koji se ubiše tvrdeći da nema bosanskog jezika. Džabe što ga ima u Dejtonskom sporazumu i Ustavu BiH, kao i u Ustavu majčice Srbije, džabe što se 53 posto građana BiH izjasnilo da je njihov jezik bosanski, džabe što je taj jezik neuporedivo stariji od njihovog srpskog, koji je i nastao tako što je Vuk Karadžić prepisao istočnohercegovačku varijantu bosanskog jezika, pa to nazvao srpskim jezikom, džabe što je prvi rječnik bosanskog jezika 187 godina stariji od prvog rječnik srpskog  jezika…džabe sve to, kad takvi jezički stručnjaci nešto kažu, onda je to tako. Pa se i umni Mladen Ivanić javno usprotivio što su škole u dalekoj Australiji uvele u nastavu bosanski jezik, veli : nije niko pitao njega i Predsjedništvo BiH. Ali se nije bunio kad su u te iste škole uvedeni srpski i hrvatski jezik, pri čemu takođe niko nije pitao naše troglavo Predsjedništvo. A to je onaj isti Mladen Ivanić koji je u Predsjedništvo BiH izabran glasovima Bošnjaka, čiji je jezik, dakako, bosanski. Pa se on nije bunio zbog toga.

Ovih predizbornih dana naši političari se ubiše pričajući kako mi dobro živimo, a sutra ćemo još bolje, rahatluku niđe kraja nema. Bune se samo neodgovorni pojedinci i manje mase, koje, dakako, treba strogo kažnjavati što ne slušaju svoje lidere. I dok najmanje jedna četvrtina stanovništva , po službenim statistikama, živi ispod granice siromaštva, manje od jedan posto građana drži u bankama oko pet milijardi maraka, što znači da imamo stotinu multimilijardera. Zanimljivo je da ti novokomponovani bogataši ne izražavaju želju da odu iz zemlje, poput mnogih drugih, što je siguran znak da nismo propali i da ima još šta da se krade. Njima se sad pridružio, kao pojačanje, i Zdravko Mamić, koji je pobjegao pred hrvatskim  pravosuđem. Malo nam je naših lopova, sad uvozimo nove iz susjednih zemalja.

I dok se približavaju još jedni “istorijski” izbori, sve propada, samo seljakluk cvjeta, još malo pa će drumovi poželjeti građana, al građana nigdje biti neće. Nepismenost, opšte neznanje, nemoral, laž kao model politike i svakodnevnog ponašanja, turbofolk kultura, prljavština, bespogovorni kolektivizam, nazadnjaštvo, primitivna religioznost, okretanje prošlosti, ideološka isključivost – sve se to može podvesti pod jedan pojam : nacionalizam. Nacionalizam na balkanski način. I to oranje asfalta, koje je nametnuto silom početkom devedesetih, svakoga dana pobjeđuje i nas i naše živote i nameće nam se kao teg koji nas vuče unazad, sve dalje.

Dokle ćemo tako stići, sam Bog zna.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Share Button