Tuesday , 21 August 2018
Blic Vijesti
Home » Blic vijesti »   Namet  na  pamet
  Namet  na  pamet

  Namet  na  pamet

Piše : Jusuf Trbić

 

Umni Evlija Čelebija, kad obiđe sve naše krajeve i viđe šta sve Bošnjaci umiju i mogu, ovako reče : “ Nisu oni glupi, samo im  pamet sporo dolazi”. Istinu reče vrli Evlija, al nemaše vremena da nas malo pobliže razgleda i detaljnije opiše. A reko bi, sto posto i ovo : da je nama, naprosto, mrsko razmišljati, i da smo zbog toga povodljivi i poslušni, pa nas može jahati i Kurta i Murta, mogu nam raditi što god hoće i s koje god strane hoće, sve dok nas ne prićeraju do samoga zida. Onda znamo i skočiti i poskočiti, al čim se smiri, eto nas ponovo u toru, pa blejimo uglas, na veliku radost naših čobana i predvodnika. A najsretniji smo kad nas jašu naši, sve se od miline topimo kad nas bičem ućeruju u suru, pa im tepamo : “Jaši, jaši, samo nek su naši”.

A da je neznanje u ovim našim krajevima jako napredovalo, to svi znamo. Nit ko šta čita, nit ko šta piše, a ostala nam je i navika iz starih vremena da vjerujemo svemu što dolazi “odozgo”, ma kako to blesavo bilo. Pa ćete malo koga naći ko će vam jasno reći šta je to, recimo, etnija, a šta nacija, šta je suverenost, šta je unitarna država, a šta su konstitutivni narodi, i tome slično, ali ćete zato vidjeti nebrojene naše ljude kako raspravljaju i mudruju o politici, a ne znaju značenje ni osnovnih pojmova.  A neki pametniji od nas   davno su zaključili : kad bi se svi dogovorili o tačnom značenju riječi, ne bi više bilo nesporazuma među ljudima. Recimo : znamo li svi šta su nacija i nacionalnost? Mnogo puta bio sam iznenađen kad sam vidio da ljudi ne znaju šta je to, a bio sam zaista zapanjen kad sam nedavno na naučnom skupu “Bosanskohercegovačka država i Bošnjaci”, koji već godinama organizuje BZK “Preporod” BiH u Sarajevu, čuo da ni neki naši ugledni univerzitetski profesori i akademici ne znaju šta to tačno znači. Poznato je da se oko tih termina decenijama vode teoretske rasprave, ali, to je uobičajeni “knjiški” problem. Rasprave se vode i o Zakonu gravitacije, ali  zbog toga gravitaciji ništa ne fali, i još se dobro drži. Hoću da kažem : u svijetu danas postoji samo jedno tumačenje tih pojmova: još od početka 19. vijeka nacija se u Evropi i svijetu shvata isključivo kao država, to jest skup svih građana jedne države, bez obzira na njihovo etničko porijeklo, religiju, boju kože, kulturu, jezik ili političko opredjeljenje  (“politički narod”). I to, mislio sam, znaju danas i vrapci na grani. Upravo tako glasi naslov knjige Tarika Haverića, u kojoj ovaj autor objašnjava da se nacija danas definiše kao “narod koji živi na ujedinjenoj teritoriji, pod istom vlašću, u istoj zemlji, državi”. Dakle, nacija je stanovništvo jedne države i to je opšte mjesto današnje političke teorije i prakse u svijetu. U svakoj državi živi samo jedna nacija, i nigdje, uključujući i BiH, nema nikakvog značaja kakav je etnički sastav tog stanovništva. Svi znaju za Organizaciju ujedinjenih nacija ( OUN), a njeni članovi nisu narodi (people), već države ( nations). U skladu s tim, nacionalnost je državljanstvo, pa svaki stanovnik BiH jeste po nacionalnosti Bosanac ( i Hercegovac), sviđalo se to njemu ili ne. Pa kad neko s pasošem BiH sleti na aerodrom bilo gdje u svijetu, mora popuniti formular, u kojem jedna od rubrika glasi : nacionalnost. U tu rubriku svako mora upisati ime zemlje iz koje dolazi. I ništa drugo. Čini mi se da je sve to jasno, da jasnije ne može biti. A jasno je i da su Bošnjaci, Srbi ili Hrvati etničke grupe ili narodi, koji žive u više država, ali svako od njih ima nacionalnost koja mu je upisana u pasošu. Kaže o tome Sven Rustempašić : “Kada bi UN, doista bile “Ujedinjeni Narodi”, tada bi Kurdi, Sikhi, Patani, Tamili, Zulu … hiljade naroda, vijorilo svoje zastave u New Yorku. Ali, tamo je na jarbolima povješano manje od 200 zastava – i to ne narodnih zastava, nego državnih! Članovi UN nisu narodi, nego države – koje svoje građane nazivaju imenom jedne nacije. Pri tome, građanin može pripadati i narodu, vjerskoj skupini, interesnoj grupi. To je moderni (200 godina) građanski koncept u Teoriji države i ostvarena praksa, pa lokalno vrijedi: 1. Bosanac (Bosanka) je pripadnik bosanske nacije. Bosansku naciju čine građani Republike Bosne i Hercegovine. To se može reći i za Hercegovca (Hercegovku). Moze se koristiti i precizniji izraz, bosanskohercegovačka nacija, ali je nepraktičan, radi dužine. 2. Bošnjak (Bošnjakinja) je pripadnik naroda. Bošnjački narod sačinjavaju oni, koji se deklariraju Bošnjacima i za koje se može ustanoviti da to jesu. Bez obzira u kojoj državi žive.”

Ali, šta onda znače izrazi koje svakodnevno čujemo i pročitamo : šta si po nacionalnosti, građanin bošnjačke nacionalnosti, nacionalne stranke, vitalni nacionalni interes, neću da budem Bošnjak, već Bosanac  i slično tome? Vrhunac je, svakako, rubrika u popisnom listiću s posljednjeg popisa : etnička pripadnost/nacionalnost, kao da je to jedno isto. Zamislite samo koliko različitih etničkih skupina živi u SAD-u, a svi su –pripadnici američke nacije  i niko nema potrebu da se izjašnjava da li je Amerikanac ili nije. Tolika glupost nikome nije pala na pamet. Ali, eto, naši predstavnici u državnim institucijama ni to nisu znali. Doduše, neki možda i jesu, ali su to namjerno progurali. Jednom je Henri Kisindžer, kad je čuo šta naši pregovarači govore, rekao : “Ako u Bosni žive tri nacije, tu državu treba podijeliti”. Jer, to znači da se Bosna već sastoji od tri države i to treba samo ozvaničiti. Zato se i ne čudim srpskim ili hrvatskim političarima kad tako govore, jer oni, možda, i žele podjelu države, ali se čudim bošnjačkim i pro-bosanskim političarima, novinarima, intelektualcima, jer to znači da se i oni zalažu za to isto.

Senadin Lavić upozorava : “Neko nas stalno pokušava obmanjivati pričama o Bosancima i Bošnjacima kao pojmovima koji se navodno međusobno isključuju. Neko nam pokušava podmetnuti lažnu dilemu i navesti nas na pogrešno razumijevanje ova dva pojma. Dakle, svi građani države (Republike) Bosne i Hercegovine jesu BOSANCI. To je njihova nacionalna odrednica ili pripadanje državi Bosni i Hercegovini. Građani su prema nacionalnosti, državljanstvu ili pripadanju državi BOSANCI. Prema popisu u Bosni je 3,5 miliona Bosanaca, građana, ljudi koji žive u državi BiH. Neko je od Bosanaca htio napraviti etničku ili narodnu grupu kakva su Bošnjaci, Hrvati ili Srbi te na taj način potisnuti bosanstvo (pojam bosanske nacije) iz našeg govora,  mišljenja, emocija i realnih odnosa. Bosanci su svi građani BiH bez obzira koje narodno i religijsko određenje prihvataju kao svoje. To je danas smisao imena Bosanac”. I dodaje : “Neprestano u medijima, na javnim mjestima, u svakodnevnom govoru, čak i od ljudi koji se bave društvenim znanostima, čuje se pojam “nacija” ili  “nacionalnost” uz pridjev bošnjačka (srpska, hrvatska) pa dobijemo oznaku koja je netačna i obmanjujuća – “bošnjačka nacionalnost”, a radi se o bosanskoj nacionalnosti ili bosanskoj naciji. Zašto to predstavlja bauk u ovoj zemlji, državi, naciji, političkoj formi? Zašto se kontinuirano koriste pogrešne definicije i oznake za pojave i stanja koja su odavno u evropskom prostoru znanja jasno i precizno definirane? Obmanjivači javnosti i neznalice govore kako u Bosni nema Bosanaca. Kao, Bošnjaci su izdali Bosnu zato što se na popisu nisu izjasnili kao Bosanci. Ali,  podrazumijeva se da su Bošnjaci kao građani države BiH ujedno i Bosanci, tj. pripadaju bosanskoj nacionalnosti ili državljanstvu. Osim toga, popis se obavlja unutar bosanske nacije ili bosanske države, te je sasvim jasno da se popisuju Bosanci ili građani koji žive u državi Bosni i Hercegovini… Nepriznavanje BOSANSKE NACIJE, ustvari, jeste nepriznavanje DRŽAVE BOSNE I HERCEGOVINE”.

I tu se krije odgovor na pitanje zašto treba insistirati na pravom značenju riječi. Jer, od riječi je nastao svijet, zbog riječi se vode ratovi i lete glave, riječi označavaju pravo stanje stvari. Bošnjaci su ubijani zbog jedne riječi – zbog imena, silni zločini su napravljeni da bi entitet stvoren zločinom dobio prefiks republika, i da bi ta riječ bila uskraćena Bosni, Dodik i društvo pjene zbog jedne riječi : Bosanac ili bosanski Srbin, i nikad ne pominju DRŽAVU Bosnu i Hercegovinu i ENTITET RS u njenom sastavu. Po pet puta u jednoj rečenici TV novinari izgovore puno ime entiteta, bezbroj puta pridjev “srpski”, pa govore : zajedničke institucije, srpska nacionalnost, sprski ( a ne srbijanski) predsjednik, grupa nacionalnih predmeta, nacionalna kultura, nacionalne stranke…Da li bošnjački i bosanski političari, intelektualci, novinari i ostali znaju zašto to oni rade? I koliko sve nas može koštati ovo naše opšte  neznanje i tragični nedostatak pameti?

 

Share Button