Monday , 10 December 2018
Blic Vijesti
Home » Dnevnik sa sporednog kolosijeka » Iz kosmicke revije poezije
Iz kosmicke revije poezije

Iz kosmicke revije poezije

Pise: Mugdim Karabeg

 

 Pozlaceni pupoljci pjesnistva Selme  Hadrovic

Evo me opet na stranicama Chicago Raja nakon jos nedovrsene trogodisnje pauze. Razlog i povod je knjiga poezije Selme Hadrovic, ‘S ONE DRUGE STRANE’ koja je imala svoju promociju u mostarskom Pavaroti Centru 28 jula ove godine.  

Ova knjiga odise  uistinu originalnom pjesnickom  rijeci, koju u duhovnom  stvaranju ponekad cak i oprobani pjesnici zaobilaze ili zaboravljaju.Te rijeci  su uistinu proljetni pupoljci ljudske kreativnosti i uspijevaju sa novim inspiracijama saopstiti  ljudima nesto vjecno, poznato, zajednicko i  istinito.

 Evo cujte!

 

KUT GLEDANJA

Ne znam iz čijeg mi se pera izlijevaju riječi,

ni čije mi po glavi misli kreću.

Ne znam da li sam stara il’ mlada,

iskusna il’ naivna, bistra ili luda

Pomišljam, kojeg li čuda,

pobrkala mi se sva vremena,

pomiješala sva stanja,

budna li sam il’ mudra?

Stanje mi labilno, sumnjom obilno.

A tko zna, možda je perspektiva prava,

možda sam gdje trebam biti,

onako kako treba sniti.

Tko bi znao, možda mi je trebao ovaj put.

 

NADA

Uzmi sve dane u sedmici, ostavi mi danas.

Uzmi puteve ovoga svijeta, ostavi mi korak.

Uzmi biblioteku, ostavi mi redak.

Uzmi jezero, meni treba kap.

Uzmi stablo, ostavi mi pupoljak,

da čekam – možda se rodi nešto novo.

 

MUDROST TIŠINE

Ako želiš da te ljudi razumiju, govori tiho.

Ako želiš da te slušaju, toliko spusti glas da si gotovo

nečujan.

I pusti ih neka se približe.

Jer, u šapatu je moć koju samo mudri znaju prepoznati.

I dobri čuti.

A ako želiš da te slijede -suti.

 

S ONE DRUGE STRANE

 

Prekoračiti prag i ostaviti za sobom – sebe.

Čini se nevjerovatno lako.

Ubaciti ključ u bravu, otključati vrata i zakoračiti u druge

dane.

Možda oni nemaju mane?

Možda s one druge strane slike imaju drugačije sjene,

možda ni mjesec ne mijenja mijene?

Možda tamo čeka onaj ključ koji treba baš mene?

Ali za taj korak treba hrabrost,

a mene napustila je snaga.

A što ako je život s druge strane praga?

 

 

ZAGRLJAJ

Grli me sjeta.

Jako. Ne mogu joj uteći.

Poput peći, toplinom me drži.

Predajem se.

Bez daha, od vreline tog stiska bježi mi topla suza.

Kotrlja se u nepovrat.

 

 

 

ZA SVOJU DUŠU

Samo za svoju dušu, svirao je svojoj Seni i nikad nikom

drugom.

Pričaju ljudi da je bio dobar čovjek.

Vrlo spretan, ni zvanja ni zaposlenja, rado bi pomogao. Svima.

Radio je svašta, ali ništa sa takvom strašću kao kad bi svirao

šargiju.

Bog mu je dao poseban dar za pjesmu.

– Seno, daj mi brzo skini tu šargiju. I slušaj – znao bi reći

Salem

– Ovo ti, je Seno, onaj pravi sevdah. Teški sevdah, letiš od

ljepote. Prič’o sam ti kako je dajdža sviro. A ja bi sluš’o i sluš’o.

– Bilo je još djece u kući, ali daidža svoju šargu ostavi meni

– hvalio se Seni kad ju je upoznao .

Ali ocu to nekako ne bi pravo. Nije volio pjesmu.

Znao bi reći:

– Ne gledaj u daidžu k’o u Boga. Ni on od šargije ne živi.

Sviraj, malo, onako za svoju dušu, al’ nemoj za druge. I obećaj

mi da nećeš u svirače, već u neki valjaniji pos’o. Valja Saleme

živjeti, a od pjesme malo ko može. Pa nećeš ni ti. Ostavi to

sine, govorio bi mu otac.

I poslušao Salem.

I nije znao da sav sokak utihne kad on uzme šargiju. Ni da im

se iz kuće pjesma lagano iskrada pa vidiš samo komšije kako

tiho izlaze i sjedaju na štokrle ispred kuća . I dok Salem svira,

niko ne priča.

I djeca već naučila da se tada samo sluša. I uživa.

Samo netko tiho šapuće, k’o da pjevuši.

– Otvorila Sena oba prozora danas, prava milina.

 

SELMA HADROVIĆ – SCHAULS

Rođena sam u Mostaru u proljeće 1962. Nakon završene gimnazije i srednje muzičke škole 1980. napuštam rodni grad i odlazim u Zagreb na Muzičku akademiju.

Godine 1986. krećem za Luksemburg, kao ljubavna izbjeglica, gdje živim i radim do danas.

Godine 2002. osnivam u Luksemburgu muzičku školu za djecu i odrasle „Musikand“. Pjevam sevdah i jazz, komponujem, uglazbljujem tekstove koji me inspiriraju i pišem. Dosada sam poeziju doživljavala isključivo preko muzike.

„S ONE DRUGE STRANE“ je iskorak u literaturu. Komponujem na tekstove naših pjesnika ( Hamza Humo, Musa Ćatić, Aleksa Šantić, Faiz Softić, Vildana Stanišić), luksemburških pjesnika (René Kartheiser, Paul Pütz, Auguste Liesch), i na svoje tekstove. Objavila sam tri samostalna muzička albuma :

Sevdah de Luxe…(2002.), Aidez-moi, j’ai un accent! (Pomozite, imam naglasak) (2008.) I Just B with Selma (jazz album) (2014.)

Na tekst Vildane Stanišić uglazbila sam pjesmu „Suza majke“, povodom 20te godišnjice srebreničke tragedije.

Muzički projekat koji trenutno radim zove se „SJEĆANJE NA JULIE LONDON“.

 

Share Button