Tuesday , 20 November 2018
Blic Vijesti
Home » Poslijednje Vijesti » Bakirov oproštajni govor
Bakirov  oproštajni govor

Bakirov oproštajni govor

BAKIROV OPROŠTAJNI GOVOR

 

U hiljadugodišnjoj historiji BiH njeni narodi i građani dočekali su, doživjeli i nadživjeli sve ratove, paktove i vladavine, sva  zla i nedaće,  sve nenarodne i narodne režime sa njihovim vođama, ali do sada nisu nikad doživjeli da ih vodi i predstavlja njen smrtni neprijetalj. Doživjeli su to danas, nakon 23 godine protektorata Međunarodne zajednice. Doživjeli su da ih predstavlja najveći neprijatelj BiH, još aktuelni predsjednik Rs, lider srpskih nacionalista i sepratista –  Milorad Dodik. Ovo je dno dna Bosne i Hercegovine i krah politike Međunarodne zajednice, sve nespretnije praćene od strane UN.

Naredne četiri godine ljuti neprijatelj BiH, srpski lider sa američke crne liste,  sjediće u Predsjedništvu BiH i već od kraja ove godine biti prvi Predsjedavajući BiH. U posljednjem mandatu troglavog Predsjedništva BiH državu su predstavljali “rogovi u vreći“  Dragan Čović, Mladen Ivanić i Bakir Izetbegović. Posljednji od njih, Izetbegović mogao je putovati u SAD, gdje je nedavno boravio, prisustvovao sjednici Vijeća sigurnosti UN i održao oproštajni govor, što novi predsjedavajući (ako se šta ne promjeni) neće biti u prilici, jer mu je zabranjen put u SAD.  Iako svijet ni do danas nije mogao čuti istinu o stanju u BiH odneprijateljskih i licemjernih lidera, koji su državu BiH predstavljali, sada će, ako šta i čuje, to biti samo obmane, neistine i laži.

Izetbegovićev oproštajni govor  na Generalnoj sklupštini UN

Na isteku svog drugog izbornog mandata Predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović je 26.9. 2018. prisustvovao 73. zasjedanju Generalane skupštine UN  i tom prigodom ispred BiH govorio na generalnoj debati. Znali smo da će se obratiti učesnicima najvišeg svjetskog foruma, očekivali da će to biti produktivno, i na prisutne ostaviti potreban dojam. Nažalost, to se nije dogodilo, jer u njegovom govoru nije bilo ničeg što bi trebali pamtiti i čega bi se bilo ko trebao sjećati. Bio je to formalan, suhoparan i  bezličan govor, u kome za BiH nije rečeno ništa što se moralo i trebalo kazati. Čvrsto sam uvjeren da niko u BiH nema ni jedan razlog da se sjeća ovog  govora, osmišljenog i napisanog tako da se govori a ništa ne kaže. Uvjeren sam da su prisutni ono o čemu je govorio zaboravili prije nego su ga i čuli, ako su uopšte i mali šta čuti.   Za one koji su ga morali slušati, bila je to uspavanka. Iz njegova govora većina prisutnih nije mogla shvatiti ni iz koje je države.

Ovo njegovo beznačajno obraćanje UN pominjem sada  samo zato da skrenem pažnju bh političarima, posebno njegovim nasljednicima, kada budu imali prilku da se obrate svjetskoj javnosti, da znaju šta su dužni reći.

UN je terebalo nabiti na nos Rezoluciju o Srebrenici

Svi u svijetu znaju da su UN prvo embargom na oružje početkom agresije i indolentnim odnosom u toku agresije, a posebno u vrijeme vojnih operacija srpskog agresora na Drini, u Srebrenici, na neki način sponzorirale i kumovale počinjenom genocidu. Zato je bilo naivno i djetinjasto očekivati da će UN htjeti donijeti  Rezoluciju o Srebreničkom genocidu, kroz koju se reflertovala, mada ne pomenuta,  negativna i vrlo posljedična uloga UN, posebno u Srebreničkom genocidu. U svom posljednjem oproštajnom govoru u UN Bakir je to trebao nabiti na nos UN. Uvjeren sam da će nekad neki mladi doktor historije uraditi doktorsku dizertaciju na tu temu.

U Bakrovom govoru je bilo svega osim BiH i njenih gorućih problema. Ako to nije učinio zato što ne želi pozljeđivati stare rane i da to treba zaboraviti, morao je to uraditi zbog  sadašnjeg  nepodnošljivog stanja u BiH, radi agresije iz Srbije i Hrvatske, koja se nastavlja mirnodopskim sredstvima pred očima svijeta,  uz prećutno odobravanje MZ.

UN su dužne sa BiH skinuti ludačku košulju, koja joj je obučena u Dejtonu, i pomoći joj da uspostavi mir i vrati dostojanstvo. I umjesto da o tome govori u svom obraćanju, Bakir je umjesto ozbiljnih zamjerki uputio slavopojke. Naravno da bi mu takav istup u UN, bez njihove suglasnosti, debelo zamjerili grobari BiH koji s njim sjede u Predsjednišvu, ali zar oni svaki dan ne lobiraju i otvoreno  rade protiv interesa BiH, pa ih niko od ogovornih za to ne kori, već im se pušta da rade što rade.

Šuplja priča Bakira Izetbegovića

U svom obraćanju Generalnoj skupštini UN Izetbegović je poručio da BiH posebno cijeni saradnju zemalja Zapadnog Balkana ka putu u EU i da će ostati posvećena unapređenju te saradnje. Govorio je Izetbegović o problemima Bliskog istoka, problemu u Siriji, problemima između Izaela i Palestine, umjesto da njegov akcenat bude usmjeren na nepodnošljivo stanje odnosa u BiH, po kojoj ruju neprijateljski raspoloženi susjedi  i strane službe.

Svoj govor Izetbegović je počeo upućivanjem pohvala Miroslavu Lajčaku ( predsjedvajućem na 72. zasjedanju Vijeća sigurnosti UN) i čestitkom novoizabranoj g. Mariji Ekspinoza.  Govorio je o pogoršanju starih i kreiranju novih konflikta u svijetu, o rekordnom broju civilnih žrtava, diskriminaciji, progonima, kršenju prava, raseljavanju, izbjeglicama…Stavio je u fokus multilaterizam, međunarodno pravo, govorio o potrebi za mirom, sigurnosti i prosperitetu, o potrebi prvencije, zaustavljanju sukoba, širenju nuklearnog oružja, terorizmu, migracijama.. Citirao bivšeg Gen. sek. UN Kofi Anana…Govorio je o svemu o čemu govori i treba da govoriti Generalni sekretar UN. Potsjetio je na važnost Povelje UN, na značaj zaštite međunarodnog poretka i vladavine prava. Za BiH je rekao da ostaje posvećena očuvanju i jačanju UN, da će podržavati napore za održiv mir i da je ponosna na svoj doprinos miru. Upozorio je na porast rizika od radikalizacije, nasilnog ekstremizma i terorizma i rekao da je BiH snažno posvećena borbi priotiv terorizma i regionalnoj saradnji u implementaciji Agende 2030.

Ako je trebalo govoriti o teroru i terorizmu u BiH, ond je prvenstveno trebalo govoriti o teroru susjeda prema BiH, koji se s pravom može okarakterisati kao državni terorizam, usmjeren na destrukciju BiH. Oba susjeda, Srbija i Hrvatska,  upiru prst u terorističku opasnost iz BiH, sve glasnije govore o trgovini sa bh teritorijem i prekrajanju granica, naoružavaju se i pomažu Rs u istom smjeru. Republika srpska egzistira kao pokrajina Srbiije u kojoj neprikosnoveno vlada profašistički režim Milorada Dodika. Predsjednik Srbije Aleksandar  Vučić ne vadi nos iz bosanskog lonca, drži pridike, dijeli receptre i prijeti…a Kolinda sa svjetske pozornice  lansira izmišljotine o “islamskoj prijetnji“, dok u njenoj zemlji sa njenim odobravanjem oživljava ustaštvo…

Naravno, Bakirov govor nije bio samo njegov, već govor po diktatu i za uho Ivanića i Čovića. Da je bilo samo po njemu, rekao bi Bakir mnogo toga što već godinama kipi i u njemu samom. A to je toliko toga što tišti građane BiH, posebno Bošnjake i pozleđuje im teške rane.

Bakir prećutio sve što je trebao reći

Izetbegovićev govor pred UN nije bio ono što je trebao reći, već ono što su dušmani i neprijatelji BiH bili spremni prihvatiti. Prije svega je trebao staviti u fokus i reći da je BiH država i dalje u luđačkoj košulji koju su joj navukli MZ i UN i da u njoj ništa ne funkcionira, da narod od zaključenja mira živi u smrtnoj agoniji, da su namjere susjeda Srbije i Hrvatske ostale iste kao 90-tih godina prošlog vijeka, da se susjedi ubrzano dodatno naoružavaju i sve učestalije prijete. Morao je ukazati na indolentan i neodgovoran odnos OHR i Međunarodnog predstavnika Inzka prema aktuelnim problemima BiH.  Umjesto da sve ovo kaže, da bude zahtjevan i kritičan, da zatraži podršku i pomoć, on daje naglasak na opredeljenost BiH za borbu protiv terorizma, što na neki način znači upiranje prsta u vlastitu glavu i opravdavanje za nepostojeću krivicu. Na svu sreću, pa ovaj profanisani i potrošeni bh političar za kratko vrijeme odlazi na smeće historije makar kao državni funkcioner,  ako ne kao stranački lider. Umjesto da iskoristi svoju posljednju priliku da tvorcima neodržive Dejtonske BiH kaže u lice sve što u BiH  svi znaju i govore preko dvije decenije, da i na njih saspe makar dio narodnog gnjeva, on poltronski i podanički licemjerno, kako se ponašao skoro svih 8 godina svog predsjedničkog mandata, optužuje sebe, svoju državu i Bošnjake za sklonost i podložnost ka terorizmu, čime na neki način daje kredibilitet izmišljotinama hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović o tzv. „islamskoj prijetnji“ u BiH.

 Izetbegović trebao lupiti pesnicom ili se isplakati

Njegov govor jer bio davanje lažne slike o BiH, jer govoreći o drugima a ne o sebi, znači prihvatiti u cjelosti postojeće satanje..Svijet treba da čuje, Amerika mora da zna, da Dejtionska BiH jedva preživljava.

Morao je Izetbegovića potsjetiti forum UN da se i delje imovina BiH u zemlji i van nje nemilosrdno pljačka, napadaju granice i oduzima granični pojas, nastavlja se rušenjem države,  negira genocid, hapse i zatvaraju branioci a oslobađaju optužbi i puštaju na slobodu počinioci najtežih zločina i izvršioci genocida nad Bošnjacima, a tret sve veće izbjegličke krize sa zemalja EU prebacuje ne BiH.

Neko će reći da je Bakirov govor morao biti po matrici i  usaglašen sa druga dva člana Predsjedništva BiH. Ni druga dva člana se nisu često pridržavali takvih matričnih okvira, već su iz njih iskakali i  nastupali onako kako  je to odgovaralo interesima onih koje predstavljaju, dakle Srbije i Hrvatske, a ne interesima BiH. Mogao je ovaj put to uraditi i Bakir. Bio je dužan da kaže kako stoje stvari u BiH.

Izetbegović je trebao lupiti pesnicom ili se pred prisutnim isplakati. Lupiti pesnicom zbog indolentnog odnosa UN prema problemima sa kojima se BiH iscrpljuje i nosi svih postDejonskih godina, a koje su joj nametnule te UN. Ili se trebao isplakati, jer bi to bila prava slika stanja u BiH, o kojoj su UN trebale više čuti “face to face“.

I kako nakon svega što smo doživjeli i doživljavamo očekivati da će sa novim troglavim Predsjedništvom, koje ni u čemu nema suglasnosti, nešto više istine o stanju u BiH biti predstavljeno MZ i njenom najvišem forumu, Generalnoj skupštini UN, naročito u prvom dijelu četvorogodišnjeg mandata kada je na čelu Predsjedništva BiH najveći njen neprijatelj – Milorad Dodik?!

 

Burlington, 31. Oktobra 2018.

Share Button