Sunday , 24 March 2019
Blic Vijesti
Home » GENOCID » Duša na dlanu
Duša na dlanu

Duša na dlanu

Piše : Jusuf Trbić

Plah vakat za pogana insana – tako su ljudi nekad govorili u mutna i teška vremena, kad fukara, lažovi, prevaranti i manipulatori svih vrsta isplivaju na površinu, a potonu do dna poštenje, moral, znanje i čestitost. Takav je nekakav vakat pritisnuo danas Bosnu, pa joj ne da disati. Zinule na nju aždahe i s lijeve i s desne strane, a ona, jadna, podijeljena kao nikad u svojoj istoriji, osiromašena i ojađena, jedva na nogama stoji. Njena smrtna boljka zove se etnička podjela, a ta boljka raste i cvjeta na diskriminaciji, mržnji, odvajanju jednih od drugih, na strahu i poslušnosti, na  jeftinim religijskim mitovima i predstavama, na nekulturi i prostakluku, na neznanju i bijedi, materijalnoj i duhovnoj. Naš košmar je počeo sa rušenjem Ustava Republike BiH i navodnim “dogovaranjem naroda”, to jest formiranjem etničkih stranaka kao vlasnika svojih naroda, nastavio se nacionalizmom, insistiranjem na razlikama i povratkom religije, a onda je počeo rat u kojem su se tri nasilno formirana plemena borila svako za svoju avliju. Nacionalistička ideologija je pokrenula histeriju koja se ubrzo pretvorila u čisti rasizam. Prebrojavanje krvnih zrnaca značilo je izopštenje iz društva onih drugačijih, oduzimanje svih prava, pretvaranje u nižu rasu, progone i smrt. Etnički čista teritorija postala je božanski nalog, ostvarenje svih nacionalističkih snova.

I tako smo dobili dejtonski raj u kojem se više ne može disati i od koga bježi ko god može.

Dobili smo društvo bolesno od nepravde, nejednakosti, bespomoćnosti, društvo u kojem je zlo institucionalizovano, društvo kojim vladaju neuki, kriminalizovani i pohlepni gospodari, društvo opšteg ludila u kome itekako ima sistema. “ U ovoj vrsti vladalačkog i podaničkog ludila nema mere; glupost mase i ludilo vlasti gori su od svake prirodne katastrofe”, pisao je Filip David.

Evropa nas već godinama zove sebi i traži od nas da se osvijestimo i reformišemo državu. Ali, na dejtonskim temeljima, na pogubnoj etno-konfesionalnoj podjeli, na primitivnom nacionalizmu i vladavini haosa teško je napraviti fuinkcionalnu državu. Stari Miguel de Servantes, pisac “Don Kihota”, davno je zapisao : “ Na ludom temelju još nikad nije podignuta pametna zgrada”.

Šta onda da se radi?

Ništa se ne može učiniti ako se, kao i do sad, nastavi trodjelna nacionalistička vladavina u kojoj svaki od tri etnička bloka vuče na svoju stranu. Taj čuveni bosanski tronožac, za početak, mora izgubiti bar jednu nogu, onu koju čine političke stranke probosanske orijentacije. Dakle, ni SDA, ni bilo koja druga stranka ne treba više da bude bošnjačka i da vodi bošnjačku politiku, već mora biti bosanska, stranka svih ljudi ove zemlje, stranka građanskog, sekularnog i demokratskog društva, kojoj je evropska država BiH najvažnija nacionalna institucija. Odricanje od vjerskog, partikularnog, etničkog i bilo kakvog grupnog interesa mora biti sljedeći korak, a zatim dolazi borba za ravnopravnost svih građana ove države, ma gdje živjeli i ma kako se zvali. Treba krenuti od onih koji su, silom prilika, u sopstvenoj državi pretvoreni u manjinu, dakle od Srba u Federaciji BiH i Bošnjaka i Hrvata u RS-u, ali i svih drugih, uključujući i Ostale i građane, kako ih naziva dejtonski Ustav. Treba li reći da smo mi jedina zemlja na svijetu u kojoj predsjednik države, to jest član Predsjedništva, ne može biti Jevrej, Rom i svako ko ne spada u jednu od tri glavne etničke skupine, ali ni pripadnici tih etnija ako žive na pogrešnom mjestu. Evropski sud u Strazburu je prije ravno deset godina donio presudu – nalog da se to ispravi, ali kod nas niko ni mukajet, što potvrđuje da smo stvorili atmosferu neodgovornosti, neznanja, nebrige i primitivne arogancije, iz koje se ne vidi izlaz. Naši političari, listom, ne mogu da shvate da nije dozvoljeno krasti, varati, javno lagati, zapošljavati familiju, uzimati privilegije nezamislive običnim ljudima, kupovati diplome, poštovati pravila odgovornosti za javni rad. I niko ih u to ubijediti ne može, tim prije što su pravosuđe  odavno stavili pod svoju kontrolu, pa se ne boje više nikoga.

Ovaj sveopšti haos ipak ne dolazi sam od sebe, on je proizvod brižljivog i predanog rada ideoloških centara moći, koji žele predstaviti Bosnu kao nemoguću državu, što bi bio odlučujući korak u njenom rasturanju. Uz to, takvo stanje savršeno odgovara našim kriminalizovanim, bahatim i nezasitim čobanima, koji sve žešće muzu svoja stada bez pardona. Ali, ako to odgovara onima koji i ne kriju da žele uništiti Bosnu, šta je sa onima koji je, kao, brane? Šta je sa bošnjačkim i bosanskim političarima i javnim ličnostima, koji se ubiše štiteći Bosnu, a ne vide dalje od svoje fotelje i zelene ograde oko kuće u Sarajevu? Zar ne znaju da u svemu moraju poći od sebe, pa, ako govore o ravnopravnosti naroda, o pravima građana, o poštovanju zakona, to moraju najprije obezbijediti u svom ataru, da bi onda imali pravo da prigovaraju drugima. Dakle : sve što traže za Bošnjake u RS-u, moraju najprije obezbijediti za Srbe u Federaciji. Ako kažu, s pravom, da Bošnjaka skoro da i nema u javnim institucijama u RS-u, moraju najprije prebrojati Srbe u tim institucijama u svom dvorištu. I tako redom, sve do bosanskog jezika u školama i rehabilitacije fašista.

Nedavno su predstavnici nevladinih organizacija koje okupljaju Srbe u Federaciji najavili podnošenje inicijative za promjenu naziva ulica u Sarajevu i vraćanje antifašističkih imena. Sarajevo će, kažu, 6. aprila obilježiti dan kada su 5. krajiški korpus i romanijske brigade oslobodile grad od fašista. Ključni komandanti su bili Pero Kosorić i Slavko Rodić, a oni danas nemaju svoje ulice u Sarajevu. Za razliku od ustaškog propagandiste Mustafe Busuladžića. Ulice su izgubili i Radojka Lakić, Savo Kovačević, Slobodan Princip Seljo, Vaso Miskin, Đedo Kecmanović, ali i bošnjački narodni heroji poput Fadila Jahića Španca. S kakvim, onda, pravom političari iz Sarajeva zamjere vlastima u RS-u na istim takvim postupcima? Jer, Sarajevo je glavni grad i moralo bi biti primjer drugima. Predsjednik Odbora za zaštitu Srba u Federaciji Đorđe Radanović pita se kako je moguće da Trg 10. krajiške udarne brigade, koja je oslobodila Sarajevo, danas nosi naziv Teheranski trg, kao da je Teheran dao mnogo veći doprinos oslobođenju Sarajeva od fašizma. On navodi i druge primjere, recimo to da u MUP-u Kantona Sarajevo od 329 zaposlenih, ima samo 10 Srba, a od 19 rukovodećih pozicija 17 je Bošnjaka i 2 Hrvata. Sjeća li se ko čestih optužbi bošnjačkih političara kako u MUP-u RS-a ima malo Bošnjaka, među rukovodiocima nimalo, a morao se poštovati popis iz 1991. godine. Pa, što ga oni ne poštuju?

Kad sarajevske vlasti postave spomenik ubijenim srpskim civlima na Kazanima, mogu to isti tražiti za bošnjačke žrtve na Manjači, u Višegradu, u brčanskoj Luci, u Batkoviću. Kad jasno kažu da je Caco Topalović zločinac, mogu zahtijevati da se i drugi odreknu svojih zločinaca. Kad završe sudske procese za Tuzlansku kolonu i ostale sporne slučajeve, mogu tražiti procesuiranje brojnih zločina nad Bošnjacima. Kad ispune sami ono što traže od drugih, mogu krenuti u izgradnju boljeg društva.

Dotle, mi koji živimo u svojoj zemlji, a na rubu svijeta, u Bijeljini, Banjoj Luci, Foči, Šamcu, Drvaru, Zenici ili Livnu, mi, bezbosnici usred Bosne, mi, manjina u svojoj domovini, na svom topraku, možemo samo da se molimo Bogu, Budi, Zaratustri  ili svemiru da prosvijetli um naših vladara, ako je to ikako moguće, da možemo mirno da umremo za života svoga i da ne gledamo više ovaj jad kojem nema kraja.

 

Share Button