Friday , 19 April 2019
Blic Vijesti
Home » Poslijednje Vijesti » Živuća mostarska bajka
Živuća mostarska bajka

Živuća mostarska bajka

Mostarska Pozitiva # 5

Dr. Vida Sreta Žuljević

Živuća mostarska bajka

Međunarodna osnovna škola Mostar (International Primary School Mostar–IPSM)

 

Sunce ne mora izaći da bi se čovjek osjećao  osunčanim, iznutra I izvana. Uvjerila sam se u to prije neki dan  kad sam se po prvi put susrela s bračnim parom Ćosić, Aidom I Šerifom, mladim entuzijastima, vlasnicima Međunarodne osnovne škole u Mostaru.

Za  mojih tri godine povratništva u Mostaru, često sam bila u prilici, imala zapravo sreću da se susrećem sa meni sličnim ljudima gdje  “sličnim” ne znači sličnost po popularnim podjelama (nacionalnoj, religijskoj, stranačkoj) nego sličnim po vizijama za svjetliju budućnost ovog našeg grada  I svih njegovih građana osobito onih najmlađih na kojima “svijet ostaje.”

E, istinski sam sretna da moj članak #5 u seriji Mostarska Pozitiva za portal chicagoraja.net mogu  posvetiti bračnom paru  Ćosić koji su od 2016. godine vlasnici i  rukovoditelji prve I jedine Međunarodne osnovne škole u Mostaru.

 

Naime osnivači škole su bili Turci 2013.god. i škola je radila pod patronatom obrazovne organizacije Bosna Sema ali su je već 2015. odlučili zatvoriti zbog političkih pritisaka i financijskih problema. Osoblju, među kojima je bila i gđa Ćosić u funkciji profesora kao i člana školskog odbora, je ponuđeno da neko od njih preuzme osnivačka prava i obaveze. Kad je to podijelila s mužem oni su zajednički odlučili da žele preuzeti odgovornost i pokušati da spase ovu školu što su i učinili i tu su danas sa 25 učenika i dalje u financijskoj krizi zbog jako visokih cijena prostora, hrane, održavanja, i sl. No sa puno nade i vjere da će ovaj koncept otvorene škole saživjeti i da će Mostar prepoznati i podržati ovu ideju.

 

Gospodin Šerif Ćosić, koji je, sad već davne 1991.godine, kao dvadesetogodišnji mladić otišao u Australiju da tamo pokuša ostvariti svoje mladalačke snove, je baš to I uradio…Ostvario se kao vrlo uspješan biznismen, stvorio život o kojem je maštao I gotovo sve je ličilo na “dream that came true”(na “san koji je postao stvarnost”), kako reče g. Ćosić …Nije bilo lako ali kad čovjek ima viziju, kad ima energije I volje, I kad nema nikakvih zagrada ni podjela u glavi, kad ide otvoreno, onako srcem, ljudski među ljude, to biva nagrađeno I plodonosno.

Samo je jedna karika nedostajala do potpunog ispunjenja snova—-a to je da njegov voljeni Mostar koji i pored neizmerne želje nije mogao premjestiti u Australiju.
“Ali ja sam dolazio svako malo” reći će Šerif vatreno s iskrom u oku. Dolazio , družio se sa svojom rajom,udisao miris behara, šetao poznatim mu sokacima I maštao..Slušao je često žalopojke onih koji nisu imali “sreće da izađu” I gledao njihovo čuđenje kad bi im saopštio o čemu on mašta—o povratku u njegov Mostar.

 

Prilikom jednog takvog dolaska dogodio se i sudbonosni susret s Aidom, prelijepom djevojkom koja je “iz prve”zarobila Šerifovo srce. Odluka o Šerifovom konačnom povratku u Mostar je uslijedila ubrzo poslije toga. Brak takođe, kao i sinčić, a zatim i početak rada u školi koju su preuzeli od prvih vlasnika s nadom da će je oni uspjeti spasiti svojim radom I entuzijazmom i započeti ostvarivati svoj san—biti vlasnici škole u kojoj će djeca učiti i odrastati na najsvjetlijim principima humanosti i uvažavanja svih osobenosti svakog pojedinca, na principima modernog školovanja budućih građana svijeta, gdje se djeca vođena stručnim osobljem ohrabruju na samostalno mišljenje I donošenje zaključaka i gdje djeca nisu pasivni nego aktivni učesnici u nastavnom procesu. I to su ubrzo ostvarili. Gospođa Aida, mr.sc. razredne nastave I njen suprug su stvorili imidž otvorene škole I sa tim konceptom evo već treću godinu škola pod njihovim rukovodstvom privlači sve veći broj roditelja I učenika jer svojim entutijazmom, znanjem I nesebičnim zalaganjem postižu rezultate koji su zamjetni I prepoznatljivi.

 

Problem? Da, postoji. Oni koji su službeno danas na vlasti nisu baš naklonjeni konceptima ni principima otvorenosti. Oni kao da neće ili ne mogu dokučiti concept globalnog, concept koji oplemenjuje I otvara mogućnosti I time zapravo daje šansu svima da vole I poštuju svoje kao I drugo I drugačije.

U razgovoru s gospodinom Ćosićem sam saznala da njihova škola radi po BiH programu za osnovne škole jer su se, iako je škola u privatnom vlasništvu, morali opredijeliti za jedan od programa po kojima se u mostarskim školama odvija nastava a koji su odobreni federalnim I kantonalnim zakonima. Postoji I značajna razlika u tome što u Međunarodnoj osnovnoj školi učenici govore “njihov maternji jezik” bilo da je engleski, hrvatski, srpski, bosanski, ili neki drugi jezik kojim se djeca služe u svojoj porodici. To je samo jedan od načina kako se porodicama I njihovoj djeci pokazuje izuzetno poštovanje I ukazuje na opredjeljenje škole za otvorenost, prihvatanje I uvažavanje različitosti na koje se gleda kao na bogatstvo a ne kao nedostatak. Izuzetna pažnja se poklanja zdravoj ishrani, boravku na zraku, odgoju lijepog ponašanja, razvoju kritičkog I analitičkog mišljenja kod učenika. Nastava se obogaćuje posjetama značajnim ustanovama, različitim kulturnim spomenicima, kao I raznim događajima u gradu, upotrebom modernih tehnologija, I još mnogo toga . Gosti koji posjećuju školu u raznim prigodama, su gosti ne samo iz Mostara I BiH, nego i iz drugih država regiona i svijeta.  Nedavni posjet I druženje sa gosp.  Michaelom Poegom američkim književnikom i profesorom koji trenutno predaje kao Poet -in-residence  na Univerzitetu Džemal Bijedić u Mostaru kao i druženje sa gđom. Sonjom Škobić, spisateljicom su bila dva divna susreta za učenike I učenice IPSM. To je bio poklon za svjetski dan pripovijedanja. Svi učenici I osoblje sa oduševljenjem pričaju o divnom druženju.

 

Ja sam, kao Baka pričalica, takođe imala čast posjetiti školu I družiti se sa djecom na Svjetski dan teatra 26.mart kojom prilikom smo obilježili i Svjetski dan teatra za djecu (20.mart.) Uz pričanje priče, glumu I lutke proveli smo jedno nezaboravno poslijepodne. Na njihovo očito zadovljstvo, učenici su imali priliku da se okušaju I u izradi lutaka I glumi. Međusobno smo komunicirali na 4 jezika I savršeno se razumjeli. Druženje je nastavljeno u školskoj blagovaonici uz svježe prpremljeni ručak, ćaskanje I osmjehe. Prava porodična atmosfera. Na kraju mog posjeta zagrljaji I obećanje da ćemo se opet družiti. U direktoričinom uredu me sačekala I zahvalnica I zagrljaj od gđe. Aide I g. Šerif koji mi je uz zagrljaj priopštio da sam sad i “zvanično” član njihove velike porodice. Ta toplina, otvorenost i radost, to je ta Mostarska pozitiva koja plijeni, osvaja srca i pokazuje svijetu da Mostar ovakav širok, oslobodjen balasta prošlosti i zagrada bilo koje vrste živi u srcima i manifestira se u djelima dobrih ljudi poput bračnog para Ćosić. Ako vas put nanese u Mostar svratite do ove jedinstvene škole (na samom sjevernom ulazu u Mostar) i upoznajte ovu živuću mostarsku bajku koju su izmaštali I žive punom snagom njeni vlasnici bračni par Ćosić, a zajedno s njima njihovo osoblje, učenici i njihovi roditelji. Čvrsto vjerujem da pred Međunarodnom osnovnom školom u Mostaru  stoje godine uspješnog rada I da će brzo doći vrijeme kada će roditelji pitati za “još samo jedno mjesto” za svoje dijete.

p.s.I pored ovih divnih stvari koje se odvijaju u IPSM, škola ne dobija nikakvu financijsku potporu od grada. Sami se snalaze I dovijaju kako stignu ali ne odustaju od svog sna niti posustaju. Zato pozivam drage prijatelje koji čitaju chicagoraja.net bez obzira da li su Mostarci ili ne, da pokažu svoju podršku ostvarenju divnog sna o odgajanju nove generacije bez terete ikakvih podjela.

Ako želite pomoći evo par ideja:

  1. Donacija u novcu za kupovinu nastavnog materijala I pomagala (Javiti se na FB stranici škole
    https://www.facebook.com/InternationalSchoolMostar/ privatnom porukom ili
    na telefon škole 387-36-320-766 za detalje.
  2. Školska biblioteka kao ni one priručne u razredima još nisu formirane zbog mnogo drugih prioriteta
    zato, kvalitetne knjige za djecu (slikovnice ili knjige za stariji uzrast od 10-14 g.) na bilo kojem od jezika
    koji su zastupljeni među učenicima (bosanski, hrvatski, srpski, engleski, kineski, njemački) će uvijek
    naći ruke koje će ih rado listati I čitati. 🙂
  3. Lutke i sklopiva pozornica za dramski izraz I lutkarstvo
  4. Ozvučenje za salu za priredbe I razne programe

Unaprijed se zahvaljujem prvenstveno u ime učenika ove jedinstvene škole u Mostaru kao I u ime voditelja , osoblja škole i nas, njihovih mnogobrojnih prijatelja.

Glasam za mostarsko sunce I svjetlost koji žive u srcima njegovih građana poput bračnog para Ćosić. Glasam za mostarsku pozitivu koja se širi poput malog vala što ga proizvede jedan kamičak bačen u vodu pa val raste… raste… i raste dok ne preplavi sve oko sebe, u ovom slučaju sva srca i umove koji su dopustili da budu blokirani podjelama i zagradama raznih vrsta.

 

Share Button