Wednesday , 11 December 2019
Blic Vijesti
Home » Mugdim Karabeg » Posljednji trzaji Slobodana Praljka
Posljednji trzaji Slobodana Praljka

Posljednji trzaji Slobodana Praljka

        Pise :Mugdim Karabeg                       

Mnogi pomisle da je jednostavno prenijeti ime i prezime, osumnjicenog,okrivljenog i
osudenog covjeka -prekrsioca zakona,je uhodano i prilicno jednostavno.Dalje ce sve ici po utvrdenom redu suda,ali ponekad zapleti krenu uzastranu.Kao na primjer slucaj Slobodana
Praljka,drzavljanina Hrvatske uz drzavljanstvo Bosne i Hercegovine,koje se podrazumijeva samo po sebi.Sudski postupak ipak je protutnjao u skladu sa procesom sudenja.Prednet
je predat Medunarodnom Sudu za Ratne Zlocine.I kada je presuda procitana,Slobodan je za trenutak ustuknuo,ali odmah i svom silinom izrazio zustro svoje negiranje.Kad su svi
ocekivali nastavak sudenja,Slobodan je munjevito odnekud izvukao bocicu sa otrovom,koju je na iskap popio i odmah se na licu mjesta srusio na stolicu iza sebe.Hitno su ga prevezli u bolnicu,gdje su ljekari konstatovali smrt.

   OTAC,SIN I PRIJATELJIMoja porodica Karabeg zivjela je u centru Capljine poduze,oko 30-tak godina.
Kuca Mirka Praljka je bila udaljena oko dva tri kilometra od nase.Moj otac Mustafa bio je pcelar i cesce se susretao Mirkom koji je takode bio pcelar.Imao je maloljetnog sina Slobodana.
Moj otac je bio profesor na Srednjoj Poljoprivrednoj Skoli.Pcelarstvo je postalo njegova strast,a i put da dodatno zaradi sredstva potrebna porodici.
Mirko  je bio zaokupljen zemljoradnjom.Pored toga on je godinama poslije oslobodenja Jugoslavije srcem i umom bio ve zan za vojne duznosti i djelovao kao
politicki aktivista i clan tajne sluzbe  UDB-E.
Na podrucju Capljinske opstine gradani su znali da je Mirko angazovan u politickom djelovanju u akcijama za dobrobit gradana i drzave.Medutim,manji bro stanovnika Okruga Capljine  nije ga podrzavao niti volio,jer oni se nisu mogli otresti uvjerenja da ce se Nezavisna Drzava Hrvatska opet jednog dana vratiti.

         USPON TROSTRUKOG DIPLOMCA

Image koristen sa https://www.slobodanpraljak.com/
Mirkov sin Slobodan bio je odlican dak i u Osnovnoj skoli i u Gimnaziji.Njegovi
< span>licni kartoni dogadanja u zivotu sadrze i podatak da je studirao i zavrsio tri fakulteta i da je i dalje napredovao na podrucju teatra i kinematografije u Hrvatskoj,a cini se i na ostalim prostorima bivse Jugoslavije.Uzivao je veliki ugled u redovima stvaralacke inteligencije i osvajao prijatelje jednostavnim,ali upamceni razgovorima u drustvu i udruzenjima.
Tako je postao i jedan od bliskih prijatelja bosansko-hercegovackog knjizevnika Abdulaha Sidrana.Kad je medutim rat izmedu Hrvatske i Bosne i Hercegovine dostigao vrhunac i kada je Praljak bio imenovan za generala i glavnokomandujuceg za HV i HVO u Tzv.Herceg -Bosni i Sidranu i svim drugim prijateljima otkrila se prava istina.Neocekivani postupci
Praljka,poznatog trostrukog diplomca doveli su ga da zatvori sva vrata za sobom,uprkos njegovoj tvrdnji da je protiv rata i zlocina.Sve dok nije duboko zaronio u politicke vrtloge i pokazao izuzetan interes za vojne poduke,smatran je zaokruze nim intelektualcem koji je sposoban da ucini ovo ili ono.
Ja licno nastojao sam da saznam nesto o odnosima oca Mirka i sina Slobodana na uzavrelim virovima politike,ali tu,kao da je postojala zavjera sutnje.
U zapadnu Hercegovinu je pocetkom 70-tih godina ubacena grupa od dvadesetak
ustaskih emigranata.Cilj grupe je bio da,kao i  u ranije slicnim prilikama,naprave nered i rasulo u Hercegovini koju su dobro poznavali.Oni su medutim zahvaljujuci brzom udaru
Bosansko-hercegovackih specijalaca,kojima je pripadao i Mirko Praljak ubrzo likvidirani.Tako je Mirko jos jednom potvrdio svoju privrzenost  domovini Jugoslaviji.        DETONACIJE I RAZORNA EHA

Svaka borbena detonacija obavezno sadrzi u svom jezgru umnozena  eha,narocito u planinskim terenima kakav je hercegovacki ,nakostrijesen,ali drag i mio.
U mom gradu Mostaru trinaest ispaljenja barutnih punjenja dogodilo se pocetkom  Maja 1993.godine,kada su kasapi novonastalog HVO-a,sumnjivog porijekla odveli 13 nenaoruzanih vojnika Armije BiH i likvidirali ih na nepoznatoj lokaciji.Eho njihovih sudbina postao je vidljiv nakon 18 godina.A sta reci o tri,ceriri hiljade ispaljenih barutnih punjenja na Mostarske nevine gradane koji su strpani u nekoliko koncentracionih logora u okolini Capljine ,uredenih po uzoru “fasista”.Eha koja su tada odjekivala do svih nastanjenih
podrucja bivse  Jugoslavije su tuzno treperila nekoliko mjeseci.HVO ce preuzeti eksplozivno razaranje centra Mostara,realizacijom plana o potpunom opkoljavanju svih ulica i sokaka.Vise od devet mjeseci bilo je nemoguce dostaviti hranu,nije bilo vode,struje,benzina,cime je zivot u opkoljenom dijelu grada bio na rubu moguceg.Hiljade ljudi je gladovalo,voda se donosila sa rijeke Neretve uz velike rizike od snajperista sa Huma.Lijekovi i osnovne medicinske potrepstine su bile misljena imenica,a ljudi su svakim danom bili prisiljeni traziti ljekarsku pomoc zbog neishranjenosti,drasticnog gubitka tezine,a posebno je bilo tesko za ranjene civile. Eho blokade je bilo zaustavljanje daha gradu i gradanima.

          PRALJKOVE KLIZNE SKALINE

Mogu li se sve ove strasne nevolje u cijelosti ili samo djelimicno jedno vrijeme Vrhovnom zapovjedniku HVO-a Slobodanu Praljku.Vojna strategija i praksa precizno kazu da mogu i moraju.To sto se mnogi trude i iscudavaju nema mjesta u vojnom protokolu i kvit.
Tokom prve faze rata izmedu drzave Hrvatske na jednoj strani i Srbije na dragoj strani,civil Praljak nije mogao jasno odrediti u svojoj duhovnosti da li ce ici na mirenja ili pojacati bitku za svoju domovinu.U drugoj fazi medutim,on zamjenjuje civilno odijelo za generalsko i prihvata se opasnih vojnih vrhova,kao da je cijeli zivot bio vojno mobilisan,do pobjede svojih vojnika.Ali takva militaristicka dvojnost,kojoj je medu prvim kumovao Predsjednik Hrvatske Franjo Tudman trebala je pred Praljka postaviti hiljadu i jedno p itanje zasto u svojoj inace pametnoj glavi nije proucio tok dogadaja ,ne prihvacajuci ratnu varijantu cime bi sudu za ratne zlocine onemogucio da ga okrive za bilo sta.On je medutim doveo svoj vojnicki pravac do vrhunca i tako proizveo sijaset stanje u kojem je morao zaglaviti.

        POVIJEST BLIZINA I DALJINA

Povijest svijeta je beskonacna,slozena je sa hiljadu i jednim djelicem toka dogadaja.Ja cu radi ilustracije navesti samo dva nama veoma bliska podrucja vec prilicno sahranjene Jugoslavije i upadljivo angazovanje u Capljini ,na toplom jugu BiH,ciju istoriju znanci i poluznanci remete i nagrduju basnama iz djecijih prica.Puna istina je jedinstvena Jugoslavija isjeckana na sedam peca mrsavog mesa neuspjesno ubacenog u polumrtvi organizam.
U toku I Svjetskog rata ,Slavenska braca po tradiciji uvijek posvadana,podijelili su se na dva ” gola”.Kad su militantni odgojeni Hrvati napali i raskrvarila zajedno sa snagama Austro-Ugarskog Carstva Srbe koji su branili svoju domovinu od agresora.Taj sukob Srba i i Austrougarske-Ugarske 1914.godine bio je solidna osnova za veci sukob izmedu “brace ” u buducoj Kraljevini Jugoslaviji.
Nova Jugoslavija je osnovana nakon II Svjetskog rata,nakon pobjede partizana u Narodno Oslobodilackoj Borbi,koji su zajedno sa gradanima izabrali Josipa Broza Tita za predsjednika.
Titova Jugoslavija je sokirala Evropu i Americku burzoaziju,ali kapitalisticki se smirila kad se pokazalo da je Tito daleko na udaljenosti od omrznutih, podlog drzavnika Staljina.
Smrt Tita nakon 35 godina Predsjednika potresla je jedinstvenu Jugoslaviju duboko u ljudsku i politicku provaliju.Sedam novih drzavica na tlu jedinstvene i jake Jugoslavije podijelile su se u samostalne drzavice utopljene u vlastite probleme,kao sto su formiranje i medusobna nadigravanja koji je narod jaci i bolji u svojoj d rzavici i koji gradani su bolji od drugih jer su bogatiji i sa vecim ugledom.Ozivjeli su teski oruzani sukobi izmedu vjernika i netrpeljivost prema susjedima koji hoce da izbore sto veci komad teritorija silom bez obzira na cijenu i zrtve stradanja.
Vremenom teritorijalni sukobi postaju sve zesci i nemilosrdniji kvarenjem odnosa sva tri naroda.

 

 

RAT I MIR

Jeste li procitali roman Ruskog knjizevnika Lava Tolstoja,napisan prije 200 godina?!
Niste!
Odmah idite u biblioteku da ne bi otisli u drugi nebeski svijet prije nego vam genijalni knjizevnik ne otkrije ovaj svijet i njegov svaki detalj.
Postavljam samom sebi prvo pitanje:da li je zavrsen rat izmedu Bosne i Hercegovine i Hrvata Hercegovine i jednim dijelom Zagrebackih.Sve kaze da najprije treba rascistiti sve prepreke,pogotovo one velike.Svi osudeni Hercegovacki Hrvati,prije dvije godine rekli su da ne priznaju ni sudije ni presude.Grupe nezadovoljnika u Capljini na muralu su ispisale posljednje rijeci zlocinca Slobodana Praljka:”S prijezirom odbacujem vasu presudu,nisam ratni zlocinac”. Capljinci su i dalje s ponosom govorili na ulicama da je Slobodan Praljak bio i ostao heroj Hrvatskog naroda.
Mi ovdje moramo istaci da je tvrdnja kako Praljak nije ratni zlocinac nema zakonske osnove.Sudska je presuda kristalno jasna i obogacena nizom dokaza da je Praljak kao najvisi oficir komandnog kadra na frontu Mostara,koji je tokom godinu i po dana vodio topovsku artiljeriju,tenkove i tenkiste i druga oruzja ,imao za cilj da na lijevoj obali Neretve
napravi sto veca razaranja i velike civilne zrtve svakodnevnim bombardovanjem.Nije se pravila razlika izmedu nevinih zrtava i do zuba naoruzanih protivnika.Mnoge fotografije uzitka Hrvatskih vojaka tokom bombardovanja i rusenja najstarijih spomenika,sakralnih objekata i grada svjedoce na koji nacin su se odnosili prem gradu.
Svaki pocetak razgovora o miru jos uvijek stoji pred nemogucim rijesenima i raspolozenjem ljudi.Tako velika grupa fudbalskih navijaca Zrinjskog koji su igrali fudbalski mec sa Velezom u Vrapcicima izazivala domacina ovakvom nazovi pjesmom:
Nema vise Veleza ,nema vise Starog mosta,Srusile ga ustase i nasa Herceg-Bosna.

Share Button