Saturday , 25 January 2020
Blic Vijesti
Home » GENOCID » Vedrine,munje i gromovi
Vedrine,munje i gromovi

Vedrine,munje i gromovi

Pise :Mugdim Karabeg

Tokom dvadesetak godina kao urednikHercegovačkog izdanja “Oslobođenja”,sa tridesetak stalnih i honorarnih saradnika ,osjetio sam licno zadovoljstvo zbog dobrih ocijena tog dijela lista.Stekao sam uvjerenje da je nova Hercegovina prihvatila srcem i dušom novu političku geografiju svog područja sto je bilo i Titovo djelo.
Ali jednog dana u Aprilu 1992.godine,iznenada su iz Hercegovačkih vedrina stigle ubilačke munje praćene krvlju i čestim ubijanjima ljudi i progona i razaranja njihovih domova.
Tih Aprilskih dana osvicale su na službenim objektima i domovima na desnoj obali rijeke Neretve zastave susjedne države Hrvatske .Kroz otvorene prozore pustala se gromoglasna muzika i govori koji su trebali konačno da najave priključenje Hercegovine graničnim prostorima Hrvatske,kao potvrda jedinstvene države sa Zagrebom kao glavnim gradom.
U početku te koloritne parade,Hrvatske parade,nisam mogao do kraja shvatiti njen sudbonosni značaj.Ali već tokom Maja 93.godine desna obala je načičkana vojnim postrojbama.Na uniformama su se pojavile oznake Hrvatske “državice”,koja je popunjena pjesadijom,artiljerijom i policijom i koja je harala narednih godina na”osvojenom području”.

 

 

Hrvatska stranka HDZ i njene borbene organizacije transformirale su desnu obalu Neretve u svoju,sto će reci Hrvatsku teritoriju.Bosnjacima je privremeno prepuštena lijeva obala rijeke,koju su Mostarci, međutim,reorganizirali u ratno područje.Hrvatska vojska i policija opkolila je središnji dio grada i nasilno lišila dovoza hrane,snabdjevanja vodom i električnom energijom,lijekovima ,odjećom i sveg sto je bilo potrebno za bilo kakav,takav život.
Ali glavni,dobro isplanirani potez Hrvatskog štaba je bio istjerivanje svih muslimana u koncentracionih logore na potezu od Mostara do Čapljine i na području Ljubuškog.U međuvremenu su kuće i stanovi pljačkani,a nerijetko su ljudi odvođeni i ubijani na nepoznatim mjestima.Sve se radilo sa ciljem useljavanja u njihove stanove ljudi koji nisu Mostarci,već su dovedeni da se bore za ciljeve Herceg Bosne,a kao nagradu su dobijali stanove istjeranih i u logore strpanih Mostaraca.
Samo u jednom mahu je zatvoreno preko 4.000 Mostaraca u konc logore u prostore vojnog logora ,u hangare bez ikakvih uslova za život na temperaturi koja je dostizala čak 80 C,gdje su mnogi kolabirali,umrli,a neki još i dan danas nose traume i zdravstvene posljedice koje ih prate kroz cijeli život.
Ovo ističem ,jer licno sam iskusio taj zajednički život sa njima u konc logoru Dretelj.

Share Button