Saturday , 25 January 2020
Blic Vijesti
Home » Kultura » Duh, duša, tijelo
Duh, duša, tijelo

Duh, duša, tijelo

U ZDRAVOM TIJELU ZDRAV DUH

Još u prvom razredu osnovne škole, na prvim časovima fizičkog vaspitanja, barem mi stariji, prvu lekciju učili smo po onoj narodnoj, “u zdravom tijelu zdrav duh”. Svi mi želimo biti zdravi, jer zdravlje je temelj tjelesnog, psihičkog i društvenog blagostanja i osnov naše egzistencije. Radi toga moramo mislili o svom fizičkom i duševnom stanju i održavati ga u zdravim i u aktivnoj funkciji. Pri tome se više usmjeravamo na fizičko, a zanemarujemo psihičko stanje, iako je 80% ljudskih problema duhovne prirode. Znamo kako njegovati fizičko stanje, paziti na svoj fizički izgled, a malo znamo ili malo razmišljamo o tome kako njegovati svoje duhovno stanje i održavati svoj duhovni život. Time često zanemarujemo činjenicu da naša fizička energija ne može biti djelotvorna bez duhovne.

 

Čovjek živi u tri stanja

 

Čovjek živi u tri stanja, tjelesnom, duševnom i duhovnom. Materijalno ljudsko tijelo je prolazno i smrtno, dok je ljudska duša trajna i besmrtna.

Naše tijelo živi ovaj život, koji kratko traje, ma koliko godina živjeli. Naš duh živi i živjeće vječno, u raju za one koji su dobri, a u paklu za one koji su loši. Dobri će uživati rajske blagodati a loši gorjeti u vatri pakla.

U svim kulturama postoji uvjerenje da se ne umire sa tjelesnom smrću, već se na drugačiji način i dalje živi i djeluje. Po vodećem Platonovom mišljenju duh i tijelo tvore dvije različite supstancije, pri čemu  jedna na drugu djeluju, mada ne tvore skladno jedinstvo. I po Aristotelovom shvatanju o jedinstvu čovjeka, čovjek je konstruisan iz neoblikovane materije i duše…Aristotel ne odvaja dušu od tijela i smatra da sva ljudska bića imaju dušu, koja im omogućuje osjećati i razmišljati, za razliku od životinja. Biblija naglašava jedinstvo tijela, duše i duha, s tim što je svako od njih dio nedjeljivog organizma.U Bibliji se o duši govori u različitim kontekstima, tako se zbog čovjekove prirode da griješi, govori o pokvarenoj duši…Po islamu svijet je podijeljen na vidljivi svijet –  dunjaluk i nevidljivi svijet – ahiret. Ahiret slijedi nakon dunjaluka, što znači da čovjek nakon prolaznog materijalnog dunjaluka, kada duša napusti tijelo, dolazi u vječni budući život. Po Islamu na budućem svijetu će postojati samo dvije vrste duša: one koje su bile pokorne Allahu na dunjaluku i one koje su bile nepokorne. Jehova Bog načinio čovjeka od praha zemaljskoga i udahnuo mu u nosnice dah života, i čovjek je postao živa duša, živa osoba (nije dobio dušu, već postao živa duša). 

 

Duša

 

Za dušu niko ne zna gdje se nalazi, a svi znaju kako boli. Duša uvijek popravlja tijelo, a tijelo nikad ne može popraviti dušu. Sposobnost za ljubav pripada duši, jer tijelo ne može ni voljeti ni mrziti. 

 

Svaki od nas je duhovna suština svijeta i metafizičke realnosti energije. Svaki od naših roditelja odvojio je je dio svoje duše i stvorio našu. I ne samo oni. U oblikovanju naše duše učestvovali su i naši pretci. Duša oblikuje naše biće. Svaki kood naše duše unesen je u naše stanice preko našeg DNK.

 

Duh i duša

 

Nije teško razlikovati čovjekovo tijelo od duše i duha, jer tijelo ima pet osjetila (vid, sluh, okus, miris, dodir) preko kojih ima interakciju sa svijetom, ali je teško razlikovati duh i dušu. Duh je nematerijalni dio čovjeka, koji uključuje i njegovu dušu. Duh je čovjekov vertikalan pogled na Boga, a duša je čovjekov horizontalni pogled na svijet. Duh se ispoljava u duši. Duša znači život. I duh i duša upućuju na nematerijalni dio čovjeka, s tim što je duša čovjekov odnos prema svijetu u materijalnom i nematerijalnom smislu, a duh je čovjekov odnos s Bogom. Duša pokriva našu volju, sklonosti i misli, a duh pokriva vjeru, pouzdanje, poštivanje…Riječ duša u svakodnevnom životu označava svakog od nas tokom našeg života i nakon naše smrti. 

 

Danas se naučnici sve manje spore o tome da li postoji duša ili ne, već se rasprave vode o tome da li je besmrtna, kada ulazi u čovjeka i gdje se seli iz njega. Po naučnom gledištu koje danas dominira, poslije čovjekove smrti izdvaja se neka emanacija (prelazak iz nečeg nižeg u nešto više), koja duhovnim putem napušta tijelo. 

 

Po Amerikanki dr. Lindi Rusek duša obitava u srcu. Uprkos tome što nema materijalnu potvrdu, duša se može na određeni način registrovati pomoću fotografije, snimka…

 

Sklad duha i duše

 

Čovjek je sklad duše i tijela. Stvoren je kao živa duša. Duh je sveukupnost psihičkih procesa, koji označavaju ljudski karakter i mentalitet. Duh se poistovjećuje sa dušom. Duh je i temeljna osobina u religiji, filozofiji, kulturi, umjetnosti, znanosti u nekom vremenu ili vremenskom kretanju.

 

U religiji je duh bestijelno biće, više od čovjeka, nematerijalni viši dio čovjeka, koji nakon čovjekove smrti napušta tijelo i živi u nadnaravnom svijetu. U kršćanstvu je duh treća dioba trojstva- duh sveti. Po pučkom vjerovanju duh je avet, sablast, prikaza, utvara preminulog ili natprirodnog bića, koja na čovjeka i njegovu okolinu vrši povoljan ili nepovoljan uticaj (demonski).

 

Duhovnost

 

Duboko u nama odvija se duhovni proces povezan sa najsuptilnijim dijelom nas, sa najosjetljivijim dijelom naših osjećaja, koji zovemo duhovnost. Duhovnost je naša unutarnja snaga, izraz nas, nešto što osvajamo, stičemo i postajemo. Ona pomaže tijelu protiv bolesti i od njih smanjuje rizik. Reguliše krvni pritisak, nivo holesterola, smanjuje tjeskobu i depresiju…Duhovnost nas produhnuje i preobražava društvo; odagnava ružne i opasne misli, vadi  nas iz depresije i pomaže prevenciji raznih ovisnosti. Duhovan čovjek čistoćom svojih misli i djela pokazuje urođenu ljubaznost prema svima i svemu.

 

Islam preporučuje čovjeku fizičku i duševnu disciplinu i oplemenjivanje svega što nas okružuje, slijeđenjem Božje volje metodom pobožnosti. Vjeruje se da je zasluga Islama u tome što je pronašao stvari do kojih nam je svima stalo, a koje se odnose na fizičke i duhovne potrebe čovjeka. 

 

Suština ljudskog bića

 

Ljudska bića su kompleksan spoj materije i duha, koji istovremeno žive na više razina postojanja: tjelesnoj, emocionalnoj, mentalnoj i duhovnoj, a sve te razine djeluju jedna na drugu, pa se međusobno dodiruju, prožimaju, potstiču, oplemenjivanjem svega što nas okružuje. Tijelo je vidljivo, pa se doima dominantno, a duša je nevidljiva, ali predstavlja našu energiju, koju imamo kao dušu, duh, auru, svijest, ljubav, svjetlost, isinu, slobodu…

 

Svaki čovjek se sastoji od tijela, duše i duha, odnosno od tijela (materijalno) i duše / duha (nematerijalno). Sva ljudska bića imaju tijelo, koje čine: meso, krv, kosti, organi i stanice. Ljudsko tijelo je ogledalo duše. Tijelo je zgusnuta energija, koja se javlja kao um, misli, osjećanja, emocije, ego, strasti, želje, lagode, nelagode, bolesti…Naše tijelo preko naše aure baca svjetlost kao baklja na sve strane oko nas. Aura je energetsko polje koje okružuje tijelo, preko kojeg energetski komuniciramo sa drugim energijama.

 

Po pravoslavlju čovjek se sastoji od tijela, duše i duha. Duh je nešto, što postoji u čovjeku kao Božija energija, a duša (psiha)  je nešto što nas povezuje sa sa živim svijetom. Judizam dijeli dušu na dva nivoa, od kojih je prvi isključivo u oblasti vjere. Sa stanovišta islama ruh- duša je Božanska čestica unutar nas. Po Budistima naša svijest manipuliše sa spoljnim svijetom, upoznaje ga, a sveukupnost te spoznaje je komponenta naše duše.

 

U savremenim  uslovima života tijelo je dominantno i uvijek istureno u prvi plan pri našem svakom dodiru, pokretu, kontaktu, ali i stanju mirovanja. Duša strpljivo čeka početak našeg smiraja, da evoulira i izdigne se iznad tijela, ali tek onda kada tijelo umire.

 

Čovjekov fizički rad (utrošak ljudske radne snage, mozga, mišića, živaca, vremena), i mentalni rad (misli) trebaju energiju (dušu). Odnos čovjekove duše – energije i tijela usklađuje se preko metabolizma i srca. Srce je središte čovjekove volje i emocija. Preko njega se tvore valovi energije. Ono precizno i neumorno prati dušu- energiju na njenom putu kroz tijelo. A preko svijesti i ljubavi povezujemo se sa univerzumom. 

 

Recept za zdrav fizički, emocionalni i duhovni život

 

Recept za zdrav fizički, emocionalni i duhovni život je kvalitet života, a najveći otrov koji prijeti našem tjelesnom, duhovnom i emocionalnom zdravlju su ogorčenje, negativne navike i nespremnost da se ljudima oprosti naneseno zlo i nepravda. Kako se osloboditi fizičkih i duhovnih ograničenja, kako odstraniti otrove koji se gomilaju u tijelu i duši i truju naš fizički, emocionalni i duhovni život? To je pitanje za svakog od nas. U tome su vjernici  u prednosti u odnosu na one koji to nisu. Samo se iskrenom željom za oprost u sebi može ublažiti ogorčenje i iz sebe izbaciti otrov. S riječima “Mogu oprostiti, ali ne mogu zaboraviti”, ne želi se oprostiti, već se zahtjeva i očekuje od druge osobe da prizna krivnju, izvini se, odnosno bude kažnjena za počinjeno nedjelo. Nije rijetko da ljudi i sami stvaraju u sebi situacije u kojima će biti uvrijeđeni i povrijeđeni, iz koje se reprodukuje mržnja. Da bi se čovjek oslobodio negativnih osjećaja i opet bio sretan treba mnogo toga u sebi promijeniti i žrtvovati, što mnogo puta ne uspijeva.

 

Tijelo i duša po Islamu

 

Čovjek je spoj duše i tijela i dok je u svijetu prirode ima materijalno tijelo.

Po islamu čovjeka čini: tijelo, duša i ruh. Tijelo čine čula –  sluh i vid i tjelesna – čulo okusa, mirisa i dodira. Između duše i tijela postoji temeljna razlika. Tijelo je materijalno i zauzima prostor, a duša je nematerijalna i ne zauzima prostor. Tijelo ima tri dimenzije – širinu, dužinu i visinu, a duša nema dimenziju.Tijelo postoji u vremenu (koje je posljedica kretanja), a duša je izvan vremena. Ruh nije stvoreni dio čovjeka, već duh, izravno dat čovjeku od Allaha. Za Ruh se smatra da je Allah dž.š. udahnuo od Svog ruha u čovjeka, i podario čovjeku 5 vrsta ruha: ruh svetosti -blagodati, ruh vjere, ruh snage, duh strastvenosti i duh tijela, kojim ljudi dolaze na ovaj svijet i s njega odlaze. Pri tome se govori i o drugim bitnim dijelovima koji čine čovjeka, kao što su grudi, srce, unutrašnjost srca, jezgro srca, za koje se kaže da se nalazi između duše i ruha. Grudi su centar radosti i vedrine, ali i centar poricanja istine, nevjerstva, sumnje, bojazni i napasti…Srce može biti ispunjeno vjerom, smirajem, mirom…, a može biti prazno, slijepo, puno sumnje i zlobe…Može da bude urođeno s potrebom da kod vjernika teži dobru, a kod nevjernika naginje zlu. Jezgro srca dijeli njegovu tajnu i djelovanje, ono je potpuno slobodno od greške, sljepoće, sumnje…Ono je uvijek čisto i stalno mu je na umu Stvoritelj.

 

Različite vrste duša

 

Po islamu postoje dvije vrste duša: duša meleka ( koji su nebeska bića u nematerijalnom obliku) i ljudska duša (zemaljska bića), koja je stvorena kretanjem materije. Meleki su stvotreni kao potpuna nebeska bića, koja robuju Bogu i nikad se neće promijeniti. Oni nisu spoj dvije dimenzije, već su čisto svjetlo i um. Nemaju moć izbora i ne susreću se ni sa kakvom vrstom suprotnosti, pa ne zastranjuju, suprotno ljudskim dušama koje prolaze prirodni put usavršavanja, u kojem imaju moći zbora, jer postoje suprotnosti, smetnje, pa mogu skrenuti s pravog puta i pasti sa stepena ljudskosti na stepen životinje, pa i niže, i to pod uticajem unutarnjeg (nefs) i vanjskog šejtana. Nefs je po islamu svijest o nama, naša duša, koja se odražava na više načina, pa se pominju tri vrste ili tri dijela duše: duša- strast, koja navodi na grijeh i zlo (sklonost duše ka zlu), duša koja sama sebe kori (čovjek koji ima takvu dušu pada u grijeh, ali ga duša kori, pa osjeća kajanje) i duša smirena duha ( ova je privržena svemu što je lijepo i dobro u životu). Svako od nas sebe može pronaći u nekoj od ove tri vrste duše, ali i u nekoj drugoj, koja ovdje nije pomenuta, a to je nemarna i loša duša. Takva duša je izgubljena i bez vrijednosti. Svodi se samo na tijelo koje živi bez ciljeva i ideala. Nažalost, danas je sve više ljudi sa ovakvom dušom. Dok neke duše ostaju čvrste od rođenja do svoje smrti, nekada jedna ista duša prelazi iz jedne u drugu grupu. Pitaj sebe i svoju dušu kojoj grupi od ove četiri pripadaš, šta bi želiio da budeš i šta činiš da to postigneš? Nekada se desi da neka duša cijeli svoj život, od rođenja do smrti, provede u nemarnosti. A može se dogoditi da ga neki događaj ili nešto probudi iz nemarnosti, pa mu duša postane smirena i počne sebe koriti. Time obe ove duše postaju dobre. U konačnici, naša duša, koja ne zauzima prostor, upravlja tijelom, i u utrobi majke i u svijetu prirode. Nakon smrti, u svijetu Berzaha  (stanje između smrti i proživljenja), duša je ponovo s tijelom, a nakon Berzaha stiže do svog zbiljskog položaja i nastavlja život u svijetu Dženneta.

 

Čovjekov životni cilj

 

Tri su neprijatelja čovjeku: dunjaluk, šejtan i duša. Protiv dunjaljuka se bori skromnošću, protiv šejtana odbacivanjem, a protiv svoje duše samokontrolom. Odredi sebi cilj u životu. Ako odrediš svoj cilj, osjetit ćeš harmoniju života. Ako ne znaš šta želiš, tumarat ćeš ovim svijetom i umrijet ćeš ne znajući šta želiš. Zato treba ostati ozbiljan i izboriti se sa svojim strastima. A prva stvar je  da se boriš protiv svoje duše. Ako pobjediš svoju dušu, bićeš sposoban pobjediti i druge, a ako od nje budeš poražen, ne možeš se suprostaviti nikom drugom.

 

Ljudska duša se povodi za strastima. Žudi za određenim grijehom i navodi čovjeka na njega. Čovjeka uznemiri kad osjeti svoju dušu, kad vidi kako strast upravlja njome i vodi je kuda hoće? Tada počinje borba sa samim sobom i odvajanje duše od strasti. A grijesi dolaze od slabašnih duša, koje žive godinama, a nisu se uspjele odvojiti od svojih prohtjeva. Njen vlasnik je slab pred svojom dušom, pa je postao zarobljenik svoje duše. Pri tome se govori i o ljudskoj želji (koja se svrstava u jednu vrstu ljubavi), pa se  pominju osjećaji, simpatije, predosjećaji, ljudska memorija, mašta, intuicija, uviđanje…

 

Duševni nivo

 

Duševni nivo podrazumjeva duhovnu zrelost i duhovni kapacitet svakog od nas. Kroz duhovnu zrelost i kapacitet mjeri se duhovi rast, skalom 1 do 100. Većina stanovništva sadašnje populacije, po mjerilima iz 2013.godine,  je na duhovnom nivou 20%. Prema analizi Spiritual Research Foundation nivo duhovnog rasta u “eri razdora”, kakva sada vlada u društvu, iznosi oko 20%, a osoba sa nivoom 70% smatra se duhovnim autoritetom, koji zovemo Svecem. Oni su u svakodnevnom životu ne samo duhovni teoretičari već i praktičari. Vjeruje se da oni imaju šesto čulo i mogućnost suptilnog opažanja, koje im omogućuje da mogu tačno utvrditi duhovno stanje neke osobe, ali i prisutnosti nevidljivog svijeta. Po Fondaciji za istraživanja zasnovana na duhovnoj nauci (SSRF) o duhovnom nivou, perspektivi i evoluciji duhovnog nivoa, duhovni nivo mjeri se količinom ega i tame oko duše, usmjerenošću ka ličnoj sreći, kvalitetom i kvantitetom primjenjene duhovne prakse, nivoom psiholoških emocija u funkciji uma (koji je dio crnog omotača naše duše), nivoom duhovnih emocija prema Bogu. Duhovni nivo je zaštita od negativnih energija, a unapređenje duhovnog nivoa omogućuje pristup višim nivoima Univerzuma. 

 

Uticaj religije na zdravlje

 

Religija ima značajan uticaj na naše zdravlje. Što su ljudi religiozniji , boljeg su zdravlja. Vjera u Boga čovjeka čini optimistom. Najnovija istraživanja potvrđuju da su vjerovanje i duhovnost povezani sa fizičkim i mentalnim zdravljam.Religiozni ljudi u prosjeku žive duže od nereligioznih. Molitva ima pozitivan učinak na zdravlje, jer u duhovnom smislu jača optimizam i zajedništvo, čini nas zadovoljnijim, osječajnijim, fizički pokreće naše tijelo, poboljšava imunološki i kardiovaskularni sistem, naročito kod muslimana, koji dnevno klanjaju pet vakata namaza. Islam ukazuje da sve dok ne bude zdravog intelekta i razmišljanja neće biti zdrave psihe, samim time i tijela.

 

Sve religije nam obećavaju zagrobni život, život duše oslobođene od okova tijela. Svako od nas, kada dođe vrijeme,  treba da pređe zemaljsku granicu, koja dijeli žive i mrtve.

 

Pozitivnim stavom u sadašnjosti i optimizmom prema budućnosti stvaramo preduslove za svoje psihičko, mentalno i fizičko zdravlje. Kada takvoj vjeri u život dodamo praktične savjete i upute za očuvanje zdravlja, onda gotovo da ne postoji bolest koju ne možemo pobjediti. Time se potvrđuje ona narodna, naučena u prvim razredima obrazovnog procesa, da je “u zdravom tijelu, zdrav duh”.

 

Burlington, 7.1.2020                                                 Zijad Bećirević

 

Share Button