Saturday , 25 January 2020
Blic Vijesti
Home » Poslijednje Vijesti » Jedno misle, drugo govore, treće rade!
Jedno misle, drugo govore, treće rade!

Jedno misle, drugo govore, treće rade!

UDAR NA BiH ZAMJENOM TEZA

 

U BiH je i danas 9. Januara 2020. godine na okupiranom dijelu države, u tzv. Republici srpskoj, i pored zabrane od Ustavnog suda BiH, proslavljen Dan Rs, dan kada su Srbija i srpski separatisti u BIH izvršili udar na ustavni i poredak BiH i počeli genocid nad Bošnjacima. Dan Rs 9. Januar je ne samo neustavan, već javna promocija izvršenih zločina i zločina genocida nad Bošnjacima, promocija prava na progone, torturu i genocid nad svima drugima koji nisu Srbi. Proslava 9. Januara je prijetnja novim genocidom. Iako je odlukom Ustavnog suda BiH zabranjeno obilježavanje tog datuma, on se svake godine sve prkosnije slavi i pravo na slavlje demonstrira vojnom silom. Odgovornost za nepoštivanje odluka Ustavnog suda snose organi vlasti Rs, ali i pravosudni organi države BiH, koji nisu dosljedni u provođenju donesenih odluka, prije svega Tužilaštvo BiH. Zar nije vrijeme da se svima koji krše Ustav, ne poštivaju najviše državne zakone i odluke stave lisice na ruke i smjeste tamio gdje ima je odavno bilo mjesto?! 

 

Duže vrijeme se oko BiH radilo po matrici “jedno mislim, drugo govorim, treće radim”. Zadnjih nekoliko godina se otvoreno radi protiv države i udara na njenu opstojnost.  I niko za to ne odgovara. I danas, 9.1.2020. član Predsjedništva BiH, Milorad Dodik, koji bi po funkciji morao biti stub državnosti države BiH koja ga plaća, prkosno poručuje svima u BiH, EU i MZ “Naša budućnost je u integraciji sa Srbijom i taj proces ništa neće taustaviti!”. Nije li ovo dovoljno da sa bine na kojoj je ovio rekao bude sproveden s lancima u zatvor, gdje je već odavno trebao biti?!

 

Sve ovo pokazuje da Rs nije mir, stabilnost i sigurnost, kako se podmeću teze, već glavni izazivač sukoba i faktor nestabilnosti. Rs je genocidna tvorevina, stvorena na krvi Bošnjaka, i kao takva ne može opstati. To zna svako u BiH i svako u regionu. Još uvijek je to samo pitanje vremena.  Dan Rs 9.1. je ne samo neustavan, već javna promocija prava na progone, torturu i genocid nad svima drugima, koji nisu Srbi.

 

Zamjena teza je isprobano oruđe agresora na BiH

 

Od kada je u BiH prihvaćen Dejtonski mirovni sporazum glavno oružje srpskohg i hrvatskog agresora je zamjena teza, kojom se veoma uspješno umanjuje odgovornost za počinjenjena zlodjela i krivica prenosi na žrtve agresije. To posebno uspješno provodi Srbija sa Rs. U implementaciji nametnutih zamijenjenih teza idu im na ruku, pomažu ili povlađuju, OHR, Međunarodni predstavnik, partije na vlasti, a kumuju EU i UN…Do sada su u značajnoj mjeri uspjeli zamijeniti strane; ondje gdje su bile Srbija i Hrvatska sa svojim petokolonašima tokom agresije, smjestili su BiH i one koji su je branili. Tako da nije kriv ko je kriv, već je kriv ko je prav. Najviše se postiglo na tome da se kolektivna odgovornost države agresora, njenog političkog vrha, svede na individualnu (paraformacije i pojedince), a po tom daljom zamjenom teza individualci brane i oslobađaju, a branioci zemlje osuđuju i zatvaraju. Time ni udruženi zločinački poduhvat, potvrđen sudskim presudama najviše sudske instance, nije rezultirao pravnim dejstvom, osudom kakva mu po težini pripada.  

 

A o licemjerju međunarodne zajednice, (kojem je uvertira uvođenje embarga na oružje od strane UN, kojim je napadnutom bošnjačkom narodu onemogućeno da se brani), dovoljno govori to, da je za provedeno etničko čišćenje i genocid počinjen nad Bošnjacima nagrađen srpski agresor stvaranjem Republike srpske, države u državi, i to na teritoriju sa kojeg su očistili Bošnjake i nad njima počinili genocid. I danas, s takvom podrškom, tvorci genocidnog entiteta slave prolivenu bošnjačku krv. I da bi apsurd bio još veći državi BiH je po Dejtonskom ugovoru oduzet status Republike, a novostvoreni genocidni entitet instaliran je kao Republika, s pravom da se nazove Srpska, kao da je okupirani teritorij na koje je instalirana samo njihova prćija. U neku ruku i jeste, jer Bošnjaci koji su na tom području preživjeli agresiju i malobrojni bošnjački povratnici nemaju nikakvih prava i još uvijek im je glava u torbi.

 

Teze i antiteze

 

Uzalud se i sad pitamo kuda ide ovaj svijet, nagluho i slijep? Uzalud se uzdamo u pomoć MZ i čekamo pravdu. U BiH već 24 godine nije svjetlo- već mrak, nije zemlja- već zrak; gladan je sit, a sit je gladan, ni rad nije rad – već nerad, nije zločinac zločinac- već heroj, ni branilac domovine nije branilac – već izazivač i napadač…Kroz to se pokazalo da zamjena teza, nije nikakva zeza, već opasna zbilja, s kojom je laž moć dobila, istinu  razbila i u ćošak je sabila. Sve što je stajalo na nogama, sada je na glavi. 

 

Teza kao teoretska postavka

 

Teza je postavka, tvrdnja, stav koji treba dokazati, gledište, uvjerenje, shvatanje…U cilju zamjene teza u praklsi se: laže, vara, manipuliše, obmanjuje, podvaljuje, podmeće, relativizira, generalizira, provocira, izmišlja, bezočno napada, izigrava, propagira, politizuje…Zamjenom teza o agresiji na BiH agresori su postigli da se i nakon 25 godina još uvijek polemiše o tome: ko je napao na BiH, ko je pobio preko 100 hiljada i porotjerao polovinu bh stanovništva, ko je počinio genocid, ko je oteo i okupirao pola bh teritorije, ko je opljačkao društveni i privatni sektor, uništio fabrike, ko je porušio gradove i naselja, škole, bolnice, domove, kulturne i vjerske objekte?!…

 

Opasno licemjerno i tendeciozno uplitanje u sva pitanja BIH, na očigled svih, kojim se laže i obmanjuje javnost, prevršilo je svaku mjeru i postalo glavna prepreka političkom oporavku države.

 

Zamjena teza je bazična komponenta agresorske strategije

 

Tipičan model u zamjeni teza, kojim se ironija pretvara u sarkazam, je savjet gladnima po kojem je “stezanje kaiša” najbolji način protiv gladi i recesije. Po strategiji Srbije i Rs zamjena teza je instalirana u politički sistem u formi obmana i manipulacija sa svim i svačim. Najviše lažima. Ostvaruje se preko medija, lobija, političkih susreta, kroz posjete, manifestacije, kroz knjigu, film, lobiranjem, potplaćivanjem, prijetnjama i ucjenama…I nikada se ne dokazuje stvarna teza, od koje se pošlo, već neka druga, koja je zadana i kojoj se teži. U praksi je to manipulacija argumentima i izvrtanje argumentacije. Time se postiže to da se ne govori o zločinu koji je počinjen i njegovim izvršiocima, već o razlozima i odgovornosti žrtava nad kojima je počinjen zločin, koji su naveli  da se “argumentovano” diskutuje o osobi koja iznosi argument, a ne o razlozima koje ne prihvatamo već ih odbacujemo; umjesto da kreće, pa se osnovna teza i prvobitna rasprava o njoj potiskuju u pozadinu i zaboravljaju. Počinje se time što se napada osoba koja je izložila argumente i skreće se sa ispitivanja tvrdnji i zaključivanja o njima…Napad na protivnika koji je iznio tvrdnju, potpuno skreće odgovornost. Ovo je već 25 godina izraženo u odnosima žrtve i agresora u agresiji na BiH 91-95, a time je agresorima u dobroj mjeri uspjelo umanjiti i neutralisati svoju odgovornost, tipičnu agresiju predstaviti kao građanski rat, zločince prekvalifikovati u branioce i oslobodioce…U težnji da se laž predstavi kao istina, ističe se ranije stvoreni autoritet, koriste stare i stvaraju nove veze za dobijanje podrške. Mediji su isprobano oruđe, a pravosudni i policijski organi ubojito oružje za postizanje cilja u prekrajanju crnog u bijelo, bijelog u crno. Pri svemu tome Štab laži formira matricu za odbranu ako treba braniti i napad, ako treba napasti. Rezultat svega toga je da oni koji treba da zaustave negativne tendencije i stanu u odbranu žrtve postaju indiferentni, postaje im nevažno šta je istina a šta laž, ne žele razlučiti da li “laže koza ili laže rog”, pa se priklanjaju onom što im je servirano. A to što zločinac postaje žrtva, a žrtva zločinac, ostaje na marginama i manje važno. Time istinite tvrdnje ostaju u sferi nagađanja, a laž postane dominantna. 

 

U suštini, pretvaranje istine u laž, a laži u istinu, postaje diverzija na javnost kojom se javnost zaglupljuje i istina uspjeva pojeftiniti ili potpuno odbaciti i poraziti. A prirodno pravo na istinu ostaje zaobiđeno, odbačeno i mrtvo slovo na papiru.

 

Nije crno što je crno već je crno što je bijelo

 

Kakvo je ovo došlo vrijeme? Kuda nas ovaj put vodi? Da plivamo po suhom, gazimo po vodi? Laž je postala istina, a istina laž. Nije crno što je crno, već je crno što je bijelo!…

 

Umjesto da se srpskom i hrvatskom agresou sudi, da trpe sankcije i plaćaju odštetu narodu i državi BiH, po njihovim optužnicama se nevini privode, hapse, zatvaraju i robijaju.U zatvorima i sudovima najbolji sinovi i kćeri Bosne, a kriminalci i zločinci u foteljama i na vlasti.

 

Knjige se ne pišu i filmovi ne snimaju o herojima, već o zločincima i kriminalcima predstavljenim kao heroji. Nije ubica, već heroj! Nije povratak prognanih, već odlazak preostalih!

 

Nisu nikog ugrozili, već su bili ugroženi. BiH nije napadnuta, već napala. Nisu je dijelili, već se sama podjelila. Nisu napali, već su napadnuti, nisu agresori, već branioci. Nisu počeli rat, već su se morali braniti. Nisu pljačkali i krali, već su opljačkani i pokradeni.

 

Nisu u strahu ubice i kriminalci, već svi oni koji u njih upru prst. Policija Rs ne štiti i ne brani narod, već ga proganja, hapsi, linčuje.

 

Zamjenom teza agresija prekvalifikovana u građanski rat

 

Da se ne ulazi previše unazad, ni dublje u protekle godine Dejtonskog perioda BiH, predstavimo samo nekoliko  primjera očiglednog izvrtanja činjenica, koje imaju za posljedicu izjednačavanje krivice, koje srpskog i hrvatskog agresora oslobađaju svake odgovornosti i ohrabruju za produžetak agresije drugim metodama i sredstvima:

 

  • Revizija prošlosti, koja je stalna tema u Srbiji i Rs, uvijek polazi od zamjene teza.

 

  • Glavna poluga za pretvaranje istine u laž, koje koriste oba agresora: nije to bila agresija, već građanski rat, iz čega proizilazi da smo svi krivi, neko manje, neko više, pa država i oštećeni građanii nemaju pravo čak ni na materijalnu odštetu. 
  • Tako su Bošnjaci sami sebe pobili na Markalama, a srpski agresori sa sarajevskih brda branili BiH i pri tom “stradala” desetina hiljada Sarajlija.

 

  • Iako je Srbija potpisom predsjednika S. Miloševića na Dejtonskom sporazumu priznala da je bila jedna od zaraćenih strana i priznala da je učestvovala u agresiji na BiH, njeni lideri uporno ističu da je Srbija garant sporazuma i to koriste kao pravo da se na dnevnoj bazi miješaju u unutarnje stvari BiH. A dužnost međunarodnog predstavnika Inzka je da im začepi usta i da im to “glasnije” kaže, jer zna da su garanti sporazuma samo velike sile, kao SAD, Rusija, Kanada…ali on licemjerno šuti.
  • Otvorene agresivne namjere Srbije prema BiH, ovih dana su ponovo predstavljene u Strategiji odbrane i nacionalne sigurnosti Srbije i  uvod su u nove tenzije, čin otvorenog neprijateljstva prema BiH i znače narušavanje regionalnog mira i stabilnosti. Sa tom strategijom obuhvaćena je teritorija BiH, na kojoj je instalirana Rs, koju Srbija time tretira kao svoj ratni plijen. Uvrštavanje dijela BiH u strategiju odbrane Srbije, nije miroljubiv čin, već najava nove agresije na BiH, 
  • U cijelom toku Dejtonskog mira zbog blokade sistema i evropskog puta BiH, koje stalno u različitom vidu dolaze iz Rs ( prijetnje suverenitetu  i teritorijalnom integritetu BiH, blokade državnih institucija, blokada zakona, prijetnje referendumom o izdvajanju), lideri Srbije i Rs upiru prst u državu BiH i optužuju Bošnjake,

 

  • Za napade Srba na Srebrenicu u julu 95, kada su ubijena 8.372 Bošnjaka i nad Bošnjacima počinjen genocid, nakon niza pokušaja da se genocid relativizira, lansira se teza da su ti napadi isprovocirani bošnjačkim napadima, i da se to navodi u dokumentima Brisela

 

  • Iako se na očigled sviju Srbija i Hrvatska ubrzano naoružavaju, a Rs formira entitetsku vojsku, jača policijske i druge oružane snage,  tipičnom zamjenom teza optužuje se BiH da se “priprema za novi rat”. Ako bilo koji patriotski opredjeljen Bošnjak, kao svojevremeno Sefer Halilović, kaže da će braniti državu, odmah mu se to spočitava da “prijeti ratom”.

 

  • Neprovođenje odluka Ustavnog suda ( Sejdić-Finci i druge) se opravdava neskladom Izbornog zakona sa Ustavom, iako su uzroci sasvim drugi, kao što su maksimalistički zahtjevi HDZ BiH

 

  • Posebno je cinična i neutemeljena teza da BiH ugrožava Rs i položaj Hrvata u BiH, a iz Srbije i Hrvatske, direktno i preko Rs i HDZ BiH se konstantno ugrožava suverenitet i teritorijalni integritet države BiH

 

  • U Rs se najvećim ratnim zločincima, učesnicima u genocidu, daju odlikavanja, proglašavaju se herojima i podižu im se spomenici, a oni koji su branili kućni prag i domovinu optužuju se za zločine, hapse ih i osuđuju. 

 

  • Iako su svi u svijetu, koji prate zbivanja u BiH, vidjeli originalan snimak na kome po naredbi Dragana Lukača, ministra bezbjednosti Rs, kolju bošnjačkog mladića, Lukač je i dalje alfa i omega policijskog terora nad Bošnjacima u RS. A on je samo jedan od učesnika u genocidu iz vladajuće strukture, od kojeg očekujemo da nas čuva i brani

 

  • Sporazum o specijalnim i paralelnim vezama je tipičan primjer podmetanja “m… pod bubrege”, koji je agresorima i njihovoj špijunskoj mreži širom otvorio državne kapije.  

 

  • Najmarkantniji slučaj zamjene teza predstavljen je 23.12.2019. u Narodnoj skupštini RS, kada je narodni poslanik Draško Stanivuković “udario glavom na šaku” Ministra unutrašnjih poslova Draga Lukača i sebi rasjekao usnu, a poslanica Jelena Trivić, koja je pokušala obuzdati životinjske nagone ministra Luklača podmetnula svoju ruku. Osioni ministar je sebe proglasio ugroženim, a na Stanivukovića je istresao svu silu i pokrenuo kaznene postupke. 

 

  • Ekscesi koje Srbija priprema i realizira u BiH, na Kosovu, a sada i Crnoj Gori, nasuprot onom što Vučić svijetu predstavlja i palamudi, su jasna slika njihovih namjera, koju ne vide samo oni koji neće ili ne smiju da vide.

 

Najveća obmana je povratak prognanih

 

Zamjenom teza najvažnija postavka Dejtona povratak izbjeglih i prognanih  postala je iluzija. O povratku se više ne govori, već o odlasku onih koji još nisu otišli. Više nema “Hoću kući!”, već  “Hoću od kuće!”…

Nas progone, a druge dovode…Natjeraju ih u stampedo, pa pitaju kuda ste krenuli, a oni im čak vrijeme i mjesto dolaska odredili.

Europa i svijet su otišli u stranu, umjesto da predstavljaju granicu i branu.

Tužilaštv a i sudovi umjesto akteri i pokretači, postali leglo korupcije i posmatrači.Tužioci optužuju nevine, a štite i skarivaju krive. Sudovi oslobađaju zločince, a osuđuju branioce. Narodni i Međunarodni sudovi umjesto pravda i uzdanica, postali su bastion odbrane lopova, kriminalaca i ubica…Desnica i ljevica zamjenili strane, pa oni koji treba da napadaju, sada moraju da se brane.

Kako neki kažu, u BiH se radi da bi se živjelo, a u Njemačkoj se živi da bi se radilo.

I Humanitarci postaju kriminalci.

Ni UN nisu više nada, ponos i dika, već lažno uvjerenje i razočarenje …

 

Kako raskrinkati laži i njihove tvorce? Kako zaustaviti secesiju?

 

Kako razotkriti i raskrinkrati laži koje nam se svakodnevno servijaru i podmeću ne samo iz našeg susjedstva već i u nama samima?! Kako diskreditovati pokretače i tvorce laži i obmana?! Kako srušiti lažne teze koje crno mijenjaju u bijelo, a bijelo u crno?! Kako nam šire otvoriti oči da vide što ne vide, kako edukovati nas i našu djecu da budu sposobni prepoznati suštinu, razlikovati istinu od laži i laži od istine?! Kako zaustaviti secesiju? Kako???!!! 

 

Istinom izići na vidjelo… Samo pred koga? Znaju ljudi da Istina boli, da laž ubija. Nije više po onoj ruskoj  “bolje je da te ošamari istina, nego poljubi laž”.

 

Za praštanje i zaborav mora se znati ko je kriv, a ko je prav. Zato se za istinu moramo istrajno boriti, ako želimo da ona ozdravlja bolesne (umove) i liječi rane pozlijeđenim. Nažalost, dok istina obuje cipele, laž je već proputovala svijetom. U to smo se imali prilike uvjeriti kroz protekli Dejtonski period. Samo još uvijek nismo shvatili da istina ne dolazi sma, pa je prepuštamo sudbini, a samo istinom možemo pobiti laži, demaskirati lažne teze, i prave stvari postaviti na njihovo mjesto. 

 

A sve što istina jeste ili nije, saznaće se prije ili kasnije. U svim genocidima počinjenim do sada nad muslimanima, nad Bošnjacima, u pismenim naređenjima je obično pisalo ne ubijati žene i djecu, a po usmenom je bilo uništiti ih da nikakvih tragova ne ostane, da im se ni za sjeme ne zna. U Programu srpskih intelektualaca iz 1943. programirano je stvaranje Velike Srbije potpunim uništenjem muslima bez obzira na rod i dob. A tragovi su uništavani lomačama živih, spaljivanjem sela i gradova kao što su ranije bili Priboj, Pljevlje, Ćajniće, Foča, Višegrad…, a 90-tih godina prošlog vijeka Srebrenica, Zvornik, Bratunac, Foča, Prijedor,  Ključ, Sanski Most…

 

Kako zaustaviti, obuzdati i urazumiti Srbiju i Hrvatsku, pokretače i izvršioce agresije na BiH, agresore u ratu i potstrekače agresije u miru, kad nismo u stanju zaustaviti  i sankcionisati unutarnje neprijateljske destruktivne snage, predvođene Dodikom i Čovićem, koje već desetine godina otvoreno pokušavaju srušiti državu i podijiti je kao plijen i pripojiti susjedima?  

 

Da se zaustave vanjski i unutarnji neprijatelji potrebna je jaka država, u kojoj skladno djeluju zakonodavna, izvršna i sudska vlast. A koliko je (ne) moćna vlast u BiH najbolje pokazuje to da se već 10 godina ne izvršavanju ni odluke Ustavnog suda BiH, najviše pravne instance države. I danas se u Rs prkosno i slavodobitno slavi 9. Januar, proglašen neustavnim od strane Ustavnog suda, slavi se dan s kojim je u BiH započet genocid nad Bošnjacima i demonstrira vojna sila bivše JNA. U svakoj drugoj državi Ustavni sud bi po hitnom postupku naložioTužilaštvu da provede odluke koje je Sud donio, ili bi protiv odgovornih bio pokrenut postupak  i zatražena njihova smjena. 

 

Pored  složne i odgovorne domaće vlasti, kakvu nemamo, potrebna je aktivna podrška OHR i međunarodnog predstavnika, a oni umjesto da pomažu oporavak države, asistiraju njenim neprijateljima. Lažne teze i obmane mogu se srušiti i eliminisati istinom, ali istina je kao i laž samo alatka, za istinu se treba istrajni boriti, a podjeljeno društvo kakvo je u bh još uvijek nema dovoljnu snagu za to. 

 

MZ je državi BiH u Dejtonu slomila obe noge i sad od nje traži da hoda. Od BiH očekuje da sa invalidskim kolicima uđe na kapije vlasti, udari na vrata EU,  a osim visokih stepenica nema pristupnog puta za ivladida, kakav je BiH država. Udar na BiH kontinuiranim širenjem laži iz Srpskog štaba laži i pokretanjem lažiranih optužnica zamjenom teza, mora se zaustaviti. Dužnost je to svih organa, prevashodno Ministarstva vanjskih poslova, ako je u pitanju odnos sa naopakim agresivnim susjedima, kakve već dugo imamo. Inertni pojedinci zaposleni u organima vlasti, koji ne vrše svoju dužnost, ili je ne vrše odgovorno i dosljedno, trebaju prvi biti pozvani na odgovornost, smijenjeni s položaja i kažnjeni.

 

Proslava dana Rs danas u Banja Luci i drugim okupiranim područjima BiH je još jedna demonstracija sile, mržnje, nasilja i bezakonja, koje neko nekad mora zaustaviti.  Poruke koje su danas poslane sa svečane bine u Banja Luci su otvoreni udar da državu BiH. Ne postoji ni jedna pravna institucija, ni jedna organizovana društvena struktura u svijetu, koja ima pravo priznati bilo koji vid državnosti području koje je etnički očišćeno i na njemu počinjen genocid. Ni jedna genocidna tvorevina nema budućnosti, bez obzira koliko i na koji način opstaje u sadašnjosti. Takva je bila NDH, koja je opstala samo 4 godine. A takva je tzv. Republika srpska. I njoj mora doći kraj. Što to prije bude, prije će zavladati mir i sigurnost na ovom području.

 

Bosnu i Hercegovinu ćemo sačuvati cijelu i nedjeljivu, nezavisnu, suverenu i multietničku, kao zajednicu svih njenih naroda i građana. Svi koji su protiv jedinstvene i nedjeljive BiH su neprijatelji države i tako ih treba tretirati. 

 

Burlington, 9.1.2020                                      Zijad Bećirević

 

Share Button