Friday , 14 August 2020
Blic Vijesti
Home » Dnevnik sa sporednog kolosijeka » Mostarci Boba i Omer Mesihovic
Mostarci Boba i Omer Mesihovic

Mostarci Boba i Omer Mesihovic

Mostarci Boba i Omer Mesihovic bili su među prvim našim porodicama koje su se obrala na obalama Pacifika.Svim “izbjeglicama”iz domovine poslali su pisma u kojima su opisali sve užase kroz koje su prošli u Mostaru.Izgladalo je kao da su bili u lll svjetskom ratu.Nas prvi odlazak kod njih u Košta Meču bio je nezaboravan.Proveli smo zajedno desetak dana i njihovoj kući ,sjećajući se svega preživljeno te krenuli zajedno u Pasadenu.Gosti kod Muruvete i njene kćerke Inge Duranovic.Stari prijatelji iz Mostara.I oni kao izbjeglice stigli u Ameriku.U istoj zgradi su i Cisici i Danilo Marić ,kao domar zgrade.Izvode nas Muruvete i Inga da upoznamo Pasadenu.Prelijepo,puno cvijeća i zelenila.Ulice široke,sve je nekako prostranoj i čisto.Zaista se imalo šta vidjeti.Jedno jutro pozvani smo kod Zijade Pitic i njene kćerke na doručak.Osjecali smo se kao da smo u Mostaru,jer na svakom koraku neko nas.Mirna i Hara Demirović nas spašavaju.Naime,posto nismo imali nikakavu bankovnu karticu,jer nismo ni imali neku istoriju u štednji,Hara nam onako po mostarski garantuje da možemo iznajmiti vozilo i nastavimo putovanje prema Palm Desertu.Krecemo se prema pustinji koja nam donosi odmorsku atmosferu i prolazimo pored naselja okruženim brdima raznih visina.Gledali smo uz put i ja se upitah šta bi od najavljenog susreta sa pustinjskim predjelima,jer sve oko nas je bilo u cvijeću i zelenilu koje kao da se probudilo iz sivkasto smeđe pustinje.Ubrzo smo saznali da je samo 5 minuta kiše,nakon 17 godina probudilo svo sjemenje u pustinji i od nje napravilo čarobni cilim boja nezamislivih oku.Nakon nekoliko dana od jačine sunca sve se ponovo pretvorilo u pustinju.
U Palm Desertu gosti smo kod Nenada i Jasne Kajtaz.Tu je i Jasmina sestra Mila Rahimic.Pal Desert je posebno poznat po velikom broji porodica iz Mostara.Druzili smo se sa Darkom i Vesnom Janjić,Azrom i Senom Jerkovićevu,bili gosti kod najdužeg stanovnika Palm  Deserta Zulfe Djukica,nažalost sada rahmetli.Uz put smo se susreli sa porodicom Dr.Salke Terzia,Dr.Faruka Rizvanbegovica,Bese,Dragana Miladinovica,inače Mirinog radnog kolege Dr.Halilhodzica.Bilo je tu još dosta ljudi koje smo susreli prvi put,ali su iz našeg kraja.
Poslije nekoliko dana ,posto smo obišli okolinu i poznati Nacionalni Park Joshua Tree, sa našom Jasnom,vratili smo se u Pasadenu.
Po nas su došli Boba i Omer koji zaslužuju poseban osvrt.Svi naši ljudi koji stignu ovdje u Ameriku,kao najvažniji prvi korak je pronalaženje stalnog zaposlenja.Za Bobu i Omera u početku je izgledalo da će raditi poslove izvan svoje struke.Medutim,ubrzo su shvatili da je boljitak u školovanju.Boba se odlučila za diplomu medicinske sestre.Nije bilo lako s obzirom na skromno znanje jezika,ali je upornim radom dobila posao u Domu Zdravlja u St.Pedru.Omer je u međuvremenu  prodavao suho meso od vrata do vrata,kako se to radilo u to vrijeme.St .Pedro je mjesto u kojem živi oko 50 hiljada ljudi našeg porijekla, iz Dalmacije,još od 1900 Godine.Vecina još uvijek govori hrvatskim jezikom,teško razumljivim,jer jezik se mijenja,a oni su zadržali stari.Omer je tako,zakucao na vrata i upoznao vlasnika fabrike za prve mindjuse(cjelinu čini i specijalni pištolj ).On mu je ponudio posao na obično pitanje šta zna da radi.Sta znaš o kompjuterima bilo je pitanje,a Omerov odgovor vrlo siguran:vise nego sto vi znate.I tako je Omer vrlo iskusan u informatici i programiranju,postao desna ruka i obavljao posao veoma uspješno i uskoro je obavljao i komercijalne poslove kao direktor.Ispostavilo se da je njegova rečenica,znam sve ono sto vi ne znata i te kako odjeknula  kod vlasnika dok je pokazao toliko povjerenje prema čovjeku koga do tada nije poznavao.
Još dugo,dugo godina posjećivat ćemo se i provoditi ljeta zajedno u obilasku nove nam domovine.NEZABORAVNO

Share Button