Wednesday , 21 October 2020
Blic Vijesti
Home » GENOCID » Dokle ce trajati ova drama
Dokle ce trajati ova drama

Dokle ce trajati ova drama

 

U Srebrenici, Bosni i Hercegovini i širom svijeta 11. Jula obilježeno je 25 godina Srebreničkog genocida, u kojem su ubijena 8.372 Bošnjaka Srebrenice i Podrinja. Podrške žrtvama sa osudom genocida stižu sa svih strana, samo ne od vlasti Srbije i Rs.

Jedanaestog jula ove godine, prigodom obilježavanja 25 – godišnjice genocida u Srebrenici, koji sve veći broj država prihvata kao dan sjećanja na žrtve, obavljen je ukop još 9 identifikovanih žrtava srebreničkog genocida, ubijenih u julu 1995.godine. Dženazu namaz predvodio je reisu-l-ulema Islamske zajednice BiH Husein ef. Kavazović. Na dan ukopa u Potočare su stigli brojni zvaničnici i učesnici tradicionalnog Marša mira, u kojem je ove godine radi pandemije korone učestvovao ograničen broj učesnika. Zbog ograničenja uslovljenih Covidom-19 komemoracija je obavljena uz video link i čitanjem pisanih poruka međunarodnih i domaćih političkih zvaničnika.

U Srebrenici su ubijena 8.372 Bošnjaka. Još uvijek se traga za preko 1.000 nestalih. Do danas su u Srebrenici i okolnim opštinama ekshumirane 94 masovne grobnice, iz kojih je identifikovano 6.900, a ukopani posmrtni ostaci 6.610 žrtava.

Obilježavanje 25. godišnjice srebreničkog genocida, više nego do sada, stavilo je u fokus i neke svjetske lidere iz 90-tih godina prošlog vijeka, koji su odlučivali i odlučili o sudbini Bosne i Hercegovine, napadnute od dva susjeda, prvo od Srbije a potom i Hrvatske. To su oni koji su srpske agresore na BiH i počinioce genocida nad Bošnjacima nagradili sa 49% bh teritorija i pomogli im da na tom teritoriju uspostave genocidni entitet kao drugu srpsku državu, prisvoje sve što je u njoj pripadalo i drugim narodima i nazovu je Rs.

Ko drugom jamu kopa, sam u nju pada. Srbija je pala dublje nego što misli, pala u masovne grobnice širom Bosne, dublje nego njene žrtve bačene u te jame. Upala je toliko duboko, da će se teško moći izvaditi, a i ako se izvadi svoj ukaljani obraz nikad neće oprati.

Srpski okupator nije zaustavljen u Srebrenici. Nije u njoj zaustavljen ali je u njoj ostao zarobljen, kao desetine hiljada srebrenčana i drinskih muslimana, koje su držali u Kiklopovoj pećini, izvodili na stratišta i streljali kad su koliko htjeli.

Genocidna Rs nema budućnosti

Ako se do sada nisu mogli uvjeriti da Rs, kao okupirano područje BiH, ne može ostati pod njihovom vlašću, jer svijet pravednika se nikad neće moći pomiriti s tim da oteta zemlja sa koje su protjerani Bošnjaci i na kojoj je počinjen genocid nad Bošnjacima, ostane u posjedu izvršioca genocida, mogli su to zaključiti iz brojnih izjava političkih i drugih državnih zvaničnika različitih zemalja svijeta datih 11. Jula o.g. povodom obilježavanja 25. g. Srebreničkog genocida.

Na pitanje – Kako se može srpskim agresorima dati država i dozvoliti da je nazovu srpskom i instaliraju na okupiranom teritoriju BIH, s kojeg su protjerali sve koje su mogli protjerati, na kojem su pobili sve sto su mogli pobiti i na kojem su počinili genocid nad Bošnjacima? Odgovor je – To je teško popravljiva greška MZ, koja se sve više kaje i osjeća sve više griže savjesti, ali je još uvijek nespremna i nemoćna da grešku ispravi. Ali će morati!

Kako svijet, koji se ponosi civilizacijskim dostignućima i demokracijom, može dozvoliti da postoji i razvija se u državu genocidna tvorevina podignuta na genocidu ? Kako razvijene i napredne države koje proklamuju i šire demokratiju i hvale se njenim dostignućima, mogu toliko skrenuti s puta i podržati zlo koje se sada sve više koti i u njihovim njedrima?

More bijelih nišana u Srebrenici i širom BiH je potsjetnik, opomena i pouka svima kuda nas i dokle mogu odvesti pohlepa i mržnja.

I ove godine malo je bio onih u Potočarima i uz male ekrane koji nisu uzdahnuli i pustili poneku suzu dok su slušali emitovanje ilahija i pjesama o Srebrenici, “Šehidi, gdje ste vi”, “Bosno moja ti si moja mati, Srebrenica sestro”, “Srebrenički inferno” po tekstu Džemaludina Latića…

Iako Srbija i Rs uz pomoć saveznika svoje secesionističke težnje konstantno protežiraju i prijete odvajanjem, neki još uvijek pogrešno misle da BiH koristi imidž žrtve i drži ga preko Srebrenice.

Prema izjavama odgovornih zvaničnika od bh tužilaštva se očekuje da nastavi tamo gd je je stao Haški sud, da izvede pred sud više hiljada počinilaca najtežih zločina i zločina genocida, koji slobodno šetaju ulicama naših gradova, ali ono nije sposobno za to, jer je pod kontrolom i u šaci okupacionih vlasti Srbije i Hrvatske.

Negiranje genocida

Od nastanka Dejtonske BiH svjedoci smo da se javna rasprava i polemika u BiH najčešće vodi o sporednim pitanjima i u pogrešnom smjeru. Nijedan ozbiljniji problem se ne može riješiti, jer je ključ rješenje u rukama onih koji su ga proizveli. Zadnjih mjeseci i dana, sa 25 godina zakašnjenja, kao problem broj jedan postavlja se donošenje Zakona o zabrani negiranja genocida, od kojeg se očekuje da zaustavi negiranje genocida i porazi zlikovce…I dok se o tome širom BiH i u regionu sve više govori, u Srbiji i Rs se genocid otvoreno negira i slavi. Počinioci genocida proglašavaju se srpskim nacionalnim herojima. Podrškom genocidu i njegovim izvršiocima srpski političari jačaju svoju političku poziciju i osiguravaju reizbor.

Da postoji Zakon o negiranju genocida, žrtve i porodice žrtava imale bi valjano pravno sredstvo, kojim bi se uspješno suprostavile provokacijama i prijetnjama sa kojima im prkose i sa kojima ih zasipaju njihovi katili.

Krivica MZ je i u tome što za 25 godina nije učinila ništa da spriječi negiranje genocida, koje dolazi i koje je podržavano iz Srbije, jer u državnom aparatu Srbije ključne pozicije drže učesnici agresije na BiH. To zločincima skrivenim u Srbiji i Hrvatskoj omogućuje da budu mirni i nastave po svom. Pri tome se zanemaruje i ignoriše to da je pružanje zaštite zločincima i prikrivanje njihovih zločina krivično djelo. Regionalna saradnja preko državnih institucija ništa u tome nije promijenila, a neće se ni promijeniti bez ozbiljnijeg pritiska MZ i sankcija.

Lično mislim da se Zakon o zabrani negiranja genocida, ako ne na nivou države, Rs ili FBiH, može donijeti na nivou nekih kantona. Pa neka se primjenjuje makar lokalno. Time bi se djelovanje negatora oslabilo i ograničilo na uže područje.

Negiranje genocida strateški projekat Srbije

Već duže vrijeme se pouzdano zna da je negiranje genocida strateški projekat koji se vodi iz Beograda. To se moglo čuti i kroz obraćanje brojnih najviših zvaničnika povodom 25. godišnjice Srebreničkog genocida. Skrivanjem i krivotvorenjem istine, tempiranim procesima i nebrojenim lažima Srbija dovodi sebe u situaciju da joj se sve manje vjeruje. Nažalost, taj projekat zasnovan na lažima i lažiranju istine, u Srbiji i Rs je inkorporiran u odgojni proces, na kojem odrastaju nove generacije.

Kako se može zvati samo srpskim područje bh napadnuto i okupirano od strane Srbije, sa kojeg su protjerani Bošnjaci, Hrvati..? Službene institucije države BiH, institucije, organi ali odgovorni lideri, svako iz svog djelokruga rada, trebaju postaviti pitanje – prvo Međunarodnoj zajednici, Vijeću sigurnosti UN, pa Americi i EU, i drugima…kako su mogli, po kakvom pravnom osnovu, sa kavim moralnim pravom, nagraditi srpskog agresora za izvršenu agresiju i počinjeni genocid, nagraditi ga sa 49% bh teritorija i dati mu pravo na entitet u formatu države, koji dok postoji prijeti miru i sigurnosti na Balkanu i ne može biti ništa drugo do – neodrživa genocidna tvorevina?!

UN su dozvolile srpskom agresoru da na teritoriji slobodne i nezavisne BiH formira drugu srpsku državu, a nisu ni prstom makle da sriječe progon Bošnjaka sa njihovih ognjišta, iz njihove države, jer bi Bošnjaci da su u njoj ostali bili većina, a dozvolili su da srpski agresor na teritoriji slobodne i nezavisne BiH formira drugu srpsku državu. O tome se na takav način do sada govorilo samo šapatom, a sada je sve više onih koji protiv takve diskriminatorske politike EU dižu svoj glas.

MZ instalirala počinioce zločina u institucije vlasti

Samim time što je srpskom agresoru i počiniocima genocida nad Bošnjacima za nagradu dala entitet, međunarodna zajednica je svjesno u sve nivoe vlasti, prije svega u vladajuće strukture entiteta, uvela najodgovornije za zatvaranje, progon i ubijanje Bošnjaka i time im omogućila da u uslovima nepravednog Dejstonskog mira nastave svoj krvoločni naum. Nikad se u historiji nije dogodilo da nosiocu i izvršiocu agresije, izvršiocu najstravičnijih zločina i zločina genocida, budu žrtve i porodice žrtava ostavljene kao roblje, na milost i nemilost. U genocidnom entitetu, tzv. Republici srpskoj, svi osim Srba su roblje, već 25 godina izloženo progonu srpske policije, teroru srpskih vlasti i segregaciji kakva je postojala samo u Južnoj Africi. Roblje su ne samo ljudi, već i gradovi. Roblje je Srebrenica. To sve vidi i zna MZ. I ko razuman od tih vlastodržaca punih mržnje i krvavih ruku, podržanih i opunomoćenih od MZ, koji otvoreno rade protiv države BiH i protiv Bošnjaka, može očekivati da se odreknu privilegija, priznaju što su uradili i dobrovoljno sjednu na optuženičku klupu, svjesni da će ih svaki pravedni sudija osuditi na duge godine robije.

Priznanje genocida

Svima u BiH, svima u MZ mora biti jasno da Srbi u Srbiji, kao i Srbi u Rs, nikad neće priznati da je u BiH počinjen genocid. Neće, jer ako priznaju da su počinili genocid, iz takvog priznanja proizilazi da ne može opstati ništa što je nastalo u tom genocidu, što je proizvod tog genocida. To bez dileme znači da Rs mora biti ukinuta? I tu nema nikakvih dilema, to je samo pitanje vremena.

Toga su svjesni svi u Srbiji i Rs, jer znaju da je Rs stvorena na na bošnjačkoj krvi, na genocidu počinjenom u Srebrenici i širom BiH. A te opštine i ti gradovi u kojima je počinjen genocid nad Bošnjacima, dio su Rs. Svako zna da ni jedna država stvorena na genocidu ne može opstati. Što se to prije shvati i prihvati, prije će zavladati mir na ovim prostorima, i biće moguće okrenuti se od prošlosti ka budućnosti. A o monstruoznosti počinjenog genocida u BiH nad Bošnjacima ne govore samo brojevi i imena žrtava genocida, već njihovo skrnavljenje i komadanje pri prebacivanju tijela iz primarnih u sekundarne grobnice, da se prikrije trag svirepih zločina.

Repriza licemjerja MZ

Licemjerje MZ prisutno je u BiH svih postejtonskih godina. Vidljivo je iz nebrojenih izjava, obećanja i postupaka najviših lidera MZ. Međunarodna zajednica je izdala BiH 90-tih godina prošlog vijeka, na putu izdaje je i danas. Drži BiH čvsto svezanu, a licemjerno od nje traži da se pokrene. Međunarodni predstavnik u BiH Inzko je definitivno još jedno oličenje te izdaje. Iako zna da se od njega očekuje da nametne Zakon o zabrani negiranja genocida on ponovo bez imalo strama i stida traži da se političari tri potpuno suprostavljene strane u BiH o tome dogovore i usvoje Zakon, koji je godinu ranije on obećao donijeti. Pa kako ga nije sramora to reći, jer on najbolje zna da se te tri strane do sada ni očemu nisu mogle dogovoriti niti će to moći. U svojoj posljednoj izjavi moli da se jave oni koji znaju mjesta masovnih grobnica i navodi da se BiH suočava sa prekrajanjem historije, relativizacijom zločina i glorificiranjem osuđenih ratnih zločinaca. A to je pjevanje pjesme, koju niko ne sluša.

Najmanje što je MZ bila dužni učliniti u BiH, ne sada, već 20 godina unazad, je nametnuti Zakon o zabrani negiranja genocida, koji bi natjerao i bahatog Dodika da uvuče glavu u jaku. Svjesno odbijanje da se takav zakon donese dodatno je ohrabrilo zločince u vlasti Rs da nastave sisati krv svojoj žrtvi.

Ako Međunarodni predstavnik Inzko neće ili ne može koristiti bonske ovlasti, može i dužan je raditi svoj posao za koji ga plaćamo. Može spriječiti nagrađivanje osuđenih ratnih zločinaca, može sankcionisati one koji im daju odlikovanja, može spriječiti da im se daju pare šakom i kapom iz entitetskog budžeta i raznih fondova. Može i dužan je sam ili preko Vijeća za implementaciju mira skinuti table sa studenskog doma u Banja Luci i gradskih ulica koje nose imena osuđenih zločinaca Radovana Karadžića, Ratka Mladića i drugih.

Obraćanja i poruke domaćih i stranih zvaničnika

Obzirom na ograničenja kretanja i kontaktiranja uslovljena pandemijom Korone, uz reduciran broj direktnih obraćanja povodom 25-godišnjice Srebreničkog genocida, mnogi svjetski lideri, predstavnici država, šefovi diplomatskih misija i drugi zvaničnici obratili su se video porukama i izrazli saosjećanje sa žrtvama i porodicama žrtava Srebreničkog genocida, odali su počast žrtvama genocida i poslali poruke ohrabrenja i podrške. Većina njih je u svojim izjavama jasno naznačila šta misli i na kojoj je strani.

Citirati date izjave, od kojih su mnoge dosta opširne, zauzelo bi mnogo prostora, pa u tekstu koji sjedi izlažem njihov sažetak.

Ursula von ser Leyen, predsjednica Evropske komisije, rekla je da je i nakon četvrt stolječa Srebrenica otvorena rana na evropskoj savjesti, a podpredsjednik Evropske komisije Josep Borrell da je prije 25 godina u Srebrenici ispisana najmračnija stranica evropske povjesti. Srebrenčani su računali na UN i zaštićenu zonu, u kojoj su postali žrtve genocida.

Antonio Guterres, generalni sekretar UN, rekao je da je Srebrenica najveći zločin nakon II Svjetskog rata, da su UN i MZ iznevjerile Srebrenicu i da će to zauvijek opteretiti povijest. Ključni korak je suočavanje s prošlošću i izgradnja povjerenja, za koje je potrebno suprostavljanje govoru mržnje i pomirenje, jer je mir u BiH još krhak.

Glavni tužilac Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove Serge Brammertz poručio je da treba stati u kraj negiranju genocida, da genocid neće nestati negiranjem, da hiljade izvršilaca genocida treba procesirati i izrazio zabrinutost zbog utočišta koje Srbija pruža najvećim zločincima, pa ponovo poziva srpske vlasti i Vučića da ih izruče. On je potsjetio da su međunarodne sudije potvrdile da je genocid bio planiran, s ciljem da se uništi muslimansko stanovništvo. “Da bismo poštovali prošlost, Srebrenicu moramo nazvati pravim imenom. Tamo se dogodio genocid. Ugašeni su životi više od 7.000 muškaraca i dječaka, više od 30.000 je protjerano.”

U video poruci predsjednika Turske Recep Tayyip Erdogana se kaže da da je Srebrenica jedne od najsramnijih stranica historije, da su danas zajedno u Srebrenici da se prisjete žrtava genocida i porodicama ubijenih uputio riječi saosjećanja i sućuti.

Američki državni sekretar Majk Pompeo potsjetio je da su se SAD obavezale da neće zaboraviti tragediju u Srebrenici. “Zajedno moramo osigurati da se tragedija poput Srebrenice nikada ne ponovi”, poruka je Ambasade SAD u BiH.

Emmanuel Macron, pred. Francuske, odaje počast žrtvama i pozdravlja preživjele genocida: “Nema prostora za nagrađivanje zločinaca. BiH ima pravo na pravdu i pomirenje u ime budućnosti”.

Hassan Rouhani- Iran je rekao da je tragedija Srebrenice lekcija i pouka MZ, i zbog primjene dvostrukih aršina.

Sa porukama iz Njemačke pozivaju se lideri da se suoče sa istinom.

Bio je to genocid, pljačke, ubistva, silovanja.., što nije zapamćeno od II svjetskog rata. Na rane iz 90-tih nastavljaju se patnje žrtava i produbljuju podjele.

Milo Đukanović, predsjednik C. Gore, ističe da monstruozna misao o istrebljenju jednog naroda i danas postoji u ideologiji i sljedbenicima ideologije i odaje priznanje porodicama žrtava.

Charles, princ od Velsa, je rekao da je MZ iznevjerila ubijene, preživjele i one koji su izgubili najmilije. “Sjećanje na bolnu prošlost je lekcija”.

Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović naglasio je da najveći krivci nisu kažnjeni i to je odgovornost svih.

Sauli Ninisto iz Finske je rekao da je sjećanje na ono što se dogodilo u Srebrenici dužnost svih da se odgovorni dovedu pred lice pravde, da se nešto slično opet ne dogodi.

Reis Kavazović je poručio da treba prihvatiti istinu kao vodilju, ne šutjeti, već govoriti o zlu i osuditi ga, kako se ne bi opet dogodilo. Srebrenica treba da postane mjesto kulture sjećanja. Posjeta Srebrenici je zavjet da ćemo se posvetiti miru među ljudima, a molitva je posljednja riječ žrtvi. Bijeli nišani u mezarima su svjedoci koji će svjedočiti. Istina poput sunčevih zraka razgoni tamu u Srebrenici…

Predsjednik Predsjedništva BiH Šefik Džaferović je u svom obraćanju potjetio da ispraćamo još 9 žrtvava ubijenih samo zato jer su bili Bošnjaci, a nisu bili nikom nizašto krivi. Naša obaveza je da pamtimo šta se dogodilo i potsjećamo. Istina o Srebrenici se zna iz presuda. Bio je to planiran zločin u cilju istrebljenja Bošnjaka, a dogodio se pred očima cijelog svijeta, a nije zaustavljen ni spriječen. Rezultati su bijeli nišani i opomena da ne smije biti kalkulacija u suprostavljanju zlu. UN su propustile. Srebrenica je sinonim stradanja. Kod lidera svijeta ne postoji dilema o odgovornosti. Planski se pokušava negirati genocid, kao što je planski i učinjen, što je posljednja faza genocida, koja još traje. Negatori genocida nam šalju poruku da nisu odustali. Krajnje je vrijeme da nam se pomogne i nametne Zakon o negiranju genocida, a to je pitanje cijelog svijeta za sviju nas. Povjerenja ne može biti dok se slave počinioci zločina. Poziva srpski narod da se ogradi od ideologije i suoči sa istinom i ne ostavlja to teško breme novim generacijama.

Munira Subašić, predsjednica udruženja “Pokret majki enklave Srebrnica i Žepa” poručila je zločincima, negatorima genocida i političarima BiH, EU i svijeta – zločincima da će ih proganjati i neće nikad posustati, da ne postoji mjesto na kom će se moći sakriti – negatorima genocida da neće uspjeti u svom naumu, da će generacije njihov put nastaviti. Pozvala je Vijeće za implementaciju mira u BiH ( PIC) da donesu Zakon o negiranju genocida, kojim će poraziti ratne huškače i zaštititi vrijednosti uspostavljene u BiH, te pozvala političare da grade mir i povjerenje. Pozvala je i Vučića kao najodgovornijeg, koji štiti i nagrađuje zločince i daje im utočište u Srbiji.

“Borimo se i čekamao na pravdu. Istina je naše najjače oružje. Ako jedna generacija ne progovori- sljedeća će zaboraviti”.

U znaku saosjećanja, osude genocida i podrške žrtvama bila su obraćanja Steve Pendarovskog, predsjednika Sjeverne Makedonije, Linasa Linkevičuisa, ministra vanjskih poslova Litvanije, premijera Kosova Avdullaha Hotija, bivšeg kosovskog premijera Albina Kurtija, predsjednika Albanije Ilira Meta, ministra vanjskih poslova Turske Mevluta Čavašoglua….i mnogih drugih. Samo je muk vladao u Srbiji i Rs.

Ove izjave navodim jer znam da će mnoge već danas, kao i one izrečene ranije, biti zaboravljene.

Svijetu je poznata uloga Srbije u agresiji i genocidu

Uloga Srbije u agresiji na BiH, izvršenju najtežih zločina i zločlina genocida nad Bošnjacima ostala je do današnjih dana prikrivena, iako skoro svi u svijetu znaju da je Srbija bila mozak svega što se događalo u BiH, a što se događa i danas. Poznato je da je u presudi Haškog suda proglašena krivom što nije spriječila genocid, ali takva kvalifikaciija Srbiji kako agresoru i učesniku u genocidu nije nimalo naudila, već joj pružila zaštitu od daljeg ispitivanja njene uloge i dala joj krila da nastavi agresiju mirnodopskim sredstvima. Time je pravosudnim organima poslana poruka da na tome ostanu. O umješanosti i odgovornosti Srbije na više strana postoje brojni dokazi, ali se po zapovjedi šuti. A nema grada u BiH od prvih dana agresije, još u ljeto 1991, u kojem građani tog grada nisu prepoznavali i susretali vojnike iz Srbije, ne samo dobrovoljce, već pripadnike raznih jedinica. Tako je Srbija, najodgovornija za sve zlo pričinjeno državi i narodu BiH od 1991 – 1995, ali i sve do danas, prošla nekažnjeno.

Dužna zahvalnost majkama Srebrenice

Srebrenica je posljedna etapa genocida nad Bošnjacima BiH započetog u Prijedoru u proljeće 1992.godine, nastavljenog u Ključu, Sanskom Mostu, Bratuncu, Foči, Višegradu, Zvorniku…Ono što se dogodilo u Srebrenici jula 1995. godine do tada se događalo širom BiH, po istoj matrici, samo više skrivano i često drugačije predstavljano preko svjetskih političkih centara moći i njihovih medija. U Srebrenici se i nebo otvorilo da progovori.

Majke Srebrenice, na nebu iznad Srebrenice, neutješne za svim što su izgubile, ali odlučne i nepokolebljive u borbi za istinu i pravdu, bile su svih ovih 25 godina srebreničke agonije i agonije države BiH najveća prepreka i barijera srpskom agresoru, svjetlo na dnu tunela i zvijeda Danica na sumornom srebreničkom nebu…Svakoj majci veliko hvala, za sve što je od sebe dala.

Majke Srebrenice izgubile su sve i ostalo im je samo da se bore i mi smo im dužni pomoći. Bez njih bi sve bilo drugačije. One su prkos, ponos i idol ovog vremena u Evropi i svijetu. Bez njih mnoge žrtve ne bi našle svoj smiraj i ne bi bile okajane.

Izložba Safeta Zeca, bh akademskog slikara i dizajnera, o njihovoj ulozi govori rječitije od svakog teksta. Ne manje uvjerljivo, svaka za sebe, ali sa jedinstvenom osudom genocida, govore karikature karikaturista širom svijeta o onima koji su ga izveli, koji su mu kumovali i koji su ga ošutjeli.

Podrške žrtvama i porodicama žrtava genocida u Srebrenici stižu sa svih strana, samo se u Srbiji i Rs negira genocid i odbija suočiti sa istinom i priznati učinjeno.

Dasnas, nakon 25 godina stradanja i nadanja, molimo te Bože da istina i pravda u Bosni pobjede, da zlo bude iskorijenjeno, da mir Bosnom opet zavlada. Pomozi Bože da se prognani vrate, da Bosna opet bude jedinstvena, mulietnička, cijela, sastavljena od prirodnih geografskih regija, bez etničkih podjela.

Molimo Te, Bože da se više nikome ne dogodi Srebrenica.

Burlington, 14.jula 2020 Zijad Bećirević

Share Button