Wednesday , 3 March 2021
Blic Vijesti
Home » Jusuf Trbić » Cvijeće zla u našoj avliji(2)
Cvijeće zla u našoj avliji(2)

Cvijeće zla u našoj avliji(2)

Piše: Jusuf Trbić

 

CVIJEĆE ZLA U NAŠOJ AVLIJI (2)

 

 

Tipična fašistička ideja je da  superiornija rasa ima sva prava koja ne priznaje drugima, recimo pravo da, na štetu drugih, stvori veliku državu koja će obuhvatiti sve pripadnike njihovog naroda, bez imalo obzira prema drugima, kojima se takva prava ni u kom slučaju ne mogu priznati. Čak ni pravo na život. Da bi se to ostvarilo, neophodno je bilo promovisanje homogenizacije, jednoobraznosti i kolektivizma u sopstvenom ethnosu, a na drugoj strani- proizvodnja vjekovnih neprijatelja na osnovu izmišljene prošlosti, shvatanje naroda kao biološke kategorije koja vječito traje i ne mijenja se, naroda mučenika koji vijekovima odolijeva napadima podmuklih dušmana, kojima, po Božijoj volji, treba da se osveti.

U temelj ideologije razaranja ugrađeni su kultura mržnje, rasizam, vladavina laži, prepariranje javnog mišljenja, obožavanje lažne istorije i falsifikovanje stvarnosti, isključivost, negiranje intelektualizma, ubijanje individualnosti u ime sakralizovane nacije, vraćanje mitu i plemenskoj svijesti, religijski nacionalizam, proizvodnja novog identiteta, nasilje kao suština politike i zločin kao legitimno sredstvo za ostvarivanje nacionalnih težnji – to je bio novi nacionalsocijalizam (sasvim nalik na onaj stari), kako je Miloševićevu politiku definisala Latinka Perović. Potvrdilo je to, na svim stranama,  rehabilitovanje fašista iz Drugog svjetskog rata, četnika i ustaša, u čemu su najdalje otišli Srbija i Republika Srpska (koje su četnike zakonski ozvaničili kao antifašiste), ali  ni drugi nisu mnogo zaostali. Zavladala je logika „oni i mi“, tačnije : „ili oni, ili mi“, fašistoidna logika koja ne priznaje drugačije, ne priznaje ni neposlušne pojedince u svojim redovima, i ne poznaje kritičku svijest, znanje, otvorenost, slobodu mišljenja, logika za koju je, po uzoru na Hitlera,  pravedno samo ono što je dobro za „naš“ narod. Neprijatelji su postali uslov postojanja homogene nacije. A neprijatelje treba ukloniti, ovako ili onako.

Antifašizam je, tako, naknadno, pola vijeka kasnije, izgubio bitku, uz klicanje oduševljenih masa, opijenih mrakom. Pokazalo se da je virus fašizma zarazan i da protiv njega nikakva vakcina ne pomaže. U konstruisanju nove, lažne stvarnosti najvažnija djelatnost je postala industrija pranja mozga, ili, kako se to na balkanskoj političkoj pijaci kaže, „izluđivanje naroda“. Hannah Arendt je zapisala da je najsigurnija posljedica masovnog pranja mozga apsolutno odbijanje da se povjeruje u istinu, ma koliko ta istina bila  očigledna. Balkanska plemena jednodušno podržavaju one koji ih već tri decenije otvoreno i bez ustezanja lažu, osiromašuju, pljačkaju, unazađuju, odvajaju od svijeta i života, donose im mržnju, bijedu i beznađe, uče ih da sopstvene živote uz pjesmu stavljaju na oltar otrovnog nacionalizma, i nema čovjeka koji to ne zna, ako želi da zna. Pa ipak, agonija traje, bez izgleda da se u dogledno vrijeme prekine.

     Nije teško definisati izvorni fašizam i nacizam iz tridesetih godina prošlog vijeka, tu najmračniju ideologiju koju svijet pamti. Radikalni autoritarni nacionalizam nametnuo je državu kao cilj istorije, bezuslovno potčinjavanje pojedinca kolektivu ( „država je sve, čovjek nije ništa“), kolektivističko mišljenje („jedan narod, jedna država, jedna partija, jedan vođa“), mitologiziranje istorije, stvaranje „velike“ države za sve pripadnike nadmoćne rase i prisvajanje tuđih teritorija, kult neprijatelja, nasilje kao politički metod i zločin kao sredstvo ostvarivanje političkih ciljeva, sveobuhvatni kulturni projekat kao vladavinu kič-kulture, mržnju prema drugima, narod pretvoren u masu ili gomilu – biološki organizam koji ima ekskluzivna prava, ideologiju krvi i tla, autoritarnu vladavinu, hijerarhiju… Riječ fašizam potiče od latinskog izraza fasces, snop pruća, a u tom snopu  pojedinačni štapić je nebitan, važna je nesalomiva cjelina jednakih, kao simbol jedinstvenog naroda. Fašizam je ideologija koja počiva na odvajanju od drugih i mržnji prema njima, koja okupira ljudski duh i uspijeva se „nametnuti čovjeku kao koncept organiziranja društva i države, kao kodeks ponašanja, kao odnos prema drugom i drugačijem, te ponašanje većine prevesti u sistematsko postupanje i djelanje za postizanje morbidnog cilja. Ljudi su dobrovoljno prihvatali motive koji su podrazumijevali i uključivali naredbe o apsolutnoj poslušnosti/podaništvu i jednoumlju“, zapisao je Atif Kujundžić. Postoje različite definicije fašizma, ali svaka od njih mora uključivati barem četiri bitna aspekta : totalitarizam, rasističku komponentu, zatim komponentu revanšizma i borbe za životni prostor, i konačno identifikaciju s ratom. Sigurno je da fašizam nije samo politički pokret vezan za jedno vrijeme, politički ili društveni projekat koji je poražen jednom za svagda, već je to ideologija koja traje, način gledanja na svijet, stanje svijesti, idejni sklop, stav koji se može naći svuda, u manjoj ili većoj mjeri, a naročito tamo gdje vlada rigidni, zloćudni  nacionalizam koji nije okrenut stvaranju, već razaranju, odvajanju od drugih, homogenizaciji, kultu sopstvenog naroda, rasizmu i, na kraju, zločinu.

Američki istoričar Robert Paxton nabraja  elemente fašizma među kojima su: opsesivna zaokupljenost statusom žrtve, kompenzatorski kultovi jedinstva, koji se u praksi ostvaruju nasiljem nad nečlanovima, protivljenje liberalističkom individualzmu, ali i „prvenstvo skupine, prema kojoj pojedinac ima dužnosti što su iznad svakog prava, individualnog ili univerzalnog, i podređenost pojedinca skupini…pravo izabranog naroda da, neograničen bilo kojim ljudskim ili božanskim zakonom, vlada nad drugima“

Britanac Laurence Britt, dao je, kao i mnogi drugi, svoje tumačenje fašizma, koje može biti inspirativno i za naš tekst. On je, naime, pobrojao glavne karakteristike tog sistema mišljenja, a na nama je da ih prepoznamo, danas, u nama i oko nas. To su:

  Snažan i neprestani nacionalizam

  – Nepoštovanje ljudskih prava

 – Pronalaženje neprijatelja/žrtvenih jaraca kao cilja ujedinjenja“

 – Vojna nadmoć

 – Nekontrolisano nepoštovanje prema ženama

 – Kontrola medija

 – Opsjednutost državnom bezbjednošću

 – Religija i vlast su uzajamno povezani

 – Moć korporacija je zaštićena

 – Guši se uticaj radne snage

 – Nepoštovanje intelektualaca i umjetnosti

 – Opsjednutnost zločinom i kaznom

 – Nekontrolisani „burazerizam“ i korupcija

 – Namješteni izbori.“

Zvuči poznato, zar ne?

 

(Nastaviće se)

Share Button